DOMAGOJ JAKOPOVIĆ RIBAFISH NAKON ČIŠĆENJA UVALE GRADINA:
HRVATSKA NIJE MALA ZEMLJA ZA VELIKI OTPAD
Piše: Anđela Šćepanović
Svako ljeto novinar i ekološki entuzijast Domagoj Jakopović Ribafish provodi u Veloj Luci. Svoj odmor redovito koristi i za organizaciju hvalevrijedne akcije – čišćenja uvale Gradina. Iako se o važnosti očuvanja mora stalno govori i piše, stvarna slika na terenu često pokazuje da lekciju još uvijek nismo naučili.
Nakon ovogodišnje akcije, Ribafish je s nama podijelio dojmove koji nisu samo običan izvještaj o prikupljenom otpadu, već snažan apel i upozorenje svima nama.
ŠTO SE KRIJE ISPOD POVRŠINE I U PRIOBALJU?
U samo trećini uvale Gradina, volonteri su prikupili nevjerojatnih 100 kilograma otpada. Našlo se tu svega – od očekivanog smeća do potpuno bizarnih pronalazaka. Ogromne količine stakla, plastike i limenki prikazuju klasični nemar. Iz mora je izvučen brodski pajet (bokobran) i, ironično, jedna figurica iz društvene igre „Čovječe ne ljuti se”. Pronađene su bačene pelene i velika količina toaletnog papira što upozorava na nedostatak infrastrukture. Kako Gradina nema javni WC, Ribafish ističe da je to problem na kojem bi hitno trebalo poraditi.
- Isto tako, ogroman je porast voća i povrća u moru. Netko je prodao nekakav recept s limunom ili koktele pa ima tih limunovih korica na bacanje. Tu su i ostaci lubenica i naranči. Ljudi su stvarno „daroviti” danas i mogu baciti sve i svašta. Našli smo čak i jednog mrtvog goluba. - zgrožen je Ribafish.
NEVIDLJIVA OPASNOST: OPUŠCI I MIKROPLASTIKA NA NAŠIM TANJURIMA
Iako većina ljudi uredno počisti za sobom, uvijek postoje oni koji će, primjerice, u rupu na mostu ugurati opuške umjesto da ih bace u smeće. Ribafish se posebno osvrnuo na taj, naizgled mali, ali zapravo iznimno opasan problem:
- Tu je na prvom mjestu čovjek koji nema opću kulturu i koji baca stvari u prirodu zato jer mu nitko nije objasnio na vrijeme da to nije dobro za sve nas. Jedan opušak koji se baci u prirodu sadrži jako puno mikroplastike i treba mu 10 godina da se rastali... Te mikročestice dolaze u podzemne vode i na kraju ih mi pijemo. Ista stvar je u moru, samo što te mikročestice odlaze na dno gdje ih jedu morski organizmi. Što znači da ako obožavate škampe, jastoge, hlapove, hobotnice i sve druge čistače dna mora, vi u stvari jedete vrlo finu količinu plastike. Samim time što ste bili nekulturni i bacili to u prirodu. - kaže Domagoj.
Kroz svoj projekt „RokOtok” predavanja „Priroda nije kanta za smeće” Ribafish provodi puno vremena s najmlađima. Na pitanje o tome kako današnja djeca gledaju na ekologiju, odgovara vrlo izravno:
- Moja teorija, nastala na bazi razgovora s tisućama djece, jest da su djeca do šestog ili sedmog razreda još uvijek apsolutno pitka i sve ih zanima, još nisu iskvarena. Od njih se mogu napraviti veliki ljudi koji će paziti prirodu. Međutim, djecu u sedmom i osmom razredu koja do sad nemaju opću kulturu, koje su roditelji naučili da je bitno samo imati para, biti bogatiji od ostalih i ne činiti ništa za zajednicu – mislim da je za njih već kasno. Njih je teško preodgojiti. - odgovara.
Naglašava da s mlađom djecom treba puno raditi i boraviti na otvorenom.
