Na sadržaj

GOŠĆA KOMENTATORICA: DŽENITA LAZAREVIĆ

Invalidnina se prima zbog invaliditeta i ne bi smjeli postojati cenzusi

Global

3 min čitanja
Dženita Lazarević
Dženita Lazarević / FOTO: JP

Radni tim Pomozimo djeci s invaliditetom, čiji sam član još od 2012. godine, na prvom sastanku s ministarstvima ukazao je na probleme roditelja njegovatelja, dohodovnom i imovinskom cenzusu, ali i ostalim dijelovima Zakona o socijalnoj skrbi koji nisu dobro definirani. Od 2009. godine do danas Zakon o socijalnoj skrbi prošao je velik broj promjena, nažalost kozmetičkih.

Piše gošća komentatorica: Dženita Lazarević (predsjednica Udruge Poseban prijatelj i članica Radnog tima Pomozimo djeci s invaliditetom)

Do 4. studenoga ove godine Zakon o socijalnoj skrbi bio je na e-savjetovanju. Rezultat e-savjetovanja o Zakonu o socijalnoj skrbi je sljedeći: ukupno komentara 1809; ukupno općih komentara 1671; nadopuna teksta 138. Otkako se bavim problematikom prava OSI i djece s teškoćama, ne pamtim tako velik broj komentara.

U novom Zakonu ne vidimo rasterećenje sustava. Socijalni radnici imaju preveliku administraciju i jako malo dodira s korisnicima. U naših 18 godina, koliko je moje dijete u nadležnosti CZSS -a, imali smo samo jedan dolazak socijalnog radnika u kuću.

Prošli nacrt ministrice Bedeković bio je povučen jer nije uopće bio usklađen s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom. Nažalost, Zakon o socijalnoj skrbi koji je trebao donijeti izmjene, poglavito što se tiče dohodovnih i imovinskih cenzusa donio je samo minimalne izmjene. Zadnji Zakon omogućavao je zaposlenim osobama s invaliditetom da imaju i osobnu invalidninu, dok su bili diskriminirani oni koji su bili u mirovini i imali su cenzus, pa onda i smanjenu osobnu invalidninu.

Sada nas je Nacrt novog zakona vratio korak unazad jer su stavili cenzus i za mirovine i za zaposlene. Osoba s invaliditetom prima osobnu invalidninu zbog svog invaliditeta i ne bi smjela imati cenzuse. Radni tim Pomozimo djeci s invaliditetom je također tražio da se zakonski riješi pitanje statusa roditelj njegovatelj po uzoru na HRVI Pravilnikom gdje bi se roditelje njegovatelje i njegovatelje stavilo na proračunsku osnovicu, zapošljavanje po posebnom propisu, a ne da bude socijalna naknada kao sada.

Nažalost, u novom Zakonu ne vidimo rasterećenje sustava. Socijalni radnici imaju preveliku administraciju i jako malo dodira s korisnicima. U naših 18 godina, koliko je moje dijete u nadležnosti CZSS -a, imali smo samo jedan dolazak socijalnog radnika u kuću. Oni i ne mogu znati potrebe svojih korisnika. O psihosocijalnoj pomoći obitelji suvišno je i govoriti jer ne znam tko ju je ikada dobio, iako je jedna od socijalnih usluga propisana Zakonom.

Isto ministarstvo radi i na novome Zakonu o radu. Po nekim najavama, nakon tri godine uzastopnih ugovora na određeno djelatnik će morati dobiti ugovor na neodređeno. Ne znam kako će se to provoditi kod udruga koje ovise o projektima. Ugovore najčešće potpisuju na tri godine i zapošljavaju djelatnike tijekom trajanja projekta. Ako novi projekt ne prođe, kako će se osigurati plaće za djelatnike zaposlene na neodređeno vrijeme bez izvora financiranja?

Ovdje govorim o malim udrugama, udrugama roditelja djece s teškoćama koji osnivaju udruge da bi im djeca imala rehabilitaciju i tako rješavaju ono što bi im sustav trebao omogućiti. Nažalost, udruge rade posao sustava koji smatra da je tako - sa znatno manje novca - riješio problem rehabilitacije i socijalizacije djece s teškoćama.

Mnogi ostaju bez rehabilitacije jer u blizini nemaju udruge, a sustav im ništa nije omogućio. Iskreno se nadam da će lokalne zajednice nastojati sustavno riješiti rehabilitaciju djece kako bi preko uputnice ili vaučera roditelji odabrali kamo će svoju djecu voditi na rehabilitaciju.

Podijeli:

dženita lazarevićgost komentatorinvalidninazakon o socijalnoj skrbi

Pročitajte još