Srijeda, 23 Kolovoz 2023
Zemlja u kojoj je prst u anus izjednačen s rukovanjem

U HRVATSKOJ NE POSTOJI VOLJA ZA OBRAČUN S HULIGANIZMOM, ZATO MILANOVIĆ I GOVORI KAO OSOBA LIŠENA POSLOVNE SPOSOBNOSTI

Zoran Milanović i privođenje hrvatskih huligana u Ateni Zoran Milanović i privođenje hrvatskih huligana u Ateni Foto: Vanesa Pandžić i Ronald Goršić / CROPIX, ilustracija JP
Piše:

Pritvaranje Dinamovih huligana koji su nedavno išli u Atenu s ciljem da razbijaju, ruše, utjeruju strah i tuku se s AEK-ovim huliganima, jednakim budaletinama kao što su i oni sami, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović pokušava pretvoriti u političko pitanje. Njegove izjave o slučaju zatvorenih hrvatskih huligana u Grčkoj čovjeku zdravog razuma teško je slušati. Milanović je došao do te granice da se moramo zapitati je li hrvatski predsjednik, kako bi se reklo politički korektnim rječnikom - osoba lišena poslovne sposobnosti.

Ustvrdio je tako Milanović čak i da se zatvorene huligane u Grčkoj „tretira kao ratne zarobljenike”.

„Pa onda neka ih tretiraju prema pravilima ratnog prava pa ćemo zamijeniti ljude, skupit ćemo mi sto Grka,” dometnuo je suludo Zoran Milanović.

Možda se eto Grci prema hrvatskim huliganima i odnose kao prema ratnim zarobljenicima, ali zar oni u Grčku i nisu pošli u rat, naoružani, s ciljem da to oružje, nije bitno radi li se o palici, nožu ili bokseru, i upotrijebe. Pri tome je poginuo jedan huligan s druge strane, a kojeg, istina, Grci pokušavaju pretvoriti u sveca, jer eto slučajno se valjda našao tamo, usred obračuna Dinamovih i AEK-ovih „navijača” - s fantomkom i kacigom na glavi.

Ipak, to što grčka javnost, političari pa i AEK-ovi nogometaši poginulog huligana pokušavaju pretvoriti u mučenika, ne daje nikome za pravo u Hrvatskoj da im drži moralne lekcije o pravosuđu, a ponajmanje hrvatskim političarima. Nije Milanović naravno usamljen u tome, javljaju se razni likovi, zvani i nezvani, stručni i nestručni, i negativno komentiraju pravosuđe u drugoj zemlji. Kad to čini netko iz Hrvatske u kojoj je prst u anus izjednačen s rukovanjem, u kojoj mnogi živi ne dočekaju kraj parnica koje su započeli njihovi djedovi ili bake, u kojoj osuđeni ubojice godinama leže u toplicama umjesto iza rešetki, a lopovi bježe u susjednu državu pet minuta prije presuda, onda je to paradoksalna situacija. Jer, koliko god Grčko pravosuđe bilo jadno i podmitljivo kao i hrvatsko, barem je nedavno krenulo u liječene rak rane sporta, poglavito nogometa – huliganizma.

„Zločesti plavi dečki” su naime baš nekako izabrali krivi „tajming” za „kurčenje” po Grčkoj, tamošnji zakoni koji se dotiču huliganizma puno su oštriji nego što su bili i sve su ono što hrvatski - nisu. U Hrvatskoj zapravo ako nekome poželiš pajserom „prebrojat kosti” i „proć' lišo”, pravosudno najbezbolnije ćeš proći tako da ga pozoveš na nogometnu utakmicu ili možda neki stolnoteniski meč. Svejedno koji je sport u pitanju, za davanje „po njonji” nekom na tribinama možda dobiješ zabranu dolaska na određeni stadion ili u određenu dvoranu, ali samo – možda.

Možda stoga Milanović i ima pravo, možda sve jest političko pitanje, ali ne grčko već – hrvatsko, jer u Hrvatskoj nema ni političke volje ni snage za obračun s huliganizmom. Zato Milanović i može govoriti poput osobe lišene poslovne sposobnosti.