KNJIGA ŽALBE
Glasnici katastrofe
Piše: Davor Novevski
Išla je prije pet - šest godina na National Geographic kanalu emisija koja se u originalu zvala Doomsday Preppers. U nas pomalo bezlično prevedena kao Pripreme za sudnji dan, u svakoj epizodi prikazala bi po jednog stanovnika SAD -a kojem se hobi, a ponekad i cjelodnevni posao, sastojao u pripremama za sudnji dan. Odjeven u maskirnu odoru, kopao je tako „prepper” podzemna skloništa, gomilao konzerve suhe hrane i zalihe pitke vode, bacao noževe i sjekire u drvo, trenirao pucanje iz jurišne puške i samostrela.
Na neki je čudan način bilo zanimljivo i komično promatrati luđake iz Arizone, Teksasa ili s Aljaske kako, poput male djece, skakuću po dvorištu simulirajući obranu od zombija, vanzemaljaca ili bradatih terorista, no najfascinantnija stvar s „doomsday prepperima” bila je njihova apsolutna uvjerenost da kraj dolazi. Pa iako se točan scenarij sudnjeg dana razlikovao, svi do jednog bili su uvjereni da će se dogoditi i to vrlo brzo.
Čitajući u zadnje vrijeme neke portale, često mi na pamet padnu živopisni američki luđaci. Znam da je konkurencija žestoka, da portali žive od čitanosti i da je borba za klikove bespoštedna, no već dugo vremena stranica nekih od njih izgleda kao manifest „doomsday preppera”. Prošlog tjedna u centru pozornosti bila je hladna fronta koja je pogodila SAD. Prije toga rat u Ukrajini koji samo što nije počeo. Korona sa svim svojim sojevima, podvrstama i varijantama, sve jednom smrtonosnijom i zaraznijom od druge, već je stara vijest.
I nije pritom sporno izvještavanje kao takvo. Na kraju krajeva, posao medija je da donesu vijest. Moraju li pritom, u maniri srpskih tabloida, koristiti sve one epitete, bombastične naslove i stil koji očito ima zadatak šokirati odnosno pod svaku cijenu potaknuti na čitanje? Pa tako više nije „hladna fronta“ nego je „oluja stoljeća“. Nije „toplinski val“ nego su „paklenske vrućine pri kojima se savijaju prometni znakovi“. Pa i pokazivanje mišića na istoku Ukrajine vrlo lako postane priprema za treći svjetski rat.
Ovo je samo nekoliko primjera, no lista je mnogo dulja i ne odnosi se samo na događaje od globalnog značaja već često i na lokalne vijesti.
Vijesti o prometnim nesrećama, obiteljskom nasilju, nestalim osobama zbog stila i sadržaja vrlo brzo postanu lako potrošnom i lako kvarljivom robom. Sve skupa za rezultat ima pad povjerenja u medije što može imati vrlo teške posljedice. Mediji imaju važnu i odgovornu društvenu ulogu, no nastavi li se ovaj trend, mogli bi otkriti da je više nemaju pred kime igrati. Reakcije čitatelja na katastrofične najave sve češće se svode na puko ismijavanje. I ne radi se o tome da su ljudi preko noći postali morbidni već o tome da im je puna kapa katastrofa koje se valjaju iza ugla.
Kao u basni o dječaku koji je vikao „evo vuka“, a vuka nije bilo, jednom kad prava opasnost dođe, moglo bi biti prekasno za upozorenja.
Pročitajte još
KNJIGA ŽALBE
Svijet bi bio bolje mjesto kad bismo manje gurali nos u tuđi krevet, novčanik i genitalije
KNJIGA ŽALBE
Beskrajno je bizarno i zabavno oduševljenje hrvatskih konzervativaca Elonom Muskom
KNJIGA ŽALBE
Putin se još nije oporavio od izbacivanja Čajkovskog iz repertoara, a već ga je snašla nova nevolja
KNJIGA ŽALBE
Ostavljanje najboljeg dojma ni inače nije uža ruska specijalnost
KNJIGA ŽALBE
NDH, čega se pametan stidi, budala se ponosi
KNJIGA ŽALBE






