Na sadržaj

KNJIGA ŽALBE

Kad je već takav idealist, što Đoković u startu nije odbio igrati u Australiji?

Global

2 min čitanja
Davor Novevski
Davor Novevski

Piše:

Saga zvana „Đoković vs država Australija“ ulazi evo u novi tjedan i već polako poprima obrise punokrvne sapunice. Najbolji tenisač svijeta dok ovo pišem još je uvijek zatvoren u hotelu što je ustvari eufemizam za zatvor u kojem su smješteni nesretnici kojima je odbijen ulazak u zemlju. Dotle službene vlasti vijećaju hoće li mu ipak potvrditi vizu ili neće i koja će im od dvije opcije donijeti manje štete. Saslušanje je po našem vremenu bilo sinoć s početkom u ponoć. Istovremeno, i tako tipično za ovo pandemijsko vrijeme, ljudi su se i po ovom pitanju podijelili u dva tabora.

U prvom su oni koji podržavaju odluku australskih vlasti, napominju da bi pravila trebala biti ista za svih, a Đokovića nazivaju antivakserom koji se želio provući na slavno ime. Oni koji podržavaju potez srpskog tenisača tvrde da je imao svako pravo dobiti vizu, a da Australci sada na njemu treniraju strogoću.

A stvar je u tome da u pravu nisu ni jedni ni drugi.

Pojam „antivakser“ toliko se u zadnje dvije godine izlizao da je već izgubio svoje originalno značenje. I dok danas, zahvaljujući ekstremnim podržavateljima oštrih mjera, označava sve one koji izražavaju sumnju u cjepivo protiv Covida 19, nekad je bio korišten za one koji uopće ne vjeruju u benefite cijepljenja. Po svojim dosadašnjim izjavama, Novak Đoković svakako spada u tu skupinu, pogotovo ako znamo da je najbolji tenisač na svijetu ujedno i jedan od najvećih zagovornika pseudoznanstvevnih gluposti. A kad je već takav idealist i protivnik establišmenta, zaista nije jasno zašto jednostavno nije odbio nastupiti na turniru na kojem ga ne žele i otišao igrati „za raju“ na kakav lokalni challenger. Umjesto da do kraja brani svoj stav, Đoković se pokušao ugurati na turnir koristeći privilegiju izuzeća.

I tako dao australskim političarima savršenu priliku da na njegovom primjeru dokažu da njihovo luđaštvo nije bilo uzalud.

Mnoge su liberalne demokracije, pod motom borbe za opće dobro, otklizale u neki oblik totalitarizma, no Australija je vjerojatno najgora od svih. Još na početku pandemije prihvatili su takozvanu zero covid strategiju odlučivši se boriti protiv virusa „do istrebljenja“. To je podrazumijevalo masovna zatvaranja radi tri ili četiri slučaja, dugotrajne lockdowne, brutalne obračune s protivnicima mjera. Rezultat? Nakon dvije godine broj aktivnih slučajeva im je na razini zemalja s osjetno blažim mjerama.

To je činjenica koju australska javnost polako shvaća i njihovi političari (s razlogom) paničare. Slučaj Đoković pritom je njihova slamka spasa, način da dokažu da su, iako brutalna i nelogična, pravila ista za sve.

Podijeli:

davor novevskiknjiga žalbe

Pročitajte još