GOST KOMENTATOR: DR. SC. IVICA GRANIĆ
Nema „rata civilizacija”, bez obzira na želju terorista da ga proizvedu
Piše: dr. sc. Ivica Granić
Izuzetno je teško, psihološki promatrano, na temelju niza tragedija u Ukrajini, poput recimo krvoprolića i otkrivanja desetina masovnih grobnica oko grada Buči, izvoditi bilo kakve 'strateške' ili 'fenomenološke' analize, u kojim tragedijama su iz maglovitih motiva pobijene stotine civila, žena i djece. Situacija nije ništa bolja ni oko Mariupolja, vidjeli smo, naime, fotografije prikupljene i analizirane od strane američke tvrtka za satelitske snimke, Maxar Technologies, koje pokazuju više od 200 novih grobnica na području sjeverozapadnog dijela Manhusha, grada 19 kilometara zapadno od Mariupolja. Nakon više od dva i pol mjeseca brutalne agresije pobijeno je na desetine tisuća civila, vrlo mali broj sretnika uspio se evakuirati iz ratnih područja, a pokušaji uspostavljanja tzv. humanitarnih koridora nisu uspješni koliko su se Ukrajinci nadali. A tko zna što nas još čeka nakon ulaska 'osloboditelja' u čeličanu 'Azovstal' i druga uporišta koja se nekim čudom još uvijek drže.
Za većinu ljudi, promatrače i komentatore, događaji predstavljaju nepremostivo emotivno opterećenje, koje svakako utječe na sposobnosti objektivne racionalizacije. Situacija se nakon općeg neuspjeha ruskih okupatorskih snaga konstantno radikalizira, da bi, kako smo vidjeli, sve kulminiralo ubacivanjem u igru svojevrsnih 'strojeva za ubijanje', krvožednih Čečena, i to nakon potopa ruskih specijalnih postrojbi u i oko Mariupolju. Onaj tko pozna Ramzana Kadyrova i njegove legionare zna na koji će način situacija završiti praktički svugdje gdje se oni pojave.
ZLOČIN BEZ PRESEDANA
Za čečenske militante prvi put smo konkretnije doznali tijekom prepada, koje li ironije, na jednu rusku školu. Naime, 1. rujna 2004. godine tridesetak terorista zauzelo je školu u gradu Beslan, u ruskoj republici Sjevernoj Osetiji. U trenutku napada odvijale su se svečanosti za prvi dan školske godine, pa se u zgradi nalazilo oko 1300 djece, roditelja i nastavnika. Nekoliko ljudi uspjelo je pobjeći, no teroristi, uglavnom Čečeni i nešto Arapa, zatvaraju većinu u sportsku dvoranu, te miniraju zgradu. Teroristi su tražili nezavisnost Čečenije, koju do dana današnjega nisu dobili, ili će 'bombaši samoubojice' aktivirati eksploziv. Narednoga dana nekoliko je zarobljenika oslobođeno, no ruske redarstvene snage otkrile su tijekom noći, u blizini škole, desetine tijela pobijenih u prvim trenucima prepada.
Od početka se naslućivalo kako će prepad na školu u Beslanu završiti pokoljem, po obrascu nešto ranijih prepada na moskovsko kazalište. Dojam je kako je primarni poriv terorista bila brutalna osveta začinjena sadizmom, a tek sekundarni politička ucjena.
TKO SU TI LJUDI...
Čečenski militanti, koji su u borbama s Rusima izgubili obitelji, braću, rođake, a danas im je, poput nevidljive bande 'Cholosa' u Carpenterovom filmu 'Napad na policijsku stanicu', koja među ostalim bezrazložno ubija djecu na ulicama, danas im je dakle 'svejedno žive li ili umiru'? Vrlo vjerojatno, uz podatak da se čečenskim skupinama priključuju i pripadnici raznih terorističkih hordi radikalno islamske provenijencije, koji su, mora se priznati, uspjeli formirati demonološki pokret planetarnih dimenzija, čiji je cilj izazivanje masovnih pogibija na najokrutnije moguće načine, gdje god je to izvedivo.
POVIJEST RUSKO - ČEČENSKIH ODNOSA
Prije 23. godine ruski su tenkovi ušli u Čečeniju, tada drugi put u pet godina. To je bio početak onoga što danas zovemo 'Drugim čečenskim ratom', prvi je trajao od 1994. do 1996. i završio mirovnim sporazumom, koji su potpisali tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin i bivši sovjetski oficir Aslan Mashadov.
Nekadašnja sovjetska autonomna pokrajina faktički je postala polu neovisna tvorevina, koju vodi gomila zavađenih gospodara rata. Regija je nominalno ostala pod kontrolom Rusije, ali u biti Moskvu se puno ne pita kod donošenja odluka. Većina Rusa je taj sporazum vidjela kao poraz njihove države, i bili su u pravu.
