MILJENKO SURJAN
RUKE KOJE VIDE DRUGIMA NEVIDLJIVO: KAKO JE STOLAR IZ VELE LUKE U DRVU PRONAŠAO DUŠU, A U RIBLJOJ KOSTI JEDRENJAK
Piše: Anđela Šćepanović
U srcu Vele Luke, tamo gdje se miris soli isprepliće s mirisom svježe piljevine i suhog drva, živi čovjek koji je odavno prestao samo gledati svijet oko sebe – on ga opipava, oblikuje i daje mu novi život. Miljenko Surjan po struci je stolar, no taj ga naslov tek rubno opisuje. Kroz pola stoljeća tihe, opsesivne posvećenosti, njegove su radničke ruke postale ruke kipara i slikara, umjetnika koji u najobičnijem komadu odbačenog materijala vidi skrivenu poeziju.

Njegov prelazak iz praktične zanatske obrade drveta u čistu umjetnost nije se dogodio preko noći. Bio je to polagan, organski proces koji je započeo još sedamdesetih godina. „Svatko ima neki talent,“ skromno će Miljenko, odmahujući rukom kao da je stvaranje remek-djela najprirodnija stvar na svijetu. „Ako ga prepoznaš – njeguješ ga, i dođe do ovoga. Malo slikam, malo kiparim, i tako već pedeset, šezdeset godina.“
Dok razgovaramo u njegovom domu dominiraju lica, figure i oblici koji kao da dišu. Miljenko mi pokazuje svoju prvu ozbiljniju skulpturu – glavu isklesanu iz masline. To grubo, ali toplo drvo označilo je početak.
Odmah do nje stoji gipsana glava Michelangelovog Davida, njegov prvi pokušaj odlijevanja. Učio je metodom pokušaja i pogrešaka, vođen isključivo vlastitim instinktom. Bez modela, bez formalnog obrazovanja, stvarao je po sjećanju, po osjećaju.
Taj strah od neznanja, posebno iz anatomije, bio mu je najveći pokretač. Dok mi pokazuje nevjerojatno detaljnu skulpturu muškarca uhvaćenog u trenutku dok svlači majicu preko glave, Miljenko objašnjava svoju trajnu borbu s proporcijama. Trebalo je izrezbariti svaki mišić u grču, svaku tetivu napetu pod naporom. Učio je u hodu, usvajajući zlatna pravila tek usput – poput onoga da je idealan razmak između ljudskih očiju točno širina jednog oka. Kada umjetnik jednom savlada te skrivene kodove ljudskog tijela, drvo prestaje biti prepreka i postaje sugovornik.
A drvo u Miljenkovim rukama zaista priča. Maslina mu je najdraža dok je zelena i podatna; kad se osuši, postaje tvrda i nepredvidiva, ali on iz nje i dalje izvlači čuda. Često koristi i iroko, čvrsto egzotično drvo iz tropskih šuma. A osim drva pokazuje mi i skulpturu od mramora. Njegova djela nisu samo estetski objekti; ona su interaktivna. Neke skulpture, ovisno o kutu gledanja, mijenjaju dimenziju, pretvarajući se iz masivnih figura u forme tanke poput lista papira.
Zanimljivo je kako umjetnost u njegovom domu nikada nije izgubila doticaj sa stvarnim životom. Pokazuje mi drvenu skulpturu žene koja, sasvim praktično, stoji ispod jedne police i vlastitim rukama podupire dasku koja se počela iskrivljavati. Umjetnost kod Miljenka ne robuje pravilima – ona se prilagođava materijalu i trenutku.
Tako je nastalo i djelo djeteta koje sjedi na „pišaleti“ (lokalni izraz za tutu), gdje je sama nepravilnost drveta diktirala formu. Njegova serija čempresa dokaz je kako jedan jedini motiv može izroditi bezbroj različitih priča, od klasičnih do nevjerojatno modernih i elegantnih linija gdje čak i puknuti vrh drveta postaje savršen dio cjeline.
