LOVAČKO DRUŠTVO „GOLUB”
DRUGO LICE LOVA: VIŠE OD PUŠKE I DIVLJAČI, TKO SU ZAPRAVO VELOLUČKI LOVCI
Piše: Anđela Šćepanović
Nedavno obilježeni blagdan svetog Huberta (3. studenoga), zaštitnika lovaca, šumara i prirode, bio je idealan povod za razgovor s predsjednikom Lovačkog društva „Golub“ iz Vele Luke Jerkom Cetinićem.
Sveti Hubert je nebeski zaštitnik lovaca i šumara čiji se blagdan tradicionalno slavi u čast prirodi i divljači. Prema legendi, preobratio se nakon što je tijekom lova ugledao jelena sa svjetlećim križem među rogovima, shvativši da se prema životinjama treba odnositi s poštovanjem. Zbog toga lovci i danas, slijedeći njegov primjer, promiču etički lov, plemenitost i brigu o očuvanju prirodnog staništa.
Korijeni Lovačkog društva „Golub” iz Vele Luke sežu u davnu 1945. godinu kada su ga osnovali demobilizirani borci i mještani, dok je u današnjem obliku i pravnom okviru službeno registrirano 1998. godine. Kroz razgovor s njim, otkrila sam da se iza lovačkih uniformi i pasa krije puno više od onoga što vidimo na prvi pogled – od teškog fizičkog rada u prirodi do borbe s birokracijom, krivolovcima i ekološkim izazovima.
STROGA PRAVILA, A NE BEZAKONJE
Sezona lova na sitnu divljač u Veloj Luci započela je 25. listopada. Na spomen lova, mnogi zamišljaju nekontrolirano pucanje, no realnost je strogo regulirana.
- Lovci su podijeljeni na tri lovnika i svatko od svog lovnika dobiva dopuštenje za lov. Lovni dani su isključivo nedjelje i blagdani, i to od 6 ujutro do podneva. Nakon 12 sati nema lova,” objašnjava Cetinić te ističe jasna ograničenja: „U jednom lovačkom danu po psu možeš uloviti najviše dva fazana ili jednog zeca. Ako si ulovio dva fazana već u prvom satu lova, to je to, ideš doma. Na kraju lovnog dana lovac prijavljuje što je ulovio. - priča Jerko Cetinić.
Na velolučkom području lovi se divljač koju društvo samo kupuje – fazani i zečevi (pri čemu im Dubrovačko-neretvanska županija sufinancira 75% troškova za fazane), dok od divljači koja obitava prirodno u preletu love divlje golubove, šljuke i prepelice.
LOVAČKI PSI – RAVNOPRAVNI PARTNERI S „DIPLOMOM”
Posebna priča u lovu su lovački psi. Od oko 70 članova društva, polovica lovi sa psima. Biti vlasnik lovačkog psa ne znači samo imati ljubimca; to je golema obaveza.
- Svaki pas koji ide u lov mora biti čistokrvni pas, s rodovnicom i papirima, te mora imati položen IPO. - naglašava predsjednik društva.
Što je IPO? Ispit prirođenih osobina (IPO) je službeni kinološki ispit na kojem mladi lovački psi moraju dokazati da posjeduju urođene instinkte za lov – poput oštrog njuha, stabilnosti na pucanj te sposobnosti praćenja ili markiranja divljači. Bez položenog IPO-a, pas ne smije sudjelovati u lovu.
Različite vrste pasa imaju različite zadatke. Dok psi „fermaši” (poput setera, bretonca, njemačkog ptičara i engl. pointera) pretražuju teren blizu lovca i zalede se (stanu u fermu) kada nanjuše plijen (fazan, šljuka, prepelica), stoje u fermi blizu plijena (nekada i toliko blizu da plijen bude nekoliko centimetara od njuške). Ako se plijen pomiče, pas ga slijedi i šulja se za njim. Ferma prestaje onog momenta kada plijen poleti u zrak, a tada svoj dio posla obavlja lovac. Kada lovac pogodi plijen, on pada na tlo i onda ga pas pronađe i donese lovcu.
Psi goniči traže zečeve.
- Goniči laju na zečeve i trče za njima. Ja pomoću GPS-a na mobitelu točno znam gdje mi je pas. To je danas neophodno, iako starijim lovcima koji nemaju pametne mobitele tehnologija predstavlja problem. - priča Cetinić te dodaje kako se često dogodi da se pas zanese i izgubi, pa ga vlasnik satima traži po šumi – ali strogo bez puške, jer je lovno vrijeme završilo.
ČUVARI PRIRODE, A NE SAMO LOVCI
Kakva je uloga lovaca izvan sezone lova. Tko održava one stare „kozje puteve” po velolučkim brdima kojima danas rado šetamo? Lovci.

- Održavamo puteve kroz šume da ne zarastu, da ostanu prohodni. Svaki lovac ima svoj teritorij koji čisti. Također, po baštinama radimo korita. Svatko bi trebao imati jedno malo korito u prirodi i paziti da preko ljeta tu bude vode za divlje životinje kad upeku suše. Kao društvo, nedavno smo izlili dva velika korita od 16.000 i 12.000 litara. Kad treba raditi, nemamo problema s odazivom članova; ekipa se brzo skupi i za tren ulijemo 15 kubika betona. - ponosno ističe Jerko Cetinić.
