POVIJEST JUGA U SLICI I RAZGLEDNICI
Elizabetin, kasnije Jelisavin most, vizualni identitet Metkovića i čest motiv razglednica
Piše: Nikša Margeta
U novoj rubrici „Povijest juga u slici i razglednici”, koju ćete moći čitati svake nedjelje, pokušat ćemo zanimljivim pristupom prikazati bližu, ali itekako zanimljivu povijest naselja i gradova u Dubrovačko – neretvanskoj županiji, povijesnu baštinu i umjetnost, a pronaći će se i poneka anegdota vezana uz fotografije, razglednice i osobe koje se nalaze na njima. Nadamo se da ćemo na ovaj način i popularizirati kolekcionarstvo, prvenstveno kartofiliju.
Krećemo od jednog od najplodonosnijih domaćih nakladnika metkovskih razglednica gdje u isti kontekst svrstavamo i širu trgovačku djelatnost kao i svestranost poduzetništva obitelji Nikolac te obitelji Jovanović koji su nositelji najveće nakladničko - izdavačke djelatnosti razglednica Metkovića i donjeg Poneretavlja između dvaju ratova (Nikolci još i prije Velikog rata).
Ručno kolorirana razglednica Metkovića, najizvjesnije tiskana 1931. s kojom započinjemo našu priču, bila je sastavni dio stilskog pomoditeta u sferi oblikovanja i tiskanja 30. -ih godina. Za nakladnika ju potpisuje Gabrijel Jovanović Metković, inače drvodjelac po struci, kasnije poduzetnik u tiskanju i proizvodnji papira s trgovinom na središnjem gradskom trgu u Metkoviću. On poduzetničku granu preuzima od oca Jure čije su razglednice poznate još od ranih dvadesetih, doduše s manje izraženim koloritom (prevladavajućim tonalitetom sepije) i u nešto realnijim prikazima gradske arhitektonske strukture pa time i popularnih motiva koji su se kasnije češće ponavljali i kod Gabrijela.
Do danas im nisu poznati autori fotografija, pretpostavlja se da su koristili ranije poznate razglednice, ine snimke raznih namjernika s proputovanja, a moguće i naručenih uradaka, iako se Gabrijel uključio još od sredine 20. -ih s reprintanjem prvih motiva, a istom djelatnošću bavio se i Ivo (u nekim izvorima Ivan), Gabrijelov brat, doduše u nešto kraćem razdoblju.
Na razglednici panorame Metkovića viđenog s pozicije lučke obale gdje dominira stari željezni Elizabetin, kasnije Jelisavin most, izgrađen 1895. godine, posljednji pečat onodobne građevinske tehnike po značajkama i rješenjima industrijske tipske konstrukcije s tri vitka polukružna luka rešetkastih segmenata, ubrzo je nakon izgradnje postao zaštitni znak vizualnog identiteta Metkovića i učestaliji motiv s razglednica (za povećanje naslovne fotografije jednostavno kliknite na nju op.a.).
Na Neretvi do njega nalaze se i dva jedrenjaka koji se pored površinske plošnosti prikaza iščitavaju u trodimenzionalnoj verziji nestvarne narative, posebice jedrenjak bliži oku promatrača, bijelih jarbola (vjerojatno islikan u gustoj gvaš tehnici radi postizanja kontrastnog 3D efekta) i time se ispunjava monotonija riječnog toka kao da je kakva uvećana maketa, nimalo veća od čovjeka, a kojom kao da upravlja netko s rive u svojoj dokolici trenutka jednog proljetnog poslijepodneva u gradu na Neretvi.
Postoje jedrenjaci koji se uzastopce ponavljaju po rijeci Neretvi oko mosta, a posebice isti avioni iznad grada u crnoj varijanti koji prelijetaju duhansku stanicu, most i rijeku, brežuljak Predolac ili pak Glavnu cestu koji su štambiljanim putem utisnuti na površini razglednice na kojoj se ostavljao mali nekolorizirani dio za njih, pa je zbog takvih nerealnih umetaka i tiskarske prakse obitelj Jovanović i postala prepoznatljiva u sadržajnoj formi ove vrste metkovskih razglednica.
Ovakav likovni eksperiment, dodaci na starim razglednicama, nije bio rijetkost sve do početka Drugog svjetskog rata, kada se interes za izdavaštvo i učestalu uporabu razglednica (iako je dosegao svoj vrhunac svjetskih razmjera u vremenu od 1897. do 1914. kada vlada i najveće zanimanje za nju) produbio u samu srž početničkih kartofilsko - kolekcionarskih pobuda; kada su se birale romantične, alegorijske, mitološke, dakle lirske i epske povijesno - kulturne prispodobe pa sve do onih o napretku industrijalizacije i civilizacije; kada je zaljubljenik u toj domeni sabiračkog tijela razglednicu doživljavao intimistički; kad se znalo slati i u obližnji susjedni grad vlastitoj rodbini i prijateljima i onda dok su se akteri naših priča počesto susretali, samo da ostane vidljiv trag, povijesni atest vremena, biljeg nošen strašću za dopisivanjem.

Razglednicu 29. listopada 1937. godine iz Metkovića u Opuzen Andriji Ključi šalje njegov prijatelj s kojim se često dopisivao i družio, omiljeni neretvanski vjeroučitelj don Radovan Jerković, koji je za vrijeme komunističke represije i montiranih procesa bivao priveden te naposljetku usmrćen električnom strujom u zatvoru Udbe na Katalinićevu brijegu u kolovozu 1950.
Koincidencije radi, i brat nakladnika ove razglednice Ivo, istaknuti član HSS-a i Matice Hrvatske završava istom sudbinom. Nakon dobivene smrtne presude i institucionaliziranja u Vrapču, koncem 1946. biva dočekan u Trogiru i prvu noć ubijen.
povijest juga u slici i razglednici
Pročitajte još
POVIJEST JUGA U SLICI I RAZGLEDNICI
Radovi na gatu na rijeci Neretvi; konac 19. st.
POVIJEST JUGA U SLICI I RAZGLEDNICI
Prva poznata fotografija neretvanske lađe
POVIJEST JUGA U SLICI I RAZGLEDNICI
Kula Norinska, bila je pretvorena i u vjetrenjaču za mlin
POVIJEST JUGA U SLICI I RAZGLEDNICI
Prva poznata fotografija Krvavca
POVIJEST JUGA U SLICI I RAZGLEDNICI
Metkovska luka puna jedrenjaka
POVIJEST JUGA U SLICI I RAZGLEDNICI






