Na sadržaj

PROFESOR NA ZAGREBAČKOJ ŠKOLI MENADŽMENTA KRISTIJAN KRKAČ

Ljudi se slabo nose s višestrukim istovremenim katastrofama, Hrvatska je primjer toga

Espresso

3 min čitanja
Potres na području Petrinje goovori u prilog Krkačevih teza
Potres na području Petrinje goovori u prilog Krkačevih teza / FOTO: Damjan Tadić / CROPIX

Ljudi izvan globalnih žarišta slabo se nose s višestrukim istovremenim katastrofama što pokazuju brojne žrtve koje one ostavljaju za sobom. To je dio zaključka teksta o filozofiji višestrukih istodobnih ne/prirodnih katastrofa profesora na Zagrebačkoj školi menadžmenta Kristijana Krkača u novom broju znanstvenog časopisa Međunarodne studije.

- Uzimanje višestrukih istovremenih katastrofa (MSD) za stvarnu pojavu preduvjet je za djelovanje protiv njih, ali to je vrlo teško jer ni većina filozofskih pitanja o MSD-u nisu riješena. - kaže Krkač.

Kao objašnjenje toga Krkač ističe dva razloga.

- Prvo, vrlo je teško individualizirati takvu pojavu, tj. kada i gdje počinje, koliko dugo traje i kada završava. Primjer je službeni kraj globalne pandemije covida-19, koji je bio označen, a pandemija i dalje traje. U skladu s tim, nitko ne zna točno kakva je vrsta kulturnog, običajnog i tehničkog znanja potrebna za to na svjetskoj razini, jer ona ovisi o previše varijabli kao što su demografija, geografija, gospodarstvo, obrazovanje, tehnologija, kultura, itd. - kaže Krkač i priznaje da je, u tom smislu, njegov rad „samo nagađanje“.

- Drugo je ozbiljno shvaćanje tih pojava, koje posve izostaje. Njihovo ozbiljno shvaćanje može se očekivati jedino u gusto naseljenim urbanim područjima, poput glavnih gradova, prije svega zbog humanitarne krize koja ondje nastane nakon tih katastrofa. Takva pojava će vjerojatno otkriti nespremnost službenika i stanovništva, posebice u smislu razumijevanja stvarnosti i znanja o tome. Morali bi biti izmišljeni potpuno novi oblici i načini života, nove navike i običaji ako ljudi žele preživjeti. - upozorava Krkač.

Samo male grupe ljudi u žarištima znaju se nositi s takvim pojavama, a one su irelevantne na globalnoj razini. Razumijevanje bi se moralo prenijeti s nekih na mnoge, a to se još uvijek ne radi. Ljudi uglavnom misle da shvaćaju MSD, zamišljajući ih kao neku vrstu kombinacije raznih pojedinačnih prirodnih i neprirodnih katastrofa koje su im poznate i transparentne, te da znaju kako se ponašati u smislu navika i tehničkih rješenja. No, broj ljudskih žrtava i devastacija urbanog i prirodnog okoliša pokazuje da ih većina ne razumije i nema o njima znanja.

Krkač navodi primjer Hrvatske, koju je tijekom 2020. i 2021. pogodilo niz katastrofa. Neke su bile globalne, kao pandemija covida, druge kontinentalne kao dva najjača potresa u Europi u posljednjih 140 godina, treće su lokalne poput orkanske bure koja u Velebitskom kanalu može puhati brže od 300 km/h, te ekstremne vrućine i šumski požari. Neke od tih pojava se redovito preklapaju vremenski, prostorno, iznenadno, po snazi te prekoračuju sposobnost zemlje da se s njima nosi.

U slučaju pandemije, Hrvatska nije proizvela cjepivo nakon što je devastirala međunarodno priznati Imunološki zavod, u slučaju potresa u Petrinji nije imala dovoljno zamjenskih kuća, iako ih je trebala imati u službenim zalihama.

- S obzirom na sve to čini se prilično neobičnim da ljudi u Hrvatskoj ne shvaćaju ozbiljno taj novi fenomen. Treba reći da ne razumijemo i ne znamo, pa treba razumjeti i naučiti. To prije svega trebamo reći sebi, kako bismo osvijestili vlastito neznanje. - ističe Krkač.

- Ako se porast MSD-a nastavi, čovječanstvo će vjerojatno pretrpjeti okolnosti koje se ne mogu usporediti ni sa čime u dokumentiranoj povijesti, jer se posljednji put takav MSD dogodio predaleko u prirodnoj povijesti Zemlje. - zaključuje Krkač.

(Hina)

Podijeli:

katastrofekristijan krkač

Pročitajte još