KNJIGA ŽALBE
Kad zavlada ludilo, razum postaje neprijatelj
Piše: Davor Novevski
Mnogi od nas vjerovali su da do rata na kraju neće doći, no suprotno međunarodnom pravu i svakoj logici, Rusija je prošloga četvrtka napala Ukrajinu. Osuda ovog čina među zemljama članicama UN -a bila je gotovo jednoglasna, uz iznimku nekoliko autokratskih režima i ponešto kalkulanata koji su, svatko zbog svojih geopolitičkih ciljeva, odlučili ostati suzdržani.
Osuda ovog puta nije bila samo deklarativne prirode. Mnoge države članice NATO saveza već su u Ukrajinu dopremile znatne količine naoružanja i ostale opreme. Mnoge zemlje šalju humanitarnu pomoć, ali i nesebično nude smještaj izbjeglicama iz ratom pogođenih područja. Osim toga, SAD i zemlje Europske Unije nametnule su Rusiji brutalne sankcije čiji će se ekonomski učinci osjećati u godinama koje dolaze.
I među „običnim ljudima“ čin agresije velike zemlje protiv mnogo manjeg susjeda izazvao je osjećaj empatije. Društvene mreže preplavile su poruke podrške ukrajinskom narodu, no pojedincima kao da ni to nije dosta. Pa tako ne prođe ni dan, a da se ne pojavi vijest o otkazivanju nastupa ruskim glazbenicima, skidanju s repertoara predstava ruskih autora ili već kakvom drugom načinu da se sitna duša obračuna s mrskim neprijateljem iz Putinove zemlje.
Drugima kao da ni to nije dosta. Svi koji nisu dovoljno na strani Ukrajine ili se usude spomenuti da ni Ukrajinci tijekom svih ovih godina nisu uvijek bili na pravoj strani, automatski postaju podržavatelji ruske politike.
I mainstream mediji kao da su histerični način izvještavanja o pandemiji korona virusa jednostavno preslikali na rat u Ukrajini. Uz par iznimki, naravno. Tako je opasnost od virusa zamijenila ni manje ni više nego nuklearna opasnost. Superjunake iz Stožera zamijenio je neustrašivi predsjednik Zelenski dok dežurni negativci ovog puta nisu necijepljeni nego Rusi, odnosno svi koji nisu bezrezervno na strani Ukrajine.
Ovakav diskurs nije samo glup već je i opasan. Val antiruskog raspoloženja širi se Europom, a ni Hrvatska u tome nije iznimka. Prilično je nezapaženo prošla vijest da je i jedan zagrebački restoran s tradicionalnom ruskom hranom pao kao kolateralna žrtva velikih političkih igara. Pritom nije svima bilo dovoljno samo im ostaviti loše recenzije za boršč i Stroganoff već su neki, zagrijani pravedničkim bijesom, prijetili vlasnici na najkreativnije načine.
I ne treba se sada čuditi ni zgražati zbog takvih ljudi. Oni su igru samo podigli na razinu više. Osim toga, nema velike razlike u otkazivanju nastupa ruskim glazbenicima, uništavanju reputacije restorana ili razbijanju glave kuharu u tom restoranu. U prva dva slučaja malo ćete se lakše pogledati u ogledalo, no princip je ustvari isti. Sve je to napad na stvarnu osobu, njegovu egzistenciju i zdravlje.
Možda je najveći paradoks u tome što sva ta otkazivanja, zabranjivanja i progoni najviše koriste trenutnoj vlasti u Rusiji. Ne bi bilo čudo da Putin, na valu antiruskog raspoloženja u Europi, dodatno zbije redove i učvrsti vlast. Sankcije Rusiji i pomoć Ukrajini su jedno. Privatne inicijative usmjerene berbi lajkova i signaliziranju vrlina nešto sasvim drugo. Njima se ne postiže ništa, a toksična klima koja se stvara trovat će nas još dugo.
Pročitajte još
KNJIGA ŽALBE
Svijet bi bio bolje mjesto kad bismo manje gurali nos u tuđi krevet, novčanik i genitalije
KNJIGA ŽALBE
Beskrajno je bizarno i zabavno oduševljenje hrvatskih konzervativaca Elonom Muskom
KNJIGA ŽALBE
Putin se još nije oporavio od izbacivanja Čajkovskog iz repertoara, a već ga je snašla nova nevolja
KNJIGA ŽALBE
Ostavljanje najboljeg dojma ni inače nije uža ruska specijalnost
KNJIGA ŽALBE
NDH, čega se pametan stidi, budala se ponosi
KNJIGA ŽALBE






