Na sadržaj

POVIJEST JUGA U SLICI I RAZGLEDNICI

O raritetnoj razglednici Cavtata iz 1910. i njegovim nazivima...

Espresso

3 min čitanja
Cavtat 1910.
Cavtat 1910. / FOTO: Razglednica iz kolekcije Nikše Margete

Piše:

Cavtat, oaza kojoj je zasebni biljeg utisnuo drevni Epidaurus, kasnije Ragussa Vecchia (prema talijanskom imenu). Osim što je mijenjao razne oblike nazivlja pod naletima tekovina prošlosti, svoju je urbanu i kulturološku karakteristiku sačuvao kao izrazito poželjno odredište pa time i svoje panorame, vizure i poneke urbane detalje kao u slučaju ove današnje predočene, izrazito raritetne razglednice koja nije jedna od pukih zavodljivih slikovnica u nizu već specifični herbarij iz kojeg izranja nepatvorena slika jednog nostalgičnog vremena, koja zaviruje u intimu i monokromni impresionistički duh boravišnog prostora.

S povijesnim izvorima i njegovim mijenama otkrivamo mnoge zanimljive podatke o nekom mjestu ili naselju, bilo da su ta imena ostala kompaktna u toponimskom izvoru ili da su se mijenjala kroz povijest kao i naš Cavtat, odnosno po antičkome Civitas. Ragussa Vecchia (talijanski) ili Ragusavechia kako je pretežno znalo pisati u većini slučajeva na starim razglednicama austo - ugarskog razdoblja, tj. njemačkog jezikoslovlja, svakako je onomastička veza s Dubrovnikom. Postoji i literarna verzija usmene predaje da je ljepotica Captislava, kako je pisao Junije Palmotić u jednoj drami, Cavtat dobio takvo ime, a Maja Bošković Stulli 50. -ih bilježi i jednu zanimljivu predaju:
„Stanovnici srušenoga Epidaura pobjegli su u brda i jedan je čovjek gledo dole i ugledo je drače, kapinike i kako neko gorsko cvijeće đe cavti u ruševini. I govori: - Gledaj kako cavti! I tako su prozvali to mjesto Cavtat.”

Zanimljivo je istaći da se ime Cavtata u više inačica pojavljuje od srednjeg vijeka pa sve do XIX. st. i tako: Cavitas antiqua, Urbs vetus, Civitas vetus, Citta Vecchia, itd, upućujući time bliske sinteze starog i novog grada kao i njihovu povijesnu i identitetsku slijednost, dok će dubrovački humanisti često ispreplitati imena Epidaura i Raguzija, pa tako pisac Paladije Fusko u svom djelu Opus obale lirika naglašava:
„Oko 40 stadija od Dubrovnika nalaze se ostaci kolonije Epidaura. Valja stoga na ovome mjestu ispraviti grešku mnogih koji kažu da se nekadašnji Epidaur sada naziva Dubrovnikom. Među njima je naime, kako je rečeno, 40 stadija udaljenosti.”

Nastavljajući našu idiličnu slikovnost oko nikad dovoljno opjevanog Cavtata s razglednicom u toniranoj raster foto gravuri, u fokusu zamjećujemo predočenje vrtnog okoliša terase jednog od starijih urbanih domaćinstava lociranog oko sredine poluotoka Rat s najstarijom gradskom jezgrom. Odlazimo u relativno daleku 1910. godinu u kojoj je i nastala razglednica od austrijskog izdavača iz Beča 'Ludwig Albin Eberta', i koja je odaslana u okviru novogodišnjih pozdravnih čestitki za Split iste godine. Kako je primjetno na brežuljku Rat, pri kraju istoimenog poluotoka koji je dosta otvoreniji i pregledniji bez današnjih borova i čempresa, još nema izgrađenog Meštrovićevog mauzoleja obitelji Račić; Baltazar Bogišić već dvije godine spokojno počiva u obiteljskoj grobnici na groblju sv. Roka, ali zato jasno dominira vila Račić kao i zvonik od franjevaca, tj. crkve Gospe od snijega. Ovaj predivno ovjekovječen đardin gdje između stupova na žici dekorativno vise male tikvice dajući time i simpatičan i komičan efekt, upotpunjujući izgled dvora oko rive gdje je fotograf vjerojatno stajao na stubištu u Bukovčevoj korti (okolica Kuće Bukovac), mogući predio oko bivše ambulante, autentični je vizualni identitet cavtatskog ladanja u nizu mnogih kamenih kuća koje su često upotpunjavale impresivnu paletu Bukovčevih krajobraznih veduta, a nas, makar na trenutak, vratile u vrijeme kada se sporije i mirnije živjelo.

I s ove idilične dvorišne atmosfere jedinstvene terase u staroj jezgri Ragusevechie, dolazimo do ishodišta, do orisa cavtatske povijesti na poleđini njegove poglednice gdje se ispisivao svojevrsni lingvistički poučak i istraživajući uronilo u sami aorist nekog minulog podneblja gdje je vrijeme stalo i kao da je sve važnije imenice i toponime gotovo sam Bogišić tintom natapao po vapnenačkom kamenu, iscrtavajući i nadopunjujući zadnje retke nekog ljetopisa, bilješke i kronike osobnog dnevnika u naletu nadahnuća, neiscrpnog štiva za baštinjenje, za neka nova buduća iščitavanja.

Podijeli:

cavtatcavtat 1910povijest juga u slici i razglednici

Pročitajte još