Na sadržaj

VITEŠKI PLESOVI I UDRUŽENJA OTOKA KORČULE – KUMPANJIJA SMOKVICA

ŽIVI SVJEDOK POVIJESTI: KUMPANJIJA KAO NERASKIDIVA NIT SMOKVIŠKIH OBITELJI

Espresso

5 min čitanja 6 fotografija
FOTO: ARHIVA KUMPANJIJA SMOKVICA

Piše:

U Smokvici, malom slikovitom mjestu na otoku Korčuli, tradicija nije samo riječ – ona je opipljiva, živa i utkana u svaku obitelj. Razgovor s Antonijom Pecotićem, kapetanom Kumpanjije Smokvica, otkriva duboku emotivnu vezu mještana s ovim viteškim plesom. Za Smokvičane, izvedba Kumpanjije sveti je obred koji vuče korijene iz 1571. godine, kada su mještani krvavom borbom na utvrdi Gradina obranili svoje domove od osmanskih napadača.

​Ovaj nastup nipošto nije vezan samo za udrugu, on je prebitan svim mještanima. „Jednako je važan najmanjem djetetu koje u kumpanjijarima prvi put vidi svoje životne uzore, kako i onemu staren čoviku koji je jedva smoga snage doć na pijacu, možda i zadnji put da je izaša u selo – ali Kumpanjiju je mora vidit,” emotivno naglašava kapetan.

​Taj duh obrane i ponosa prenosi se generacijama. Nastup je posebno važan za kompletnu obitelj svakog člana koji je tu godinu izvodi. Od pripreme odore i sređivanja mačeva, očeva savjeta i materina blagoslova, pa sve do iznošenja obiteljskog nakita koji se brižno šije na odore, pazi se doslovno na svaki detalj. „Mladi kumpanjijar osjeća veliku nervozu kada zakorači na pijacu, no taj čudan osjećaj ponosa i uzbuđenja teško je usporediv s bilo čim drugim,” objašnjava kapetan Pecotić. To nije nimalo lako jer mladić u tom trenutku ne pleše samo za sebe, već nosi odoru svog oca, djeda ili pradjeda, plešući za sve njih. Kapetan s mladima njeguje prijateljski odnos, pomažući im prebroditi stres i savjetujući im da ostanu pribrani nakon prvih uvodnih minuta, kada napokon shvate da je došao njihov trenutak i da su „upravo oni najbitniji na svitu.” Koliko je taj osjećaj ključan, kapetan im jasno daje do znanja: „Ako taj osjećaj ne osjetite dogodine, i svake sljedeće godine u kojoj budete igrali – onda ovo jednostavno ni za vas.”

​Svetinja odore i beskompromisna pravila plesa

​Sama odora u kojoj se pleše u Kumpanjiji predstavlja pravu svetinju. Briga o ovim bogatim tradicionalnim nošnjama izlazi izvan udruge i postaje zadatak cijele obitelji jer se, nakon preuzimanja, moraju vratiti u savršenom stanju. U Smokvici postoji i veliki broj privatnih, često starinskih odora koje se čuvaju u posebnim uvjetima. Izrada nove odore zahtijeva strogo poštivanje autentičnosti o kojoj odlučuje posebna skupina u udruzi, dok je za sve popravke zadužena isključivo službena krojačica. Rizničari vode točan popis svakog komada, a svaka zloupotreba strogo je kažnjiva.

​Kada vojska stane na pijacu, svaki njihov pokret definiran je Običajnikom koji propisuje 14 punata (figura) koje se ne smiju mijenjati po svome. Iako su gledateljima najatraktivnije škime (figure s mačevanjem), svaki položaj u formaciji traži maksimalnu spremu. Kapetan se prisjeća svojih godina kada je bio kućicar (zadnji u vrsti): „Siguran sam da je to najzahtjevnija uloga. Moraš tijekom cijele igre biti poletan i beskompromisno točan, a što vrijeme ide, sve je teže... Kad dođu tvoje točke, moraš izgledati kao da si tek došao na pijacu.”

​Zvuk koji kontrolira sve: Bubanj i mišnjica

​Sve te zahtjevne korake i figure ne bi bilo moguće izvesti bez zvuka bubnja i mišnjice, koji su najbitniji faktori u izvedbi. Oni daju ritam i kontroliraju sve. Bubnjar daje taktove u škimi, jer bez dobrog bubnjara na tim „skliskim” puntima najviše se griješi. A mišnjicar je, kako ističe kapetan, priča za sebe.

