KNJIGA ŽALBE
Sjeća li se tko pandemije?
Piše: Davor Novevski
Datum 25. veljače 2020. ostat će upamćen kao dan nakon kojeg ništa više nije bilo isto. Baš je tada, prije dvije godine i dva dana, Hrvatska zabilježila svoj prvi slučaj zaraze virusom Covid 19.
Lako je ova obljetnica mogla proći ispod radara jer u zadnjih nekoliko dana o koroni se uopće ne govori. Odjednom više nema dramatičnih press konferencija, nema opsesivnog praćenja brojeva, intervjua s uvijek istim glasnicima katastrofe. Nema čak ni kreativnih prijetnji onima koji još nisu primili cjepivo. Pandemija, ista ona za koju su tvrdili da će završiti jedino ako se više od devedeset posto ljudi cijepi, kao da je potpuno iščezla.
Cinično će možda zazvučati opaska kako Putinu treba dati Nobelovu nagradu za medicinu jer je u doslovno dva dana „riješio“ pandemiju, no nije ovo daleko od istine. Od prošlog tjedna i ruskog upada u Ukrajinu, o koroni se uopće više ne govori. Teoretsku opasnost od zaraze zamijenila je mnogo neposrednija ratna opasnost. Možda još i važnije – arhivske fotografije ljudi s maskama i liječnika u skafanderima zamijenile su slike iz ratom pogođenih područja.
Pa ipak, bilo bi pogrešno reći da je pandemija u drugi plan pala samo i jedino zbog promjene fokusa medija na rat u Ukrajini.
Jer promjena narativa već se neko vrijeme valjala „iza brda“ i rat na istoku Europe samo je ubrzao nešto što je bilo neminovno. Mnogo je znakova koji su upućivali na kraj pandemije, barem njenog medijskog dijela. Ukidanje maski u školama i nekim od institucija, odustajanje od obveznog cijepljenja u onih nekoliko zemalja koje su uvele tu praksu, sramežljiva priznanja da lockdown ne služi ničemu nego je čak i štetan. A možda i najvažnije – vijest da sve više zemalja potpuno napušta covid potvrde. I to ne zato što su pobijedili pandemiju nego zato što se one pokazuju beskorisnima.
Na kraju ostaje činjenica da za mnoge štetne učinke paničarskog pristupa pandemiji neće odgovarati nitko. Sociološke i psihološke studije pisat će se o vremenu u kojem smo tako lako zamijenili slobodu za (prividnu) sigurnost.
Pročitajte još
KNJIGA ŽALBE
Svijet bi bio bolje mjesto kad bismo manje gurali nos u tuđi krevet, novčanik i genitalije
KNJIGA ŽALBE
Beskrajno je bizarno i zabavno oduševljenje hrvatskih konzervativaca Elonom Muskom
KNJIGA ŽALBE
Putin se još nije oporavio od izbacivanja Čajkovskog iz repertoara, a već ga je snašla nova nevolja
KNJIGA ŽALBE
Ostavljanje najboljeg dojma ni inače nije uža ruska specijalnost
KNJIGA ŽALBE
NDH, čega se pametan stidi, budala se ponosi
KNJIGA ŽALBE






