Povodom 25. obljetnice obnavljanja Društva, veloluški kumpanjoli zamijenili su kamenu pijacu zemljanim podlogama ispred crkvica sv. Ivana, Gospe od Karmela i sv. Liberana. Njihov drevni ples s mačevima oduševio je mještane, probudio zapostavljene lokacije, ali i ostavio bez daha američke zaljubljenike u folklor.

U Veloj Luci, srcu zapadnog dijela otoka Korčule, Folklorno društvo Kumpanija neizostavan je dio identiteta. Njihov glavni godišnji nastup tradicionalno je rezerviran za blagdan sv. Josipa, zaštitnika mjesta, a tijekom ljeta redovito obogaćuju kulturni program na kamenoj pijaci u centru. Društvo, koje ponosno njeguje svoju baštinu, djeluje kroz tri glavne sekcije: glumačko-plesnu skupinu Kumpanija (poznatu po atraktivnom viteškom plesu s mačevima), folklornu sekciju Mafrina (posvećenu tradicijskim plesovima) te mješovitu klapu.

No, ova godina po mnogočemu je posebna. Slaveći 25. obljetnicu od obnavljanja Društva – uz sudjelovanje u organizaciji gostovanja FA Linđo i promociju monografije, Kumpanija je odlučila napraviti hrabar iskorak iz vlastite zone komfora i prirediti mještanima i gostima nešto posve novo.

Idejni začetnik ovog projekta je Jadranko Oreb, voditelj u FD Kumpanija, u kojem je ova vizija sazrijevala pune dvije godine.

- Sve to vrijeme vrtjelo mi se po glavi kako bi bilo interesantno da Kumpanija otpleše na nekim neobičnim lokacijama u Veloj Luci, da iskoračimo u jednu neobičnu kratku avanturu. - objašnjava Oreb.

Zamislio je da plesači izvedu kratku koreografiju u trajanju od 10 do 12 minuta, neposredno nakon svetih misa ispred triju povijesnih kapelica u veloluškom kraju. Ideja je realizirana tijekom ljeta na tri datuma: 24. lipnja (sv. Ivan), 16. srpnja (Gospa od Karmela) i 23. srpnja (sv. Liberan).

Ove male crkvice, razasute po uvalama i poljima, građene su od 15. do 19. stoljeća. Nekada su služile kao plemićke kapelice, zavjetni hramovi za zaštitu pomoraca i težaka te duhovna središta u vremenima širenja poljoprivrede. Danas su dobile ulogu jedinstvene, iskonske pozornice.

ZVUK MAČEVA NA ZEMLJANOJ PODLOZI

Plesati na zemlji umjesto na glatkom kamenu veloluške pijace pokazalo se kao poseban izazov, ali i neponovljiv vizualni doživljaj. Kumpanjoli, raspoređeni u pet parova, brzo su se prilagodili drukčijoj podlozi koja je drevnom plesu udahnula poseban, rustikalni šarm.

Koreografija je uključivala nekoliko najatraktivnijih figura, a vrhunac svakog nastupa bio je spektakularan – podizanje mišnjičara na mačeve, odakle bi on izveo poseban, namjenski pozdrav za svaku pojedinu crkvicu:

Za sv. Ivana u uvali Gradina (sagrađena u 15. stoljeću):

„Sveti Ivane na vratima vale  
Lučani tvoji vjerno te slave 
Čuvaj one koji tebi dohodu 
Čuvaj zaliv i brode što prohodu.“

Za Gospu od Karmela u Poplatu (sagrađena 1888. godine):

„Gospe od Karmela u vesti od zlata 
Crikvu ti podigli u srcu Poplata 
Molitve tebi od velike važnosti 
Da čuvaš nas od svake opasnosti.“

Za sv. Liberana u polju Zdračevo (sagrađena 1866. godine):

„Na Zdračevu posrid malega poja 
Izvela je Kumpanija ples od boja 
Da nas čuvaš i štitiš od svake rane 
Tebi u čast sveti Liberane.“

SINERGIJA ZAJEDNICE I DOLAZAK INOZEMNIH GOSTIJU

Osim što su nastupi privukli znatno veći broj vjernika i posjetitelja te vratili život na ove zapostavljene lokacije, projekt je pokrenuo nevjerojatnu lavinu zajedništva.

Mještani su se samoinicijativno angažirali u košenju, uređenju okoliša i pripremi hrane za zajedničko čašćenje nakon misa. Oreb posebno ističe i veliki doprinos župnika don Hrvoja Katušića, koji je prepoznao važnost ovakvih kulturnih i duhovnih susreta te svojom pristupačnošću pomogao u njihovoj realizaciji.

A da autentičnost ne poznaje granice, dokazao je i posljednji nastup na Zdračevu, kojem su prisustvovali posebni gosti iz SAD-a. Članovi Jim Gold Internationala, američke organizacije specijalizirane za putovanja ljubitelja folklora, tradicijske glazbe i plesa, bili su na proputovanju kroz Hrvatsku. Iako su u početku bili pomalo skeptični prema ideji odlaska "usred polja", dolazak u predvečerje potpuno ih je razoružao.

Ambijent, titraj povijesti u zraku i iskonska atmosfera rezultirali su priznanjem Amerikanaca da takvo što nikada nisu doživjeli. Oduševljenje se nastavilo i u centru mjesta, gdje su ispred crkve sv. Josipa održali zajedničku probu s članovima sekcije Mafrina, plešući s njima istoimeni ples te tradicionalni tanac, prije nego što su puni dojmova nastavili put prema Dubrovniku.

Ono što je započelo kao ideja za izlazak iz zone komfora, po svemu sudeći, postat će nova otočna tradicija. Plan je svake naredne godine odabrati po jednu crkvicu i rotirati lokacije, čime će se osigurati da duh Vele Luke, zveckanje mačeva i zvuci mišnjica nastave odzvanjati i čuvati povijest njezinih polja i uvala. Zbog ovakvih događaja, jedva čekamo sljedeće ljeto.