Na sadržaj

NE ZAVARAVAJMO SE DA NIJE TAKO DOK MILANOVIĆ VJEŠTO IZBJEGAVA ČINJENICE

SAMO JE JEDAN RAZLOG ŠTO JE SDP-OVACA U ZATVORIMA MANJE NEGO HDZ-OVACA

Global

5 min čitanja
Zoran Milanović i Peđa Grbin
Zoran Milanović i Peđa Grbin / FOTO: Goran Mehkek / CROPIX

Piše:

Umjesto programa, rješenja, vizija, danima slušamo uvrede manjeg ili većeg inteziteta u kojima, ovisno na koju se nogu ujutro ustane, prednjači Zoran Milanović. Čuje se i dosta parola, mahom o korupciji i korumpiranoj bandi. Osim parola nitko ne nudi rješenje kako je suzbiti, jer tko normalan vjeruje da će korupcija nestati ukoliko Ivan Turudić bude razriješen s mjesta glavnog državnog odvjetnika. Korupciju je, naime, gotovo nemoguće iskorijeniti jer ona je u društvima poput hrvatskog nažalost stvar mentaliteta.

Korupcija ima puno lica i puno definicija, no možda je najbolja ona koja je definira kao moralnu pokvarenost jer kad pojedinci ili skupine krše pravila koja vrijede za sve članove društva, kako bi uz pomoć novca ili utjecaja ostvarili svoje ciljeve i korist, a što su drugo nego moralno pokvareni.

A kad je riječ o spomenutom Zoranu Milanoviću moral i njegovo ime u istu rečenicu baš i ne idu.

Supruga Zorana Milanovića, primjerice, pisala je ravnateljici škole da se njenom sinu povećaju ocjene. U školi su je bez pogovora poslušali. Predsjednikova supruga trgovala je utjecajem pa možda čak svjesno ili nesvjesno zastrašivala ravnateljicu škole koju je pohađao njezin sin, a kojemu su zaključene veće ocjene koje je tražila mama prva dama. Nitko u školi za to nije odgovarao, a niti su povećali ocjene drugim učenicima čije mame nisu supruge predsjednika ili nekih moćnika. Ako ne ide s ulizivanjem i poklonima tada dobar dio profesora đacima ocjene podiže radi pritisaka roditelja ili ravnatelja, nerijetko radi kombiniranih pritisaka.

Suprug te prve dame, Zoran Milanović koji je prije nekoliko tjedana izgleda doživio prosvjetljenje, najavljuje kako će obračunati s korupcijom. Da budemo posve jasni, borbu protiv korupcije najavljivao je i na izborima 2012. kada se služio istom retorikom. No, umjesto da je suzbijao, njegova je vlada najviše radila na punjenu autobusa mladim radno sposobnom stanovništvom.

Nije Milanovića ništa nedavno udarilo toliko jako u glavu niti je doživio preobražaj. Da zaista namjerava suzbiti korupciju tada ne bi baljezgao kako će smjenom Ivana Turudića ona nestati.

Inače, SDP-ovaca je u zatvoru zapravo manje od HDZ-ovaca samo zbog toga jer su i manje bili na vlasti. Vrijedi to naravno i za druge stranke. Ne zavaravajmo se da nije tako dok Milanović vješto pravi razliku između onih SDP-ovaca koji su poput nekih HDZ-ovaca uhićeni u nečasnim radnjama.

Naime, u vrijeme dok je Milanović bio premijer, predstojnik njegova ureda bio je Tomislav Saucha. Osuđen je nakon što mu je dokazano lažiranje putnih naloga. Osim što su on i pomoćnica državi trebali vratiti gotovo milijun kuna, sutkinja mu je, prije negoli li mu je izrekla zatvorsku kaznu, rekla da je podizanjem novca preko fiktivnih putnih naloga, osim osobne sramote, nanio štetu i svim institucijama državne vlasti i građanima koji gube povjerenje u vlast.

Saucha izgleda nije osjećao da se nešto osramotio. Po izlasku iz Remetinca u veljači 2017. godine, nakon izlaska iz SDP-a u tadašnjem sazivu Sabora kao član kluba zastupnika HNS-a podržavao je vladajuću većinu. No, Milanović ga i dalje brani i pokušava prikazati kako je on pod pritiskom HDZ-a ušao u Sabor biti njihov žetončić. Zanimljivo, Marinu Lovrić Merzel, svojevremeno toliko idoliziranu SDP-ovu županicu sisačko – moslavačku, koja osim što ide u zatvor, državi mora vratiti stan koji je stekla nečasnim radnjama, Milanović ne komentira.

Njegov bivši ministar Siniša Hajdaš Dončić Dubrovniku je učinio štetu kao malo tko. On i tadašnja ministrica Anka Mrak Taritaš ulagali su enormnu energiju da se koncesija za marinu na Lapadskoj obali dodijeli sadašnjem koncesionaru. Hajdaš Dončić, o čemu je nedavno na sjednici Gradskog vijeća bez zadrške govorio dubrovački gradonačelnik Mato Franković, imao je prste i u scenariju prema kojem putnički terminal u gruškoj luci nikako nije mogao biti hrvatski već ga je trebao graditi i njime upravljati francusko – turski konzorcij.

Milanović je inače, kao predsjednik države, u doba korone znao zalaziti u jedan podrum ili kako su ga kasnije nazivali klub u Slovenskoj 9 koji je držao Dragan Kovačević, koji također čeka suđenje za nečasna djela koja je počinio, a ima ih.

Išli su u taj klub i neki visokopozicionirani HDZ-ovci. Svi oni, pa i Zoki, isticali su kako su tamo kartali, no tko im vjeruje da su u podrumu s brojačem novca igrali belu. Možda su igrali poker, a možda je i brojač novca radio kad je trebalo lakše prebrojiti i podijeliti nagrade za neke usluge. No Milanović ima opravdanja i za takvog Kovačevića kaže - on je Plenkovićev. Prešućuje da je taj i takav Dragan Kovačević bio član SDP-a i njegov protukandidat za predsjednika SDP-a. Prešućuje i kako je Kovačević nakon što je prešao u HNS za vrijeme njegove vlade postavljen na čelo Janafa.

Ne voli Milanović govoriti ni o razdoblju prije negoli je izabran za predsjednika u kojem je, kad je napustio SDP, bavio konzultantskim poslovima. O tome koga je i o kakvim poslovima savjetovao ne zna se ništa. Ako bismo stvari postavljali na način kako to radi Milanović tada ne bismo mogli a da se ne zapitamo koje poslove nije odradio, a možda ih je obećao pogurati s pozicije predsjednika, čovjeka s nemalom moći čak i kad su njegove dužnosti više paradne.

Ipak, najviše vrijeđa i para uši kad o suzbijanju korupcije priča Peđa Grbin, onaj koji je, premda s obitelji živi u Zagrebu, uzeo 7.000 eura naknade za odvojeni život. Eh, što bi ti i takvi tek radili da se nađu na poziciji moći s koje za razne „usluge” mogu dobivati puno vrijednije nagrade, a nisu mogli odoljeti „sitnom novcu”.

Podijeli:

hdzizboriizbori 2024peđa grbinsdpzoran milanović

Pročitajte još