​U središtu otoka Korčule nalazi se malo, ali slikovito naselje Pupnat. Ovo je jedno od najstarijih naselja na otoku Korčuli. Zbog svog brdskog položaja, stoljećima je bio zaštićen od napada s mora, što mu je pomoglo sačuvati autentičnu ruralnu arhitekturu i tradicionalni otočni način života. U Pupnatu kuca jedno posebno srce – ono koje ritam pronalazi u zveckanju starih mačeva, zajedništvu mještana i dubokom poštovanju prema tradiciji. Riječ je o starom viteškom plesu od boja - Kumpanjija. Godine 1997. Pupnaćani su obnovili ovaj viteški ples s mačevima nakon što je zadnji put izveden 1948. godine. Kako bismo dublje razumjeli što ovaj običaj znači za ovo malo otočno mjesto, o tome govori Petar Šain, predsjednik viteškog udruženja Kumpanjija Pupnat, koji nam je otkrio kako se u maloj sredini uspijeva sačuvati ovako živa i bogata baština.

​Održati Kumpanjiju aktivnom i brojnom u današnje vrijeme nije jednostavno, no Petar Šain ističe da u Pupnatu postoji nešto doista posebno: mještani Kumpanjiju osjećaju kao neizostavni dio vlastitog identiteta. Znanje se ovdje ne uči iz knjiga, već se usmeno i praktično prenosi s koljena na koljeno, a mnoge obitelji s ponosom njeguju tradiciju u kojoj sudjeluje i po nekoliko generacija. Mladi se uključuju od malih nogu, svjesni da samo nastavljaju ono što su im ostavili njihovi preci.

​Više od plesa: Običajni sustav i povijesni ugled

​Pupnatska Kumpanjija nije samo koreografija; ona je duboko ukorijenjena u povijest i društveni ustroj otoka. Prema usmenim predajama, ali i zapisima don Bože Baničevića, Kumpanjija iz Pupnata slovi za najstariju na otoku.
​„U prošlosti su druge kumpanjije tražile dozvolu od pupnatskoga kralja za izvođenje plesa od boja. To dovoljno govori o ugledu i položaju koji su Pupnat i njegova Kumpanjija nekada imali“, objašnjava Šain te dodaje kako je pupnatska Kumpanjija nekada imala i određenu jurisdikciju prilikom dolaska i naseljavanja stanovništva na otok, služeći kao poveznica između Pelješca i područja Kneža.

​Uz povijesnu, Kumpanjija ima i snažnu duhovnu i društvenu ulogu. Cijeli događaj obilježen je strogim običajnim sustavom. Prije svake izvedbe, kumpanjoli tradicionalno, u špaliru, odlaze u crkvu na blagoslov. Slijedi tradicionalna ophodnja kroz selo i pohod starješinama – Tankomu sucu, Debelomu sucu i Kralju. Uz stare kumpanjolske pjesme i čašćenje, oživljava se cijelo jedno minulo vrijeme. Čuva se, dakle, čitav običajni sustav, a ne samo vještina baratanja mačevima.

​Ples od boja: Simbolika borbe, povjerenja i pobjede

​Kada se govori o samom plesu od boja, pupnatska specifičnost leži u precizno utvrđenoj strukturi koja se tradicionalno izvodi kroz trinaest punata (figura). Svaki pokret zahtijeva potpunu usklađenost, disciplinu i koncentraciju.
​„Posebno je dojmljiv način na koji se kumpanjoli tijekom pojedinih figura povezuju mačevima. Mač jednog kumpanjola postaje dio cjeline – svaki pokret mora biti usklađen s pokretom ostalih. Zato ples nije samo pokazivanje vještine pojedinca, nego prije svega pokazuje zajedništvo i povjerenje među kumpanjolima“, ističe predsjednik udruženja. Udarci i ukrštanje mačeva simboliziraju borbu koja u konačnici završava pobjedom i zajedničkim veseljem. Ti se precizni udarci i sinkronizacija i danas uče isključivo gledanjem i ponavljanjem od starijih majstora.

​Obiteljske relikvije i dan kada cijelo mjesto diše kao jedno

​Posebnu pažnju u Pupnatu posvećuju opremi i odorama. Stari schiavona mačevi i dijelovi nošnji ukrašeni zlatnim tkanjem, od kojih su neki stari i više od stoljeća, čuvaju se kao prave obiteljske i mjesne relikvije. Kada mladi kumpanjol prvi put u ruke uzme mač ili obuče odoru koju je prije njega nosio njegov otac ili djed, on ne preuzima samo rekvizit, već dio povijesti svoje obitelji. Upravo taj osjećaj pripadnosti i odgovornosti privlači mlade snage koje shvaćaju da su postali dio nečega znatno većeg od njih samih.

​Sve te emocije, trud i povijest kulminiraju 5. kolovoza, na Dan mjesta Pupnat i blagdan Gospe od Sniga. To je dan za koji cijelo mjesto živi, tjednima se priprema i kada se osjeća najveći ponos. Suradnja s drugim viteškim udruženjima na Korčuli također je snažna, no Kumpanjije si međusobno nisu konkurencija – one su, kako ističe Šain, zajednički čuvari kulturnog identiteta cijelog otoka.

​Kada biste nekoga tko prvi put dolazi u Pupnat htjeli upoznati s dušom ovog mjesta, riječi Petra Šaina najbolji su putokaz:
​„Dođite u Pupnat 5. kolovoza i stanite među ljude kada Kumpanjija izađe. Kada čujete zvuk mačeva, vidite kumpanjole u tradicionalnim odorama i osjetite kako cijelo mjesto diše zajedno, tada ćete najbolje razumjeti što Kumpanjija znači Pupnatu.  Kumpanija za nas nije samo ples s mačevima. Ona u sebi nosi i sjećanje na vrijeme kada su se ljudi ovoga otoka morali braniti od različitih osvajača i neprijatelja. Ples od boja upravo se i doživljava kao simbol borbe, zajedništva i pobjede nad neprijateljem. Kada se danas izvodi, mi kroz njega simbolično oživljavamo uspomenu na pobjede i na ljude koji su kroz povijest branili svoj dom, svoje mjesto i svoj otok. Zato je svaki udarac mača više od pokreta u koreografiji. U njemu je sadržana poruka o hrabrosti, zajedništvu, pripadnosti i pobjedi. A kada se tome dodaju crkva, blagoslov, ophodnja kroz selo, stare kumpanjolske pjesme, tradicionalne odore i mačevi koje su nosile generacije prije nas, onda shvatite da Kumpanjija nije samo nastup. To je živa uspomena na naše pretke, ponos sadašnjih generacija i obveza da ono što smo naslijedili sačuvamo i prenesemo onima koji dolaze poslije nas.“

​Pupnat, sa svojom Kumpanjijom, tako ostaje svijetli primjer kako jedna mala sredina može biti itekako velika u očuvanju onoga najvrednijeg – svog identiteta, hrabrosti i sjećanja na vlastite korijene.