UČIMO STANDARDNI HRVATSKI JEZIK
Jezične kvake (5)
Piše: Maja Milošević
Zarez se stavlja između rečenica i rečeničnih dijelova koji ne zavise jedni od drugih. Pravila po kojima se stavlja zarez svode se na tri osnovna načela: načelo nizanja (nabrajanja), načelo naknadnog dodavanja (umetanja) i načelo suprotnosti. No ono što slijedi iza suprotnih veznika (a, ali, nego, već, no) ne mora biti prava suprotnost. Što znači da u drugom dijelu rečenice mora biti još jedan predikat. Malen a veseo. Sitan ali dinamitan.
Po načelu suprotnosti, zarez se ne stavlja i kad se veznik nego nadovezuje na komparativ ili kakav komparativni izraz: Bolje ikad nego nikad. Bolje duža kosa nego kraća pamet.
Ne stavlja se i ispred nego kada dolazi s ne samo: Ne samo što bijeli svijet spominjete nego bijelog svijeta ne poznate. (I. B. Mažuranić)
Kad su dijelovi složene rečenice povezani sastavnim veznicima (i, pa, te, ni, niti), kao i kad su dijelovi složene rečenice povezani rastavnim veznicima (ili,), ne piše se zarez. Ali piše se ispred riječi i i ni kada čine dio niza u nabrajanju: Ni od straha, ni po nagovoru, ni na molbu, niti i za kakvo blago neću raskinuti prijateljstvo.
Među najčešćim je pogreškama problem s apozicijom. Pravilan redoslijed riječi je apozicija pa subjekt, npr. liječnik Ivo, no malo tko se toga drži.
Pa čitamo: Apple kompjutori, Renault automobili, PEZ bomboni, a trebalo bi: kompjutori Apple (ili Appleovi kompjutori), automobili Renault (Renaultovi automobili), bomboni PEZ (PEZ-ovi bomboni).
I nije vaterpolo klub nego vaterpolski klub.
Vokativ je padež koji voli biti okružen zarezima. Tako ga moramo rabiti poslije dozivanja: Pero, dođi doma; prije dozivanja; Dođi doma, Pero, ili kad je u sredini: Dođi, Pero, doma.
Postoje tzv. umetnute rečenice koje lako prepoznajemo po tome što bi rečenica bila sasvim jasna, ali ne i potpuna bez njih: Ja mislim, a i svi me podržavaju, da je politika najdosadnija stvar na svijetu.
Uzvici: Nakon uzvika svakako dolazi zarez. Alo, javite se. Joj, boli me.
Zarez se piše u nizanju: Vidim ljude, kuće, polja, planine.
Između više pridjeva kad se svaki od njih izravno i neovisno o drugima odnosi na imensku riječ: Preselili smo se u novi, veliki stan.
Zarez može promijeniti značenje.
To je naše prvo, neugodno iskustvo s njima. (To je naše prvo iskustvo s njima, koje je ujedno i neugodno.)
To je naše prvo neugodno iskustvo s njima. (Dosad smo imali više iskustava s njima, a ovo nam je prvo neugodno.)
Kad su prva riječ u rečenici, rečenični se prilozi odvajaju zarezom od ostatka rečenice jer izriču stav govornika prema sadržaju rečenice i sintaktički su neovisni o ostatku rečenice. Takvi su: dakle, jednostavno, međutim, naime, na primjer.
Dakle, ono što ima krila, rep i kljun i što leti, to je ptica. Međutim, Petar se dobro snašao.
Zarez se piše iza prezimena u slijedu prezime pa ime: Begović, Milan.
Pročitajte još
UČIMO STANDARDNI HRVATSKI JEZIK
Jezične kvake (20)
UČIMO STANDARDNI HRVATSKI JEZIK
Jezične kvake (19)
UČIMO STANDARDNI HRVATSKI JEZIK
Jezične kvake (18)
UČIMO STANDARDNI HRVATSKI JEZIK
Jezične kvake (17)
UČIMO STANDARDNI HRVATSKI JEZIK
Jezične kvake (16)
UČIMO STANDARDNI HRVATSKI JEZIK






