Na sadržaj

POVIJEST JUGA U SLICI I RAZGLEDNICI

Kula Norinska, bila je pretvorena i u vjetrenjaču za mlin

Espresso

4 min čitanja
Kula Norinska, fotografija iz 30 -tih godina 20. stoljeća
Kula Norinska, fotografija iz 30 -tih godina 20. stoljeća / FOTO: Iz kolekcije Nikše Margete

Piše:

Tijekom tridesetih godina i za vrijeme Drugog svjetskog rata na tržištu kartofilije vlada drugačije ozračje trgovačke, a time i trendovske ponude; stapa se novo vrijeme realnosti i napretka oko nas pa je i pogled na svijet zatečen silnim događanjima, dakako i promjenama u populariziraju fotografskih monokromija, stoga njihove poglednice i nadalje ostaju nostalgična komunikacija kada putnik namjernik dopisnicu odašilje dragim osobama u vihoru još prisutnih pomoditetskih rituala, ali i s rovova bojišnice.

Dokidaju se romantičarske pobude, litografije (kamenotisak) i ine klasicističke gravure kičaste likovnosti s botaničkim i arhitektonskim motivima ukrašavanja na uglovima aversa razglednice postaju demode. Novi fotografski prodor pospješuje populariziranje fotografije kao umjetničke intencije u sveprisutni „namet“ tržišne eksploatacije koja u doticaju s raznim umjetničkim fotografima (kojih u Hrvatskoj i nije bilo u eminentnom broju) bilježi ljepote naših krajeva, prvenstveno onih duž Jadrana. Popularizira se selo i naselja, naturalizam u fokusu narodnih običaja i folklora, traga za kulturnom, neistraženom ili minorno potisnutom baštinom, istražuje se skup kamene plastičnosti, proklamiraju se nacionalni umjetnici sa svojim remek-djelima, ponekad osporavanim, djelom zabranjivanim u savezu Kraljevine. Sakralna baština blista u svojoj punoći. Izdaju se anali Hrvatske masovne svijesti i educira stanovništvo o kulturnim vrednotama.

U Nezavisnoj državi Hrvatskoj fotografija je snažan medij koja ima propagandnu zadaću i težište na kultiviranju ruralnog stanovništva kada uz još snažniju kinematografsku simbiozu dopire do najudaljenijih krajeva. U moru ovjekovječene znamenitosti pronašlo se mjesta i za neretvansku Kulu Norinsku, utvrdu po kojoj današnja istoimena općina i nosi ime. Razglednica Kule Norin, pečetirane u Mostaru, 1942. godine putuje za Milano.

Prevladava mišljenje da monumentalna kula koja je po pritoku rječice Norin dobila ime izgrađena oko 1500. godine za vrijeme prodora Turaka u dolinu Neretve i da je bila u službi obrambenog mehanizma od upada venecijanskog brodovlja u Neretvu. U vojno - obrambene svrhe služila je sve do XIX. stoljeća kada se prenamjenjuje u vjetrenjaču. O povijesnom postavljanju kule isprva je putopisno pisao 1665. g. Evlija Čelebija sa svojeg proputovanja Turskim carstvom navodeći sedam kulinih katova što ne odgovara današnjem stanju, izuzev narodne predaje da su dva kata uronila u močvarno tlo kao i teorije da su gornja dva kata srušena, bilo zbog oštećenja ili od bojazni potonuća kule. Navodi i da je njezin graditelj „Kodža Mustapaša Ušćuplija (Skopljak), zapovjednik vojske sultana Mehmeda I. u Bosni.“

Poradi svog posebnog položaja kao i izvrsne opskrbe vojskom i naoružanjem, slovila je za bojazan kršćanskog puka i doimala se neosvojivim fortifikacijskim branikom turskih posjeda.

Povijesne okosnice Kulu Norinsku dovode pod novu vlast nakon turskog poraza pod Bečem 1683. godine kada sustavno započinje pad Turskog carstva na balkanskom prostoru. Ubrzo se oslobađa čitavo primorje do Neretve, a 1685. pada i neosvojiva Kula Norinska na kojoj se podiže mletački barjak. Okrutnost Turaka zbog poraza posebno se ispoljavala nad svećenstvom koji su dizali narod na otpor i bodrili ga. Tako je prema samostanskim spisima zabilježena pogibelj oko Kule Norinske i nekolicine franjevačke neretvanske braće.

Fra Andrija Kačić Miošić u popularnim epskim desetercima „Razgovori ugodni naroda slovinskoga“ 1759. spominje zauzeće Kule prije mletačkih brodova od 40 „Primoraca“, točnije od svega petorice junaka koji to učiniše za vrijeme Turske proslave Barjama u Gabeli, i bijaše nagrađeni od dužda: „…al mi osta kula od Norina, kojoj nema slike ni prilike u svoj zemlji cara silenoga, ni našeg dužda mletačkoga…“

Nakon ponovnog Turskog osvajanja Kule, pa drugog Mletačkog zauzimanja, zatim Kule pod Napoleonom, pa Austrijom čije je vlasti stavljaju pod dražbu, Kulu kupuje obitelj Nonković i preuređuje u mlin na vjetar.

Izgubivši svoju namjenu i moć, ponos i sjaj, danas je tek zapušteni, marginalizirani spomenik doline Neretve na mnogim grbovima gradova i općina, logotipa, mnogih umjetničkih inicijacija kojoj ni zaštićeni atestat pod Ministarstvom kulture ne pričinjava prezervacijsku nadmoć otvarajući konačno pitanje konzervacije, vrednovanja struke i rješavanja tekućeg pa i gorućeg problema, u konačnici nakon više od pola milenija Kulu Norinsku već dugi niz desetljeća osvaja bršljan.

Fotografija koju u formi razglednice drugom polovicom 30 -ih izdaje zagrebački fotografski dvojac specifičan po promicanju kulturne baštine, ali i začetka turističke fotografije u Hrvatskoj te popularizacije dopisničke djelatnosti je Griesbach i Knaus (Foto-Materijal od t.t.). Najizglednije prihvaćeno autorstvo vjerojatno se drži za Đuru Griesbacha koji često obitava po jugu, od 1935. do 1939. živi u Dubrovniku gdje vodi fotografsku radnju „Foto Tempo“, a često je fotografirao po Metkoviću i dolini Neretve.

S ove pozicije desne strane Neretve gdje se odabrao motiv Kule lijepo se vide obronci brda u Zažablju, lijevo od kule je i planinarsko popularan Marin vijenac. Tada je Kula Norinska još dominirala u svojoj graditeljskoj punoći izražaja pa se stječe dojam da se više držalo do svijesti za očuvanjem spomeničkog nasljeđa, jer se očito i više radilo na ratarsko - obradivim površinama. Zanimljivo je da Metković službeno slovi za „Metkovići“, a u aglomeracijskom kontekstu sa spojnicom nadodaje i „Kula Norin” koja upravo s lijeve strane rijeke dotiče današnje predgrađe Metkovića, dok je tadašnje naselje Kula Norinska bila u sastavu Općine Opuzen.

Podijeli:

kula norinkula norinskapovijest juga u slici i razglednici

Pročitajte još