​Vela Luka i cijeli otok Korčula nadaleko su poznati po bogatoj glazbenoj tradiciji, vrhunskim pjevačima i talentiranim glazbenicima čije se note prepoznaju i daleko izvan granica otoka. No, jeste li znali da Velolučani pripremaju i izvanrednu spizu, osobito kada umjesto instrumenata u ruke uzmu kuhače i teće? Upravo su to nedavno dokazali članovi Narodne glazbe Vela Luka, stvorivši gastronomsko remek-djelo na 17. manifestaciji „Glazbarska kužina” u Pirovcu.

​Ovaj događaj, koji tradicionalno sjedinjuje kulturni amaterizam s bogatstvom raznovrsnih okusa i mirisa, ugostio je velolučku delegaciju koju su činili Dragiša Padovan, Teo Franulović, Nikola Žuvela Doda, Cvito Markov, Deni Vlašić i Roko Franulović. Njihova izvedba nije uključivala limene instrumente, već jelo koje je po mišljenju žirija osvojilo sjajno drugo mjesto – „Pašticadu u C-duru”. 

​Spontani C-dur i glazbene partiture u kuhinji

​Samo ime ovog nagrađenog jela nastalo je sasvim spontano, u pravom dalmatinskom duhu. Kako otkriva Nikola Žuvela Doda, ekipa je iz Vele Luke krenula bez unaprijed osmišljenog naziva, vodeći se onom poznatom „lako ćemo”.

​„Na brodu smo zaspali, na putu se podilili u dva auta, a po dolasku odmah sjeli za trpezu s domaćinom Denisom Jelušićem. Kad se počelo spremat, shvatili smo da nismo dali ime jelu, pa sam ja rekao prvo što mi je došlo na pamet, neka bude Pašticada u C-duru,” prisjeća se Žuvela i otkriva zašto baš C-dur: 
„To je najjednostavniji tonalitet u kojem se neki glazbeni aranžman može sastaviti, ali izvedba svejedno lijepo zvuči ukoliko su sve dionice na pravi način usklađene. Na tragu te ideje nastalo je i naše jelo – jednostavno, 'rukotvorno', ali uz kvalitetnu i pažljivu pripremu ispadne uspješno.”

​Da bi pašticada zaista bila uspješna, bio je potreban dobar aranžman. Njega je, poput pravog skladatelja, potpisao Nenad Franulović Njalo. On je u svom receptu sustavno razvrstao sve korake pripreme, na isti način kako u glazbenim partiturama budu razvrstane pojedine sviračke dionice. Ipak, sama izvedba u kuhinji bila je demokratična.

​„Kada je izvedba u pitanju, možemo reći da smo 'svirali bez kapelnika', odnosno da je svak u izvjesnoj mjeri doprinio konačnom ostvaraju,” slikovito pojašnjava Cvito Markov.

​Prazne teće i okus neizvjesnosti

​Sviranje i kuhanje imaju više zajedničkog nego što se na prvu čini – oboje zahtijevaju podosta znanja, strpljenja i preciznosti. Ipak, postoji jedna ključna razlika. 

​„Dok pripremamo koncertnu izvedbu, otprilike znamo gdje griješimo i na čemu treba dodatno poraditi,” ističe Markov. „S druge strane, o eventualnim pogreškama pri pripremanju jela, možemo zaključiti tek onda kada ono bude skroz gotovo.”

​Srećom, pogrešaka nije bilo. Čim je ekipa postavila rekvizite na radni stol, interes prisutnih počeo je rasti. Ljudi su ih okružili sa svih strana, a glavno pitanje bilo je: Kada će se moći provati? U samo dvadesetak minuta od završetka kuhanja, „planulo” je dobrih pedeset porcija, a mnogi su, kako to obično biva kad je spiza vrhunska, ostali praznih tanjura. Osvojena nagrada i reakcije okupljenih najbolji su dokaz koliko su velolučki glazbenici uigrani i izvan koncertnih pozornica.

​Sinergija mjesta i najstroži domaći suci

​Iako su kuhače držala šestorica glazbenika, ova je pašticada zapravo bila projekt cijelog mjesta. Nikola Žuvela naglašava kako je sve realizirano u potpunoj sinergiji Narodne glazbe i lokalne zajednice. Na njihovom izložbenom štandu posjetitelji su mogli upoznati proizvode Uljare Zlokić te OPG-ova Jerolim, Grbin, Žabica i Surjan, uz podršku Lidije Vlašić - Julijan, Franke Jurković i Teodora Šeparović te Turističke zajednice Vela Luka. 

​Ova uspješna priča, čije je sjeme suradnje posijao Velolučanin sa šibenskom adresom Damir Žuvela Gugi, tek hvata pravi zalet. Srdačno gostoprimstvo Puhačkog orkestra Pirovac, na čelu s Denisom Jelušićem, već drugu godinu zaredom dokazuje da glazba i hrana brišu sve granice.

​A hoće li domaća publika uskoro moći kušati „Pašticadu u C-duru” na nekoj od velolučkih ljetnih fešti?
​„O tome nismo još razmišljali jer je domaća publika ipak uvijek najstroži sudac,” zaključuje Cvito Markov, ostavljajući sve opcije otvorenima dokle god ima zdravlja, dobrog duha i zajedništva.

​Do tada, ostaje zapisano da velolučki C-dur ne zvuči samo dobro, nego je i neponovljivo ukusan.