Na sadržaj

UČIMO STANDARDNI HRVATSKI JEZIK

Jezične kvake (4)

Espresso

1 min čitanja

Piše:

Kod imenica na lac, primjerice ronilac, mislilac, ličilac, provodi se zamjena l s o. Nominativ ronilac, genitiv ronioca, nominativ množine ronioci, genitiv ronilaca. Zamjena l s o ne provodi se u imenicama tipa tkalac, tkalca. Inače, u našem jeziku ne kaže se čitalac nego čitatelj, ne gledaoc nego gledatelj i ne slušaoc nego slušatelj.

Ličiti znači premazivati bojom zidove. Podsjećati izgledom na koga znači sličiti nekomu (dativ), nalikovati na majku (na koga što, akuzativ).

U uporabi imenica mati i kći i svakodnevnom govoru svi griješimo. Sad će se naći netko i reći – e, ja ne griješim. A dobro. U nominativu one glase mati i kći, u genitivu matere i kćeri, u dativu materi i kćeri, a u akuzativu mater i kćer.

U Dubrovniku 27. listopada ne piše se zarez. Ali ako piše Dubrovnik, 27. listopada, tada se piše zarez, kao što je i napisano.

Pogrešan je brojčani zapis datuma s nulom, kao 4.06., točno je 4.6. Bez nule.

Netočne su rečenice: Imam moju obitelj. Imaš tvoju obitelj. Imamo našu obitelj. Posvojne zamjenice moj, tvoj, naš trebaju biti zamijenjene povratno - posvojnom zamjenicom svoj, pa rečenice trebaju glasiti: Imam svoju obitelj. Imaš svoju obitelj. Imamo svoju obitelj.

Ne smije se reći nasuprot, unatoč i usprkos zida među ljudima. Znači, ne smijemo rabiti genitiv nego dativ jer to su prilozi koju stoje samo uz dativ pa rečenica glasi usprkos komu, čemu, npr. kiši. A ne kiše.

Od New Yorka imamo pridjev njujorški, od Zurich ciriški, od Bologna bolonjski, od Stockholm štokholmski.

Je li srednjovjekovno ili srednjevjekovno? Srednjovjekovno, naravno. Kao jedna riječ i s o. To je srednjovjekovni roman.

Podijeli:

gramatikajezične kvakeknjiževni jezikpravopisstandardni hrvatski jezikučimo hrvatskiučimo standardni hrvatski jezik

Pročitajte još