Na sadržaj

KNJIGA ŽALBE

Borci s Bliskog istoka kao vraćanje duga Rusima

Global

3 min čitanja
Davor Novevski
Davor Novevski

Piše:

Rat u Ukrajini bijesni već četvrti tjedan i premda vijesti s bojišta ne silaze s naslovnica jedan aspekt rata kao da je pomalo zanemaren. Uobičajena je pretpostavka da se ovdje radi o klasičnom sukobu dviju zemalja, no zadnjih dana postaje očito da rat u Ukrajini poprima i svoju „internacionalnu“ dimenziju.

Od samog početka u ruskoj invaziji sudjeluju i trupe iz Čečenije, republike u sastavu Ruske Federacije poznate i po dva brutalna rata devedesetih. Premda su službena Moskva i čečenski pobunjenici tada bili na suprotnim stranama, uloge su danas bitno izmijenjene i borci iz Čečenije jedni su od najodanijih, ali i najefikasnijih u sastavu ruske vojske.

Osim Čečena koji, iako prilično autonomni, ipak spadaju pod ruske snage, u ratu odnedavno sudjeluju i trupe iz Armenije. Armenija je, inače, jedna od rijetkih zemalja u kojima su održani skupovi podrške ruskoj invaziji. Na fotografijama i snimkama iz glavnog armenskog grada Erevana vide se stotine ljudi s ruskim i armenskim zastavama, a prije nekoliko dana pojavile su se snimke naoružanih armenskih dobrovoljaca koji se zaklinju na vjernost Putinu i Rusiji. Ovako nešto nije nimalo slučajno jer u pograničnom sukobu Armenije i Azerbajdžana koji traje već 30 godina, a nedavno je ponovno eskalirao u rat, Rusija je otvoreno stala na armensku stranu. Osim vojne pomoći, Rusija je u spornu regiju Nagorno - Karabah poslala i vojne trupe koje i dan danas ondje djeluju kao dio svojevrsne mirovne misije.

Najintrigantniji dio koji se tiče sudjelovanja stranih vojski u ratu u Ukrajini tiče se ipak dobrovoljaca s Bliskog istoka. Premda njihova prisutnost nije službeno potvrđena (teško da će u skorije vrijeme i biti), to se može objasniti ruskim intervencijama u prethodnim godinama, konkretno u ratu u Siriji. Ondje su Rusi, na poziv sirijskog diktatora Bashara al-Assada bili dio široke koalicije koju su, uz Assadu odane snage činili i borci Iranske revolucionarne garde (IRGC) te Hezbollaha, šijitske militantne skupine sa sjedištem u Libanonu.

Obje skupine aktivne su već dugi niz godina u brojnim sukobima, ne samo na Bliskom istoku već i šire. Primjerice, poznata je njihova uloga u ratu u BIH devedesetih, a po svemu sudeći, biti će dio (ili su već postali) ruskih snaga u invaziji na Ukrajinu. Pritom ovo nije toliko iznenađujuće koliko se na prvu čini.

Naime, ruski gubici u Ukrajini već su dobro poznati i dokumentirani. Pa iako službene potvrde nema, gubitaka na bojištu dobro su svjesni i Putin i njegovi generali i sigurno je da izgubljene vojnike žele nadomjestiti što brže i što kvalitetnije. Obje skupine, i Iranska revolucionarna garda i Hezbollah obiluju ratnim veteranima iz bliskoistočnih sukoba i po tome su logičan izbor. Dodajmo tome i da su se spomenuti sukobi većinom odvijali u urbanim područjima pri čemu činjenica da i rat u Ukrajini ulazi u fazu okupacije velikih gradova također predstavlja argument u prilog njihovom angažmanu.

I Hezbollah i IRGC također imaju svoju računicu. Osim vraćanja duga Rusima koji su im svesrdno pomagali u ratu u Siriji, obje skupine koriste ratne sukobe kako bi proširile svoj utjecaj što im je zadnjih godina i polazilo za rukom.

I dok je prisutnost čečenskih i armenskih postrojbi u Ukrajini vrlo dobro poznata, o sudjelovanju boraca s bliskog istoka još se uvijek spekulira, kao i o njihovoj brojnosti o kojoj će ovisiti radi li se o tek simboličnoj podršci Rusiji ili o značajnijoj sili koja će moći napraviti razliku na bojnom polju.

Podijeli:

davor novevskiknjiga žalbe

Pročitajte još