Dok je svoje slike – impresivna platna prepuna dalmatinskih motiva maslina, maginja, smokava i starih kamenih kuća – s lakoćom rasprodao već na prvoj izložbi, prema skulpturama gaji potpuno drugačiju emociju. „Ovo je meni sve zabava. Ja ovo ne prodajem, to za sada nekako ljubomorno čuvam,“ priznaje s iskrom u oku. Skulpture su njegov intimni svijet, komadić njegove duše zarobljen u vremenu i drvetu.
No, kruna njegove inovativnosti i ono što ga izdvaja na umjetničkoj sceni njegova je najnovija faza – skulpture inspirirane ribljim kostima.
Sve je počelo promatranjem. Ono što bi svatko drugi odbacio kao ostatak s tanjura, Miljenko je uzeo u ruku, okrenuo prema svjetlu i u tome vidio umjetnost. Posebno su ga fascinirale kosti ribe dragane. Nije se fokusirao na kralježnicu, već na one najsitnije, oku jedva vidljive anatomske detalje kosti u kojima se kriju nevjerojatni mikro-svjetovi. Uvećavajući te oblike, stvorio je zapanjujuće tanke, perforirane skulpture koje su identične kosti, ali istovremeno poprimaju formu grandioznih jedrenjaka i galebova u letu.
„Kad radiš nešto, uvijek hoćeš usavršiti. Gledaš okolo i dođe ti na pamet. Izvadim kost i gledam – zanimljivo, oblik jedrilice. Usudio bih se reći da nitko na svijetu ovo ne radi,“ govori umjetnik. Njegova izložba tih nevjerojatnih formi u zadarskoj galeriji „Zadart“ u rujnu ostavila je publiku u potpunom šoku. Ljudi jednostavno nisu mogli povjerovati da ta apstraktna, filigranska elegancija vuče podrijetlo od obične riblje kosti. Nakon Zadra uskoro planira ovu nesvakidašnju zbirku predstaviti i svojoj Veloj Luci, koja će nesumnjivo ostati oduševljena ovom autohtonom, a opet svjetskom idejom.

Možda je cijelu bit Miljenkova stvaralaštva najbolje sažela njegova partnerica Hani, koja se u naš razgovor ubacila tek jednim kratkim, ali duboko istinitim komentarom: „Nečujno ode u radionu i vrati se sa skulpturom, bez riječi.“
U toj jednoj rečenici krije se cijeli njegov svemir. Miljenko Surjan ne mora glasno govoriti o svojoj umjetnosti jer ona govori umjesto njega. On je čovjek koji jednostavno živi stvaranje, prisutno u svakoj pori njegovog bića, pronalazeći inspiraciju u najskrovitijim i naizgled nevidljivim detaljima – dokazujući da prava umjetnost ne nastaje iz naučenih pravila, već iz sirove, nezaustavljive strasti.
kiparstvomiljenko surjanslikarstvoumjetnostvela luka
Pročitajte još
SUZE RADOSNICE, PJESMA I PONOS NAKON 18 DANA TRČANJA DO VUKOVARA
EMOTIVAN DOČEK JELENE BARČOT U VELOJ LUCI
PROSLAVLJENJI JUBILEJI
50 GODINA RUKOMETA U VELOJ LUCI I 30 GODINA KLUBA
INVESTICIJA VRIJEDNA 1,45 MILIJUNA EURA ZA NAJMLAĐE LUČANE
OTVOREN OBNOVLJENI DJEČJI VRTIĆ „RADOST” U VELOJ LUCI
ŽUPAN PEZO I NAČELNICA GUGIĆ SU ZA TO, ALI U KALOSU IZGLEDA DA BAŠ I NISU
JE LI RJEŠENJE PARKINGA LUŠKOG DOMA ZDRAVLJA NA KALOSU?
NAČELNICA GUGIĆ U OVOM SLUČAJU IMA PRAVO, DINO ŽUVELA ZVUČI KAO POKVARENA PLOČA
JEDNO TE ISTO TE JEDNO TE ISTO
LOVAČKO DRUŠTVO „GOLUB”








































