Kad nekome dajte poklon, primjerice za krizmu, vjenčanje ili mu poklonom odajete priznanje za dugogodišnji rad ili neka dostignuća, nije baš običaj da osobi koja poklon prima kažete koliko ste ga platili.

Iako pokloni koje će Općina Dubrovačko primorje ove godine dodijeliti svojim laureatima nisu bezvrijedni, krajnje je neukusno što će ovogodišnji laureati znati koliko su stajali, jednako koliko je bila neukusna i rasprava na sjednici Općinskog vijeća. O nekim stvarima, ma koliko god Nezavisna lista i DDS, koji u primorskom Općinskom vijeću drže većinu, inzistirali na transparentnosti, ipak se ne raspravlja javno, ako zbog ničega drugoga, onda zbog poštovanja prema ljudima koji će u subotu primiti općinske nagrade. Neko povjerenstvo koje odlučuje o vrijednosti ili nekom drugom prigodom na sjednici usvojeni akt o mogućoj vrijednosti nagrada, bili bi puno primjereni od toga da se o cijenama koje je Općina spremna platiti kako bi nagradila zaslužne građane raspravlja kao na tržnici.

Članica Udruge Deša Nike Tomović i član DVD-a Slano Ivica Ćorić, ovogodišnji su primorski laureati, koji i prije negoli će im biti dodijeljene, znaju da će dobiti sliku i lijericu koje zajedno s diplomama i plaketama stoje 1.000 eura.

Nakon što su se složili oko prijedloga ovogodišnjih laureata, načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić objasnio je članovima Vijeća s Nezavisne liste kako je dosad u Općini bio običaj da se nagrade laureatima dodjeljuju u obliku diplome i plakete te prigodnog poklona.

Kako kaže predsjednik primorskog Općinskog vijeća Vlaho Mozara, za poklone je predviđen „budžet” od 1.000 eura.

Pokolone bi, predložio je Mozara, trebalo kupiti od primorskih umjetnika.

- Na prvom sastanku smo raspravljali da se darovi kupe unutar Općine, ako je moguće. Neki su spominjali lutke u narodnoj nošnji, lijerice možda. - rekao je Mozara.

- Slike ili nešto konkretno, svejedno je, ako imamo nešto lokalno. - dodao je vijećnik Petar Lončar.

- Kako ćemo definirati lokalno? Ako se kupi u Slanome, ako je slika svetoga Vlaha, a crta čovjek rodom iz Smokvine, je li to lokalno? - pitao je općinski načelnik Nikola Knežić.

- Da je s područja Općine, da proizvodi nešto što bi bilo prigodno, a ako nema, bar da su lokalni motivi. Ako je netko iz Grada, što ćemo. - odgovorio je Knežiću Lončar.

Kad se činilo da će se svakom od laureata pokloniti slika, predsjednik Vijeća Mozara predložio je nešto drugo.

- Predlažem lijericu za obje nagrade. - rekao je Mozara.

- Mislim da za ženu od 80 godina baš i nije lijerica. Ovaj drugi je mlađi pa će mu je možda sinovi svirati. - dodao je Knežić.

Tek što je usuglašeno da se laureatima kupe po dvije lijerice, koje ne smiju prelaziti iznos veći od 1.000 eura, Knežić je iznio još jedan prijedlog.

- Trebalo bi staviti grb na lijericu. - predložio je Knežić te ponovio kako bi gospođi, koja će dobiti općinsku nagradu za životno djelo, možda trebalo kupiti neki drugi poklon.

- Možda sliku, neki sveti Vlaho. Možda voli lijericu, ali dobro je poznam, bavila se izradom primorskog veza. - rekao je Knežić, s kojim se složio i Mozara.

- Može li slika stati u budžet? - pitao je, a Knežić mu je odgovorio kako slika s motivom svetoga Vlahe, određenih dimenzija, stoji oko 1.000 kuna.

Kad je usuglašeno da se laureatima poklone slika i lijerica, vijećnik Pero Grošeta (DDS) imao je prijedlog.

- Može neku naljepnicu pozadi, na sliku, da bude. - kazao je Grošeta.

- Ne može na umjetnička djela. - odgovorio mu je Knežić.

- Ne sprijeda nego pozadi. - predložio je Grošeta.

Na koncu je ostalo nejasno čija će nagrada biti vrijednija, odnosno vrijedi li više slika ili lijerica ili vrijede jednako. Ako već nema novčane, nagrada za životno djelo trebala bi ipak biti nešto vrjednija od obične godišnje nagrade. Što i to ne kazati kad su se već u primorskom Općinskom vijeću pobrinuli da se o općinskim nagradama raspravlja kao o cijeni kupusa na tržnici.