Na sadržaj

KNJIGA ŽALBE

Postoji li cilj dovoljno važan da stanem rame uz rame npr. Bujancu?

Global

3 min čitanja

Piše:

Iako pojedini mainstream mediji nastoji umanjiti ukupnu brojku, činjenica je da je prosvjed na glavnom zagrebačkom trgu okupio ogroman broj ljudi. Takvo nešto i nije preveliko iznenađenje. Uvođenje COVID potvrda mjera je koja se neposredno tiče velikog broja građana. Mnogi od njih vide je i kao kulminaciju bauljanja i proizvoljnog djelovanja stožera i Vlade koje traje evo već više od godinu i pol dana.

A u tih godinu i pol dana društvo nam se poprilično polariziralo. I dok s jedne strane najpopularniji mediji i većina najvažnijih političara podržava mjere za suzbijanje pandemije, na drugom kraju formirala se podjednako snažna opozicija. Pa ipak, ona ni izbliza nije tako homogena.

Iako se radi o ljudima najrazličitijih profesionalnih, ideoloških i političkih stavova, od klasičnih liberala pa do krajnje desnice, činjenica je da ovi potonji ipak dominiraju. Od čitave lepeze stranaka i inicijativa koje tvore našu političku scenu, na prosvjedu pojavili su se redom političari s desnog ideološkog pola. Uz Mostovce, koji najavljuju pokretanje referenduma o COVID potvrdama, našao se tu i Zlatko Hasanbegović te još neki članovi mahom manjih desnih stranaka. Recimo da su osim njih neke od viđenijih faca na prosvjedu bili i voditelj Velimir Bujanec, čovjek nacističkih stavova te Marko Francišković. Francišković je već neko vrijeme jedan od glavnih govornika na ovakvim prosvjedima, a činjenica da se u svojim referatima zalaže za otvaranje radnih logora očito nikome ne smeta.

Netko će reći da su razlike među prosvjednicima privremeno stavljene po strani radi zajedničkog cilja, a u korist masovnosti koja jedina garantira uspjeh. Koliko god pobunu protiv ove mjere Vlade i stožera smatram opravdanom, ne mogu, a da se ne zapitam postoji li cilj dovoljno važan i plemenit, a da u svrhu njegova ostvarenja stanem rame uz rame s ovakvim tipovima.

Jasno je da je za pojedine aktere, poput Mosta, ovo način da se dodatno učvrste na političkoj sceni i skupe nešto vrijednih političkih poena. Nisu oni ni prvi ni zadnji koji koriste ponuđenu priliku i u tome čak ni nema ništa sporno. Sporno je što je za neke aktere ovo mnogo više od obične dnevne politike. Oni ovo vide kao dio šire ideološke i svjetonazorske borbe pri čemu su na jednoj strani oni, a na drugoj sve ono moderno i progresivno, bilo da se radi o gay pravima, ženskim pravima, cijepljenju ili Europskoj Uniji. I dok su i oni i njihove poruke godinama tavorili na marginama društva, čini se kako su zadnjih dana ni krivi ni dužni izbili pod svjetla reflektora.

Prosvjed u Zagrebu doista jest bio masovan i bilo bi pogrešno zaključiti da većina tamo okupljenih ljudi ima ikakvu drugu agendu osim ukidanja COVID potvrda. Ipak, jedan dio prosvjednika doista ovo vidi kao poligon za ostvarenje nekih svojih ciljeva i hranjenje svog ogromnog ega. Problem je što je taj dio ujedno i najglasniji i najeksponiraniji.

U društvenoj krizi poput ove prirodno je da ekstremi s margine sve više dolaze u centar pozornosti. Na svakome od nas je da odluči je li neki cilj dovoljno dobar da se razlike barem privremeno zatome ili s nekim ljudima i s nekim idejama jednostavno ne možemo u istu rečenicu.

Podijeli:

davor novevskiknjiga žalbe

Pročitajte još