KNJIGA ŽALBE
U službi višeg cilja ljudi olako pristaju na totalitarne mjere
Piše: Davor Novevski
Jednu od kolumni pisanih prije otprilike mjesec dana završio sam u poprilično optimističnom tonu. U zaključku teksta čija je tema bio sukob elita oko COVID mjera napisao sam da je u svemu ovome dobro što se barem „obični“ ljudi ne daju uvući u blato u kojem se poznati već neko vrijeme valjaju. Danas moram priznati da moj optimizam više nema uporište.
Posljednjih dana svjedočimo pravom malom ratu na društvenim mrežama. Traje to već neko vrijeme, no s pojavom prosvjeda protiv COVID potvrda, cijela stvar kao da se intenzivirala. Pritom se ulozi dižu, a dvije skupine toliko se antagoniziraju da cijela stvar poprima pomalo distopijski karakter. S jedne strane, svaka vijest o porastu broja cijepljenih popraćena je s barem nekoliko komentara u kojima se ljude uspoređuje s ovcama ili ih se optužuje da su podlegli prijetnjama i ucjenama. S druge pak strane, pojedinci bez mnogo uvijanja zazivaju segregaciju, odbijanje liječenja i nametanje brutalnih ograničenja ljudima koji se nisu cijepili.
Većina ljudi cijeni sigurnost više od slobode, čak i kad je ta sigurnost privremena. Osim toga, kad su dovoljno uplašeni, ljudi neće samo prihvatiti autoritet već će ga i zahtijevati.
Čitao sam jučer status kolegice Marine Orsag u kojem je novonastalu situaciju usporedila s filmom „Das Experiment”. Njemački film iz 2001. prati dvadesetak muškaraca koji su podijeljeni u dvije grupe. Mjesto radnje je improvizirani zatvor, a sudionici su podijeljeni na zatvorenike i čuvare. Nakon samo nekoliko dana, čuvari su se toliko uživjeli u svoje uloge da su počeli mučiti i zlostavljati zatvorenike i eksperiment je ubrzo propao.
Inače, film inspiraciju vuče iz knjige Phila Zimbarda „Luciferov učinak” u kojoj ovaj američki psiholog opisuje nadaleko poznati Stanfordski zatvorski eksperiment. Ukratko, Zimbardo je 1971. kao profesor na sveučilištu Stanford angažirao grupu studenata te ih podijelio u dvije grupe – zatvorenike i čuvare. Ono što je počelo kao nevini pokus, izmiče kontroli kada čuvari počnu maltretirati zatvorenike i iako je trebalo trajati dva tjedna, sve skupa prekinuto je nakon samo šest dana.
Pa ipak, eksperiment je iznjedrio neke važne pouke, aktualne i nakon pedeset godina. Iako osporavan tijekom godina, postao je paradigmatski primjer da ekstremne situacije mogu izvući najgore od ljudi. Takozvani situacijski učinak mnogo je jači nego mislimo i uz pravu dozu straha, propagande i potrebe da se osjećaju prihvaćenima, obični ljudi kadri su za svakakve gadosti. Poput zazivanja segregacije, brutalnih ograničenja ili odbijanja liječenja.
Najlakše bi bilo zaključiti da su ti ljudi u osnovi zli i da je ova situacija izvukla ono najgore od njih, no nije uvijek tako. Naime, većina ljudi cijeni sigurnost više od slobode, čak i kad je ta sigurnost privremena. Osim toga, kad su dovoljno uplašeni, ljudi neće samo prihvatiti autoritet već će ga i zahtijevati. I tu možda leži odgovor na pitanje zašto pojedinci, u službi višeg cilja kojeg kao zastupaju, olako pristaju na totalitarne mjere.
Koliko je to štetno i opasno, možda se nabolje vidi na primjeru Stanfordskog eksperimenta. Iako su imali potpuno različite uloge u pokusu, obje skupine ustvari su bile pijuni, statisti ubačeni kako bi igrali uloge u igri u kojoj je netko drugi već postavio pravila.
Hegelova izjava koja kaže da se povijest ponavlja dva puta, jednom kao tragedija, drugi puta kao farsa već je pomalo izlizana. Gotovčeva „Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje“ danas nekako bolje pristaje.
Pročitajte još
KNJIGA ŽALBE
Svijet bi bio bolje mjesto kad bismo manje gurali nos u tuđi krevet, novčanik i genitalije
KNJIGA ŽALBE
Beskrajno je bizarno i zabavno oduševljenje hrvatskih konzervativaca Elonom Muskom
KNJIGA ŽALBE
Putin se još nije oporavio od izbacivanja Čajkovskog iz repertoara, a već ga je snašla nova nevolja
KNJIGA ŽALBE
Ostavljanje najboljeg dojma ni inače nije uža ruska specijalnost
KNJIGA ŽALBE
NDH, čega se pametan stidi, budala se ponosi
KNJIGA ŽALBE