A da su osim u građevini vješti i s kuhačom, dokazali su pretprošlog ljeta na poznatoj velolučkoj Eko-etno večeri. Lovci su pripremili pašticadu od divlje svinje koja je „planula” u svega pola sata. Zbog nedostatka mesa divlje svinje prošlog ljeta nisu sudjelovali, ali se nadaju skorom povratku na ovu manifestaciju.
KRIVOLOVCI, NAPUŠTENI PSI I APSURDI BIROKRACIJE
Kao i svaka udruga, i LD „Golub” se bori s problemima, od kojih su neki izrazito frustrirajući. Najviše im smetaju krivolovci, koji bacaju ljagu na sve poštene lovce.
- Ima problema s ljudima koji noću pucaju iz auta kao kauboji, gaze zečeve na cesti... Pucaju u prometne znakove, ljudima u poštanske sandučiće u Potirni. Legalni lovac to nikada neće napraviti jer odmah gubi oružje i dozvolu. Nažalost, takve krivolovce je jako teško kazniti jer ih policija mora uhvatiti 'na djelu', s puškom i ulovljenom divljači. - žali se Cetinić.
Dodaje i problem napuštenih pasa.
- Ljudi nabave psa, dosadi im pa ga puste u prirodu. Ti psi onda čine štetu za koju se na kraju često nepravedno okrive naši, lovački psi. - kaže.
Ipak, možda najveći apsurd leži u birokraciji, točnije u odnosima s Hrvatskim vodama. Lokve po velolučkom području (poput onih na Bradatu, Sprtišća, Poljica), koje su lovci desetljećima održavali stavljajući glinu na dno kako bi zadržale vodu tijekom ljetnih mjeseci, prešle su pod ingerenciju Hrvatskih voda.
- Sada nemamo pravo intervencije. Pokušali smo godinama tražiti dozvolu samo da ih smijemo održavati, ali je ne možemo dobiti. Rezultat? Te su lokve danas preko ljeta potpuno suhe. - pomalo rezignirano priča Jerko.
OLOVO PROTIV ČELIKA: EKOLOGIJA VS. SIGURNOST
- Za kraj, dotaknuli smo se i aktualne europske teme koja potresa lovački svijet – zabrane olovnog streljiva. Poznato je da olovo zagađuje okoliš; truje tlo, vodu i ptice grabljivice koje pojedu ostatke ranjene divljači. EU stoga forsira prijelaz na čeličnu (željeznu) sačmu.
I dok ekološka strana priče drži vodu, lovci, pa tako i velolučki, upozoravaju na goleme praktične probleme s alternativama. Čelična sačma je tvrda i ne deformira se. Na našem tvrdom, stjenovitom dalmatinskom kršu to znači dramatično povećanje opasnosti od rikošeta – odbijanja metka koji može teško raniti lovca, psa ili slučajnog prolaznika. Uz to, čelik uništava cijevi starijih pušaka, a zbog manje težine brže gubi domet, što često dovodi do ranjavanja, a ne brze i humane usmrćenosti divljači. Promjena donosi i golem financijski teret zamjene oružja, no lovački savezi pokušavaju naći srednji put i sigurnija balistička rješenja u prijelaznom razdoblju.
BITI LOVAC NIJE SAMO LOV
Biti lovac u Veloj Luci danas ne znači samo uzeti pušku i nedjeljom otići u polje. Biti lovac znači čistiti zapuštene staze kako bi otok disao, betonirati pojilišta usred krša, boriti se s birokratskim vjetrenjačama i trpjeti lošu reputaciju zbog neodgovornih pojedinaca i krivolovaca s kojima nemaju ništa zajedničko.
Živjeti s prirodom znači i čuvati je. U srcu svakog pravog lovca krije se istinski zaštitnik koji razumije njezin ritam i svakodnevno radi na očuvanju te dragocjene ravnoteže.
jerko cetinićlovlovačka društvalovačko društvo golublovcivela luka
Pročitajte još
SLIJEDE PRODULJENJA UGOVORA S LOVOOVLAŠTENICIMA
PRVI SASTANAK ŽUPANA PEZA S LOVCIMA
SUZE RADOSNICE, PJESMA I PONOS NAKON 18 DANA TRČANJA DO VUKOVARA
EMOTIVAN DOČEK JELENE BARČOT U VELOJ LUCI
MILJENKO SURJAN
RUKE KOJE VIDE DRUGIMA NEVIDLJIVO: KAKO JE STOLAR IZ VELE LUKE U DRVU PRONAŠAO DUŠU, A U RIBLJOJ KOSTI JEDRENJAK
PROSLAVLJENJI JUBILEJI
50 GODINA RUKOMETA U VELOJ LUCI I 30 GODINA KLUBA
INVESTICIJA VRIJEDNA 1,45 MILIJUNA EURA ZA NAJMLAĐE LUČANE
OTVOREN OBNOVLJENI DJEČJI VRTIĆ „RADOST” U VELOJ LUCI
ŽUPAN PEZO I NAČELNICA GUGIĆ SU ZA TO, ALI U KALOSU IZGLEDA DA BAŠ I NISU