​„Za mene je on najbitnija osoba u izvedbi Kumpanjije. Slobodno mogu reći: kad imaš dobrog mišnjicara, imaš dobru Kumpanjiju,” jasan je Pecotić. Mišnjicar prati apsolutno sve: od vrste, takta, ubrzavanja, usporavanja, do naglašavanja i ravnine. Nije dovoljno samo naučiti svirati melodiju jer, kako kažu, „mišnjica nije violina”. Da bi postao dobar mišnjicar, čovjek mora poznavati Kumpanjiju „u stotu”. Mora znati sve punte unaprijed, ništa ga ne smije iznenaditi i mora u sekundi reagirati na moguću pogrešku kapetana kako bi sve ispalo dobro. „Za obučavanje takvog čovjeka treba dosta vremena i sigurno je to najzahtjevniji proces. Ja sam kao kapetan ima sriće sto san radi s možda jednim od najboljih mišnjicara u Kumpanjiji u njezinoj novijoj povijesti, to je Ivan Tomašić-Morgen,” ponosno ističe kapetan.

​Cjeloviti običaj za blagdan Gospe Kandalore

​Kumpanjija ima jedan nastup u godini (za blagdan Gospe Kandalore) kada se izvodi cjeloviti, iznimno složeni običaj koji se sastoji od osam strogih koraka:

​Najavljivanje Kumpanjije: Sedam dana prije Kandalore, bubnjar kod povijesne crkvice sv. Mihovila (iz 1371.) svakodnevno najavljuje dolazak vojske.

​Svečana prisega: Na zadnju nedjelju prije nastupa, u Loži ispod crkve, novi članovi i kapetan polažu prisegu pred Vojvodom.
​Polaganje vijenaca: Na sami dan izvedbe, vojska na mjesnom groblju odaje počast preminulima.

​Okupljanje na Lučilu: Najstariji časnik okuplja Kumpanjijare (bez barjaktara) i vodi ih prema kapetanovoj kući.

​Tratamenat kod kapetana: Tijekom čašćenja, kapetan šalje svirače i časnike da svečano dovedu barjaktara.

​Zakup pijace i dar župniku: U mimohodu kroz selo dolazi se do župnog ureda gdje se traži Vela pijaca za nastup, a župniku se daruje živi kokot.

​Ples od boja: Govor i blagoslov časnika na Velim vratima označavaju službeni početak središnjeg plesa na Veloj pijaci.

​Tanac i završnica: Nakon viteškog plesa, pleše se tanac sa smokviškim djevojkama. Vojska se spušta na Malu pijacu radi zajedničkog fotografiranja s obiteljima, a običaj završava povratkom kapetanu na završno čašćenje.

​Sve ove faze vode do jednog, najvažnijeg trenutka ponosa – završne Škologvardije (šetnje). „Ti završni mimohod kad barjakat vije bandiru, kad kapetan poskoči – vojska za njim, tada je cila pijaca na nogama. U tom trenu znaš da je to to, da je gotovo, da je prošlo sve. Još ako prođe dobro, to je najbolji osjećaj na svijetu, voli bi da traje vječno,” emotivno zaključuje kapetan Pecotić.

ŽIVI SVJEDOK POVIJESTI: KUMPANJIJA KAO NERASKIDIVA NIT SMOKVIŠKIH OBITELJI, fotografija 1ŽIVI SVJEDOK POVIJESTI: KUMPANJIJA KAO NERASKIDIVA NIT SMOKVIŠKIH OBITELJI, fotografija 2ŽIVI SVJEDOK POVIJESTI: KUMPANJIJA KAO NERASKIDIVA NIT SMOKVIŠKIH OBITELJI, fotografija 3ŽIVI SVJEDOK POVIJESTI: KUMPANJIJA KAO NERASKIDIVA NIT SMOKVIŠKIH OBITELJI, fotografija 4ŽIVI SVJEDOK POVIJESTI: KUMPANJIJA KAO NERASKIDIVA NIT SMOKVIŠKIH OBITELJI, fotografija 5ŽIVI SVJEDOK POVIJESTI: KUMPANJIJA KAO NERASKIDIVA NIT SMOKVIŠKIH OBITELJI, fotografija 6
Podijeli:

korčulakumpanjija smokvicasmokvicaviteška udruženjaviteški plesovi

Pročitajte još