RIJEČ PREUZIMA PUTIN
No, malo iza riječ preuzima Vladimir Putin, tada novi ruski premijer, za kojeg se već znalo da će naslijediti Jeljcina. Mlad i energičan, odmah je počeo s oštrom retorikom kada je riječ o 'čečenskom pitanju'. Sigurnost po svaku cijenu i 'istrjebljenje terorizma' postali su prioritet za Ruse. Kada su trupe krenule prema čečenskom glavnom gradu Groznom, ljudi su dobro znali da je za to manje zaslužan boležljivi Jeljcin, a više Putin. Godinu dana kasnije Putin je postao predsjednik.
Rat je, slično kao danas u Ukrajini, u službenom govoru nazivan 'anti terorističkom specijalnom operacijom', trebao je biti brz i pobjedonosan. No, iznenada, glavni vođa čečenskih snaga i veliki muftija te regije, Ahmat Kadyrov, mijenja stranu i sklapa dogovor s Kremljem. Ahmat Kadyrov je nekoliko godina nakon sporazuma likvidiran u nekom bombaškom napadu, a njegov sin Ramzan, najmoćniji muslimanski lider u Rusiji, od tada vodi Čečeniju kao privatnu grofoviju.
NERACIONALNI ZAHTJEVI TERORISTA
Vratimo se nakratko krizi u Beslanu. Naime, žurna ruska reakcija na talačku krizu bila je neizbježna. Čečeni nisu postavljali zahtjeve o kojima se moglo racionalno razgovarati i usput kupovati vrijeme, od početka su provodili torturu i eliminaciju. Nesretnu djecu bi, naime, prisilili da se skinu do gola, uskratili bi im hranu i vodu, te bi ih onda periodički ubijali hladnim i vatrenim oružjem. Uveli su do tada nepoznatu metodu javnog prikazivanja likvidacija, po stilu blisku metodama članova tada moćne Al-Quaide, koji bi taocima odsijecali glave i ubojstva zatim emitirali na Internetu, uživajući u šokiranosti svijeta.
PATOLOŠKE UBOJICE
O psihopatologiji i korijenima čečenske monstruoznosti, koju se u Ukrajini pokušava prodati pod egidom 'borbe za državu', ili 'protiv nacizma', ili 'za vjerska prava', itd... mogli bi govoriti frojdisti i jungovci, forenzički psihoanalitičari, demonolozi i proučavatelji animalističke strane ljudske prirode.
Sveti otac Franjo, kao nekada Ivan Pavao Drugi, svakodnevnim zvjerstvima pokušava parirati javnom molitvom kao putokazom za spasenje. Uzalud! Jasno je da nikakvi politički ciljevi ne mogu predstavljati opravdanje za te tribalističke rituale, vjerojatnije je da su rituali ubijanja za čečenske teroriste cilj sam po sebi, oblik njihovoga poklonstva sotoni, koji sada maskiraju borbom protiv, najčešće, imperijalizma i NATO-a, a prijete i svim državama koje, navodno, sudjeluju i ugrožavaju 'njihov način života'.
U IGRU UBAČENI AMERIKANCI
Od Al Quaide do danas političko sigurnosna situacija prilično se promijenila. I to na način da je diskurs sukoba pomaknut, uvjetno rečeno, na polje 'rata civilizacija', ili 'rata svjetova', odnosno vjerskih ili kulturoloških razlika. Što to znači? Naime, Saddam Hussein je, bez sumnje, godinama terorizirao iračke građane, i to najrazličitijim metodama represije, ali protiv njega se u to vrijeme nije formirao nikakav militantan 'vjerski pokret'.
U to vrijeme glavnu opasnost predstavljao je moćni Moqtada Al – Sadr, ali Al – Sadr nikada nije protiv Sadama poveo 'vjerski pokret otpora', iako mu je Hussein ubio oca. Takvih primjera je bezbroj.
PUTINOVA STRATEGIJA
Putinu je jasno na koju kartu mora igrati. On pribjegava strategiji zastrašivanja 'ostatka svijeta' izopačenim Amerikancima i imperijalističkim NATO-m. Jasno mu je kako će kod dijela njegovih saveznika do fundamentalističke vjerske konvulzije doći tek nakon što se zaprijeti tim 'opasnostima'. Ukratko, on situaciju pokušava prebaciti na polje 'sukoba svjetova', u kojem je averzija prema stranoj kulturi, za Čečene judeo – kršćanskoj, glavna opasnost, i to mu zasada uspijeva.
Ne samo u Rusiji, taj narativ je pao na plodno tlo u mnogim regijama, čak do te mjere da bismo se mogli zapitati znači li to da je Samuel Huntigton, s Kissingerom kao ideološkim partnerom, bio u pravu tvrdeći kako nas čeka planetarni sukob neviđenih proporcija, zasnovan na kulturološkoj netrpeljivosti?
