Prikazujem sadržaj po oznakama: goli otok

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković Njonjo (HDZ) uz Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima nije posjetio neko od stratišta žrtava Ante Pavelića i ustaša pa čak ni neko od stratišta žrtava Josipa Broza Tita i partizana, imbecil je na ovu svetu nedjelju završio na - Golom otoku. 

- Goli otok je jedno od mjesta koje simbolizira zločine komunističke Jugoslavije, ovdje su deseci tisuća ljudi bili proganjani, mnogi ubijeni, a režim se posebno svirepo odnosio prema onima koji su bili njegovi protivnici. Jako je važno da mladi ljudi znaju da se to događalo u Hrvatskoj u 20. stoljeću. - ispalio je tamo predsjednik Sabora, tužnog li Sabora.

Što je najgore imbecil ima pravo, mladi ljudi uistinu trebaju znati što se događalo u Hrvatskoj u 20. stoljeću, ali svakako ne na način da im o tome priča Gordan Jandroković Njonjo.

Pa onda trebaju znati da je od svih mogućih mjesta na kojima su nevini i manje nevini ljudi s ovih prostora stradavali što od nacista, što od fašista što od komunista, Njonjo izabrao mjesto na kojem su jugoslavenski komunisti zatvarali gore komuniste od sebe - rusofilske komunjare. 

Htjeli su rusku čizmu, a dobili su jugoslavensku krampu. Tuckanje kamena na Golom svakako im je bolje leglo nego da su polegli s metkom u glavi kako bi takav problem, u suprotnom slučaju, riješio njihov drug Staljin i koji bi oni, u krajnjem slučaju, da je njihov voljeni Josif Visarionović stigao, sprašili u glavu jugoslavenskim komunistima. Zato ih je drug Josip Broz i zatvorio pa su na Golom izučavali kamenoklesarski rad dok se ne bi „preodgojili”.

Neki „preodgoj” nisu doživjeli, ostavili su kosti na otoku, a prema dostupnim podacima od oko 16.000 političkih zatvorenika između 1949. i 1956. godine umrlo je njih između 400 i 600. Među njima je svakako bilo i onih koji s Rusima niti su luk jeli niti luk mirisali, ali dajte, nemojmo se činit imbecilima poput Njona, ogromna većina zatvorenih na „preodgoju” ipak je bila rusofilska ološ.

Tom najgorem komunističkom šljamu, otpadu ljudske vrste, došlo se pokloniti izaslanstvo Hrvatskog sabora pri čemu je Jandroković Njonjo govorio o – demokraciji. Jbte, nad ostacima staljinističkog smrada on prdi da još jače smrdi. 

Na koncu jesu li to nekakve žrtve Titova režima? Valjalo bi prestati govoriti o tome da su svi mrtvi i zatvoreni žrtve, možemo samo govoriti o izostanku suđenja u nekim slučajevima iako bi ishod zapravo bio isti.

Jednako tako postalo je uistinu bolesno govoriti o Golom otoku kao nekakvoj Golgoti Hrvata, pa zaboga zatvorenih Hrvata, jednako tako rusofila, ne zaboravimo, na Golom otoku je bilo svega 16 posto. Govoriti o rusofilima kao hrvatskim žrtvama komunističkog režima zapravo je za Hrvate uvredljivo. Inače, dominantno na Golom otoku politički su robijali Srbi (44 posto) i Crnogorci (21 posto). Preostalih 19 posto otpada na sve ostale narode i kako se to nekad zvalo – narodnosti.

A možda Jandroković Njonjo i saborska svita nisu mislili na staljiniste od 1949. do 1956. godine. Možda su pošli položiti vijenac onima koji su tamo bili zatvarani od 1956. godine do 1988. kada je kaznionica zatvorena. Problem je samo što su u tom razdoblju tamo robijali kriminalci, odnosno Goli otok je od 56. do 88. bio zatvor kao i svaki drugi zatvor, čak i kazneno – popravni dom za maloljetnike, a što se tiče političkih zatvorenika u tom razdoblju ništa gori ni bolji od ostalih zatvora. No, kao da bi Jandrokoviću Njonju bio problem položiti vijenac kriminalcima i još ih k tome nazvati hrvatskim žrtvama. Tako na koncu svega ostaje zapravo pitanje je li Gordan Jandroković Njono vijenac polagao staljinistima ili kriminalcima?