- Treba ih učiti da znaju zapaliti vatru, još više da je znaju ugasiti, da znaju naći jestivo bilje, komorač, a ne samo kupovati u fast foodovima. Mobiteli su prekrasna stvar koja olakšava puno toga, ali djeci treba objasniti da se mobitel koristi jedan sat dnevno, a ostalo je škola, boravak u prirodi i druženje s drugim klincima. - priča Ribafish.
ZVONO ZA UZBUNU: HRVATSKA NIJE MALA ZEMLJA ZA VELIKI OTPAD
Nije problem samo u turistima, niti samo u domaćim ljudima – problem je u svima nama, a odgovornost leži i na višim instancama.
- Država treba biti ta koja će početi razmišljati o tome da Hrvatska nije zemlja odlagalište, nije mala zemlja za veliki otpad, nego zemlja s najljepšom prirodom u Europi koja treba živjeti i od poljoprivrede i od turizma. Ako se nastavimo prema njoj ponašati kao prema zadnjem smetlištu, nećemo ništa dobiti, a rok nam je dosta skraćen. Našoj generaciji možda neće biti ništa, ali generacija ili dvije iza nas će imati ozbiljnih problema. - kaže Domagoj Jakopović.
Ribafish je poslao oštru i jasnu poruku o posljedicama našeg ponašanja:
- Sve to mora biti u jednoj sprezi. Moramo zajedno sjesti, razgovarati, razmišljati i napraviti nešto za sve nas, ako želimo i dalje imati Gradinu u kojoj se može kupati. Ako ovako nastavimo – s bazenima, crnim jamama i jedrilicama – za pet godina svi oni koji su gradili apartmane morat će smanjiti cijenu za barem 20 eura. Ovdje više neće biti kupanja, a kamoli pecanja! - govori.
Za kraj, Ribafish je imao poruku za sve ljubitelje mora, uz onu svoju prepoznatljivu dozu humora i iskrenosti:
- Ljudi vi koji ste dobri – hvala vam što pazite na planet. A vi kojima možda slučajno nešto pobjegne... hajde, budite dobri i napravite nešto. Svi se mi želimo i dalje kupati u Gradini, a ja želim vaditi ciple, peći ih i izist! Velik pozdrav svim dobrim ljudima, a onima koji će tek postati dobri – još veći. Vidimo se i sljedeće godine na čišćenju Gradine!
Iako je Gradina poslužila kao primjer jer se tog dana čistila, ne smijemo zatvoriti oči pred činjenicom da je ona samo jedan mali odraz onoga što se događa u moru sličnih uvala širom Hrvatske i svijeta.
domagoj jakopović ribafishuvala gradinavela luka
Pročitajte još
SUZE RADOSNICE, PJESMA I PONOS NAKON 18 DANA TRČANJA DO VUKOVARA
EMOTIVAN DOČEK JELENE BARČOT U VELOJ LUCI
MILJENKO SURJAN
RUKE KOJE VIDE DRUGIMA NEVIDLJIVO: KAKO JE STOLAR IZ VELE LUKE U DRVU PRONAŠAO DUŠU, A U RIBLJOJ KOSTI JEDRENJAK
PROSLAVLJENJI JUBILEJI
50 GODINA RUKOMETA U VELOJ LUCI I 30 GODINA KLUBA
INVESTICIJA VRIJEDNA 1,45 MILIJUNA EURA ZA NAJMLAĐE LUČANE
OTVOREN OBNOVLJENI DJEČJI VRTIĆ „RADOST” U VELOJ LUCI
ŽUPAN PEZO I NAČELNICA GUGIĆ SU ZA TO, ALI U KALOSU IZGLEDA DA BAŠ I NISU
JE LI RJEŠENJE PARKINGA LUŠKOG DOMA ZDRAVLJA NA KALOSU?
NAČELNICA GUGIĆ U OVOM SLUČAJU IMA PRAVO, DINO ŽUVELA ZVUČI KAO POKVARENA PLOČA


















