KNJIGA ŽALBE
Beskrajno je bizarno i zabavno oduševljenje hrvatskih konzervativaca Elonom Muskom
Piše: Davor Novevski
Poduzetnik i milijarder Elon Musk postao je prije par dana većinski vlasnik društvene mreže Twitter, a to ga je zadovoljstvo, prema nekim procjenama, stajalo oko 44 milijarde dolara. Musk je, inače, već dugo bio kritičan prema politici i funkcioniranju Twittera, a svoju najnoviju akviziciju objasnio je prvenstveno željom za širenjem demokracije i slobode govora.
Oduševljenje Muskovom kupovinom Twittera u Hrvatskoj su najprije iskazali prvaci slobodne političke misli, pluralizma i demokracije – Željka Markić, Vice John Batarelo i ekipa iz Mosta. U slobodarskoj ekstazi naši su konzervativci redom objavljivali kako podržavaju Muskov potez (što je njemu nesumnjivo jako bitno i zbog čega će mirnije spavati) označavajući ovo prekretnicom i krajem brutalne cenzure kojoj su bili izloženi.
Možda i najzabavnije kod ovog proplamsaja (samo)zadovoljstva naših konzervativaca novostečenom slobodom, činjenica je da se za nju zalažu ljudi koji su već postali legendarni po tome što sudski gone svakoga tko se usudi napasti stvari koje oni smatraju svetim.
I ne može čovjek, a da se ne zapita što li je tim čudnim ljudima doista na umu ako je ova često nepovezana hrpa gluposti koju su do sada objavljivali na društvenim mrežama nekakva ublažena, cenzurirana verzija.
No, možda i najzabavnije kod ovog proplamsaja (samo)zadovoljstva naših konzervativaca novostečenom slobodom, činjenica je da se za nju zalažu ljudi koji su već postali legendarni po tome što sudski gone svakoga tko se usudi napasti stvari koje oni smatraju svetim. Pa je tako Željka Markić valjda već postala dio inventara zagrebačkih sudova dok je Batarelo još i jači od nje. On, naime, ljubav prema slobodi izražavanja provodi tako da poziva na bojkot crtića i bezalkoholnih pića za koje je procijenio da šire opasnu gej agendu.
Doista je teško shvatiti o kojoj to cenzuri govore naši desničari. Hrvatska je daleko od idealnog društva, no u zadnjih nekoliko godina u javnom se prostoru podjednako pljuvalo po ateistima, vjernicima, ženama, homoseksualcima, Srbima, Hrvatima, Romima i valjda još bar deset različitih grupa ljudi. Klasična cenzura, dakle, sto posto ne postoji. Ako nešto postoji, to je druga krajnost, a nju predstavlja gomila različitih mišljenja, teorija, informacija i „informacija“. U toj kakofoniji nekad je vrlo teško razlikovati relevantne činjenice od običnog lupetanja ili lijepo upakirane laži, ali to i jest poanta pluralizma i demokracije.
Ipak, različitim mediokritetima lakše je vjerovati da postoji netko tko ih po svaku cijenu želi ušutkati. Činjenica da su baš oni otkrili nešto tako važno i vrijedno cenzuriranja tako ih barem nakratko miče s političke margine.
Pročitajte još
KNJIGA ŽALBE
Svijet bi bio bolje mjesto kad bismo manje gurali nos u tuđi krevet, novčanik i genitalije
KNJIGA ŽALBE
Putin se još nije oporavio od izbacivanja Čajkovskog iz repertoara, a već ga je snašla nova nevolja
KNJIGA ŽALBE
Ostavljanje najboljeg dojma ni inače nije uža ruska specijalnost
KNJIGA ŽALBE
NDH, čega se pametan stidi, budala se ponosi
KNJIGA ŽALBE
Kad je mačka više od mačke, poveznica s nekim vremenom kojeg više nema i sigurno se neće vratiti
KNJIGA ŽALBE






