Na sadržaj

GOŠĆA KOMENTATORICA: VINKA LOZICA

Biti žena u 38. tjednu trudnoće na otoku...

Global

3 min čitanja
Vinka Lozica
Vinka Lozica / FOTO: Fotografija iz osobne arhive

Biti žena u 38. tjednu trudnoće na otoku, tema je koja se nametnula sama od sebe. Kakav je položaj trudnica na otocima danas?

Piše gošća komentatorica: Vinka Lozica (Nova ljevica, vijećnica u Gradskom vijeću Grada Korčule)

Zemlja smo tisuću otoka, mnogi od njih poprilično su naseljeni. Imamo relativno dobru mrežu domova zdravlja, naslijedili smo je iz „doba mraka”, gradili su ih naši preci samodoprinosima.

Korčula, mogu to slobodno reći, prednjači - imamo široku paletu specijalista dostupnih u tri velika doma zdravlja (Korčula, Blato, Vela Luka), a pored toga još i Kalos - specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju u Veloj Luci.

Ostavimo po strani već dosta puta izrečena upozorenja o skorom urušavanju ranije dostignutog zdravstvenog standarda, što uslijed bioloških faktora, tj. smjene generacije liječnika specijalista, što zbog ozbiljnog nedostatka sustavnog promišljanja i razvitka zdravstvenih politika na otocima. Fokusirajmo se na ginekologiju i opstetriciju.

I to je tema koja je „prožvakana”. O njoj govore lokalne, mahom, političarke. Izazove malo bure suosjećanja i sve ostane na istom. Iako se kunemo u majke i dobrobit djece, iako mi na otocima plaćamo jednake iznose zdravstvenih osiguranja, a značajno skuplji nam je život. Iako svi misle da je naša zdravstvena skrb na otoku nadstandard, nikome nije mrsko što im je na ljetovanju, zlu ne trebalo, dostupan medicinsko biokemijski laboratorij, rendgen, kompletna dijagnostika te specijalisti za tumačenje iste! Ne zaboravimo, pri tom se naši resursi sišu praktično jedini preostali izvor za punjenje državnog proračuna – turizam.

Naša se obala betonizira, naše se more zagađuje i naš se javni prostor prostituira za punjenje državne kase. Pa mislim ovdje na glas, zašto žene rodilje ne bi na otocima zaslužile da ne moraju u zadnjim tjednima trudnoće plaćati smještaj u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu da bi bile blizu bolnice?

Da trudnice u visokorizičnim trudnoćama ne moraju u „vlastitom aranžmanu” putovati usred noći u bolnicu jer jedini ginekolog na otoku ne odgovara na pozive. Da, jedan ginekolog radi na Korčuli i pokriva dio poluotoka Pelješca. Pisalo se puno i o tome kako i na Braču radi jedan jedini i to je bilo upitno hoće li ga moći naći.

Što je na Mljetu? Što na Lastovu? Ne želim ni misliti…

Neki će možda reći, imate helikoptersku službu na raspolaganju, pa slavne brze brodove Hitne medicinske pomoći. Ja kažem, neadekvatno je i nedovoljno! Brodice se raspadaju, helikopteri su ili policijski ili, u boljem slučaju, vojni i neopremljeni za medicinski prijevoz. Trebam li napominjati nepovoljne vremenske prilike kada ni brodovi ni helikopteri ne voze?

Ali, budimo na tren optimistični i recimo da možete uskočiti u hitni prijevoz... Tko ide s vama? Onaj ginekolog koji ne odgovara na pozive? Ne, ne…. Ide Slavojka, primalja, iako po zakonu ne bi smjela, riskirajući pri tom svoje radno mjesto, a ponekad se kocka sa svime jer porod treba dovršiti u tranzitu -na cesti, u kolima, na trajektu ili helikopteru. Sve te rizike preuzima na svoja pleća naša Slavojka. Grad Korčula za to joj je prošle godine zahvalio dodjelom statusa počasne građanke!

Ali što ćemo kad ona ode u mirovinu?

Ajmo opet optimistično, recimo da vas hitni prijevoz u jednom komadu doveze do naše Opće bolnice Dubrovnik - bolnice koja nema dovoljan broj ginekologa, bolnice koja nema dovoljno medicinskih sestara i tehničara, bolnice u kojoj ne želite završiti?! Imamo li pravo, mi žene na otocima, priželjkivati i zahtijevati bolju skrb?

Ako možemo imati Specijalnu bolnicu za rehabilitaciju zašto ne možemo ženama pružiti „luksuz” da se mogu bez straha poroditi na otoku, uz adekvatan nadzor i podršku specijalista te svu potrebnu opremu. Helikopterski prijevoz uvijek je opcija za onaj postotak patologija kojih uvijek i svugdje ima.

Na tom tragu, ovim putem, dok pakiram torbe za čekanje poroda u Zagrebu, pozivam županijske i državne vlasti (za lokalne sam sigurna da bi se odazvale) da odgovore kada možemo očekivati popravljanje standarda primarne zdravstvene zaštite žena na otocima i neku suvislu, suvremenu politiku razvoja iste? Ili možda, vrijede li naši životi išta izvan one uloge sobarica, kuharica, konobarica i čistačica koje vam u sezoni omogućuju punjenje proračuna?

Podijeli:

gost komentatorkorčulanova ljevicaotocitrudnoćavinka lozica

Pročitajte još