Osim Putina i drugi diktatori promiču tu anti NATO agendu, od pokojnih Miloševića i Osame bin Ladena, do živih Vučića i Aleksandra Lukašenka. Njihovi sljedbenici razvoj događaja svakako žele okrenuti u tom smjeru, priča ide tako da je sukob besmislen ako nije kulturološki definiran, manihejski nepomirljiv, totalan, univerzalan, uništavajući i lišen bilo kakvih humanističkih ograničenja. I što ostaje onda nego da svatko bježi svojem.
PUT U PROPAST
Pravo pitanje je: ima li takva agenda budućnost? Po dubokom uvjerenju potpisnika ovih redaka – nema! Jer, na koncu, ipak su svi takvi pokušaji poraženi! Baš kao što će, u konačnici, u Ukrajini biti poraženi i Rusi, i Čečeni.
Iako je svojedobno proširio polipe po zemaljskoj kugli, mobilizirao vojsku fanatika koji doktrinarno preziru ne samo tuđi nego i vlastiti život, razvukao homicidnu terorističku transverzalu od Sudana i Jemena do Afganistana i Čečenije, u psihološko - političkome smislu pokojni Bin Laden ipak je ostao upamćen kao endemska dijabolična pojava.
PUTIN I NJEGOVA POVIJESNA VALORIZACIJA
Potpisnik ovih redaka poprilično je uvjeren kako slična sudbina i povijesna valorizacija čeka Vladimira Putina. Ne ista, ali svakako slična, i ne na način da bi Putin mogao biti likvidiran, iako niti to nije isključeno. Ali da će ga povijest upamtiti slično kao što danas pamtimo Bin Ladena, u to nema sumnje. Koliko god je Bin Laden pokušavao igrati na kartu 'sukoba civilizacija' i 'globalne opasnosti od NATO-a', ipak su se velike zemlje islamskoga svijeta protiv njega borile, zajedno sa zemljama Zapada. Istjeran je bio čak i iz Afganistana, koji mu je dulje vrijeme bio politička i logistička baza. Gotovo svakodnevno na raznim stranama svijeta padali su njegovi vodeći operativci, planeri i pomagači, na koncu je i on sam, prokazan od najbližih, dolijao američkim SEAL specijalcima.
SAM PROTIV SVIH
Protiv Vladimira Putina, kao simbola suvremenog nasilja, nastupaju praktički sve civilizirane države. U ovom momentu Ukrajinu potpomaže ili izravno naoružava čak preko 30 država. U operaciju su uključene sve države zapadne Europe, čak je i Njemačka, shvativši svu promašenost politike Angele Merkel i popuštanja 'kremaljskom diktatoru' prvi put nakon svršetka drugog svjetskog rata otpočela operaciju izvoza teškog naoružanja, iako joj ustav to izrijekom zabranjuje.
U tom rašomonu rata i nasilja svoju dijaboličnu priliku uočio je i Ramzan Kadyrov, sa svojim Čečenima. Agenda je ista, situaciju treba maksimalno radikalizirati jer je 'pokrenut rat protiv Islama', moramo se 'braniti od NATO-a', od 'Amerikanaca i kršćanstva', dakle u pitanju je sukob Istoka i Zapada. No, to je iluzija.
Vjersku i političku kontrolu vremenom će, kao i svugdje, preuzeti umjereni, sofisticirani vođe. Nema 'rata civilizacija', bez obzira na želju terorista da ga proizvedu putem planetarne serije zastrašujućih sukoba. A Putinu bi, umjesto permanentne agresije, bilo puno uputnije zapitati se zbog čega od Rusije bježi 130 milijuna ljudi iz najbližega susjedstva, od država Baltika do Švedske i Finske, od Poljske i Gruzije do Moldavije, Ukrajine, Rumunjske i Bugarske. Kao što bi mu bilo pametnije da resurse, odnosno energente, plin i naftu, u razmjeni s Europom koristi baš kao energente, a ne kao strateško naoružanje. Jer alternativa se uvijek nekako pronađe!
čečenigost komentatorrat u ukrajinirusijaukrajinavladimir putin
Pročitajte još
GOST KOMENTATOR: ĐORĐE OBRADOVIĆ
Ratni krikovi i klikovi
Većina emisija dolazi iz potrošnje goriva ruskih trupa
EKOLOZI IZRAČUNALI I KOLIKO RUSKA INVAZIJA NA UKRAJINU UTJEČE NA STAKLENIČKE PLINOVE
NAKON PADA PROJEKTILA NA POLJSKI TERITORIJ
Rusi pohvalili Amerikance za suzdržanost
DVOJE LJUDI U POLJSKOJ JE POGINULO U EKSPLOZIJI PROJEKTILA RUSKE PROIZVODNJE
Biden: Prve informacije govore da projektili nisu ispaljeni iz Rusije
POLJSKA JE POGOĐENA PROJEKTILIMA RUSKE PROIZVODNJE
Biden hitno sazvao sastanak čelnika G7
POGINULE SU DVIJE OSOBE, RUSI ODBACUJU ODGOVORNOST






