PRIČA O TONČIJU SURJANU KAO DRAMSKOM PISCU NIJE ZAPOČELA U TIŠINI KAKVE KNJIŽEVNE KABINE, VEĆ IZNENADNIM KUCANJEM NA VRATA
SMIJEH S PORUKOM, LUČKA RIČ I KAZALIŠNA DUŠA: STVARALAČKI PUT TONČIJA SURJANA TROFA
Piše: Anđela Šćepanović
Vijest da je Velolučki pučki teatar ponovno osvojio hrvatsku kazališnu scenu, ovoga puta na 5. Festivalu hrvatske pučke drame u Murskom Središću, gdje je Tonči Surjan Trofo nagrađen za najbolji dramski tekst s komedijom „Spajalica”, za poznavatelje otočke kulturne scene nije iznenađenje. Prije toga, ista je predstava zasluženo izborila predstavljanje Dubrovačko - neretvanske županije na 66. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama.
Upravo je ovaj najnoviji trijumf bio povod da zagrebemo ispod površine i kroz iskreni razgovor pobliže upoznamo čovjeka čije dramske rečenice već gotovo dva desetljeća nasmijavaju i drže na okupu Velolučane, ali i osvajaju publike i žirije diljem Hrvatske.
NEPLANIRANI POČETAK S VELIKOM ODGOVORNOŠĆU
Priča o Tončiju Surjanu kao dramskom piscu nije započela u tišini kakve književne kabine, već iznenadnim kucanjem na vrata. Početkom 2007. godine, grupa starijih velolučkih dramskih amatera obratila mu se s prijedlogom da se osnuje Velolučki pučki teatar (VPT) i da upravo on preuzme njegovo vođenje.
- Krenulo je sve početkom 2007. kada je grupa starijih poznatih dramskih amatera Vele Luke došla do mene s prijedlogom da se osnuje Velolučki pučki teatar, udruga za promicanje dramskog amaterizma i da ga ja vodim, a da će se oni rado uključit i radit predstave. Bilo je to iznenada i bez najave, ali te ljude nisam mogao odbiti. - prisjeća se Surjan.

Prve tri godine radili su na predstavi Ive Cetinića Parona. No, kada se autor zbog zdravstvenih razloga povukao, nastala je praznina. U nedostatku dramskih tekstova, Tonči je u svega nekoliko dana 2009. godine napisao komediju „Nadalina”, inspiriranu autentičnim lokalnim događajem. Nakon uspješno izvedene komedije Nadalina, Tonči je nastavio pisati.
LUŠKI GOVOR I ŽIVI LJUDI KAO INSPIRACIJA
Za pripremu jedne predstave amaterima u Veloj Luci potrebno je oko pet mjeseci intenzivnog rada. Budući da svi članovi imaju obiteljske i poslovne obveze, od kojih su mnoge vezane uz turističku sezonu i rad u smjenama, teatar izbaci jednu premijeru godišnje. Zato su se ciljano opredijelili za komedije.
- Naš cilj je zabaviti ljude, nasmijati ih i učiniti sretnijima. Obzirom da dobro poznam Velolučane i Velu Luku, a od mladih dana sam uključen u društveni život, znam mnoge priče i mnoga događanja, i vesela i tužna. Svi moji tekstovi su priče iz današnjeg života Vele Luke, odnosno iz one godine kada su napisani. Moja inspiracija su ljudi, današnji život i društvena kretanja, a sve je na bazi istinitih događaja. Svaka moja priča, komedija, ima poruku, a neke i društvenu kritiku. - priča Surjan.
Posebnost Surjanova opusa leži u tome što su svi tekstovi pisani isključivo na velolučkom dijalektu. Osim što time čuva materinsku riječ, Tonči piše s jasnom računicom za svoj teatar - uloge piše za 10 do 12 glumaca (pola muških, pola ženskih) te uz tehničku podršku okuplja grupu od oko 18 do 20 aktivnih amatera. Kako sam ističe, „nije lako imat takvu grupu i zato je dramskim amaterima iz drugih sredina teško igrat moje komedije”, iako su mnogi izvodili pojedine dijelove njegovih djela.
OD „KUPUSA” DO „RIBOZOVA”: NIZ NATJECATELJSKIH PRIZNANJA
Iako Surjan naglašava da piše isključivo za potrebe Velolučkog pučkog teatra, a ne za nagrade, njegova djela već godinama dobivaju najviša državna i zavičajna priznanja:
„Diletanti” (2011.): Tekst kojim je obilježeno i proslavljeno velikih 100 godina dramskog amaterizma u Veloj Luci.
„Samo nas kupus može spasit” (2014.): Predstava o tadašnjem otočkom životu, nezaposlenosti i preživljavanju na kupusu na kojem su odrasle generacije. Na nagovor prof. Rade Dragojević Ćosović iz Centra za kulturu Vela Luka, tekst je prijavljen na natječaj Hrvatskog sabora kulture (HSK) te je na 33. Susretu hrvatskih zavičajnih književnika u Zagrebu osvojio Pohvalnicu HSK-a (rang druge nagrade).
„Privaranti” (2016.): Oštra društvena kritika sve učestalije pojave prevaranata u modernom društvu. Na 35. Susretu zavičajnih književnika u Zagrebu rad je okrunjen prestižnom Plaketom „Kalman Mesarić” za najbolji dramski tekst te je objavljen u službenom Zborniku radova.
„Ribozov” (2024.): Ekološki obojena komedija u kojoj se ribe ponašaju kao ljudi, progovarajući na humorističan način o zaštiti mora i priobalja od zagađenja.
Osim drama, Tonči je napisao i nekoliko dramaleta te jednu knjigu, ali kaže kako mu uz sve obveze kazališni tekstovi za Velolučki pučki teatar ostaju primarni stvaralački fokus.
STVARALAČKI PROCES I „SPAJALICA” NAPISANA U DVA POPODNEVA
Pogled u autorovu „radionicu” otkriva fascinantnu dinamiku stvaranja. Priča se najprije dugo slaže u glavi, a sama realizacija na papiru zna biti iznimno brza. Predstava Spajalica - koja progovara o usamljenosti u doba tehnologije, otuđenosti te poduzetničkom pokušaju spajanja usamljenih duša - napisana je u svega dva poslijepodneva.

TONČI SURJAN SA SUPRUGOM MERICOM
- Ideja nastane puno ranije, jedno vrijeme je vrtiš u glavi i kad misliš da si posložio priču kreneš pisat. Znam koje su mogućnosti glumaca Velulučkog pučkog teatra i prema njima rasporedim uloge. Obično to radim predvečer, nakon obveza u radiju. Bitno je da me nitko ne ometa tri, četiri sata i priča je napisana. Nekoliko dana mi se vrti u glavi što se još može ispravit i nadopunit, a nakon toga ponovo mi je obično jedna večer dovoljna za ispravak i konačan tekst. - ispričao je Tonči Surjan.
POBJEDA U MURSKOM SREDIŠĆU I POSVETA IZ DUBINE SRCA
Gostovanje na sjeveru Hrvatske, na 5. Festivalu hrvatske pučke drame u Murskom Središću, nosilo je dozu strepnje hoće li publika razumjeti specifičan i gust velolučki dijalekt.
- Razgovarali smo o tome i prije dolaska u Mursko Središće, čak se i smijali na tu temu, ali zaključak je bio: mi ćemo dat predstavu najbolje što možemo, a publika neka misli što smo rekli. Međutim, po reakcijama i kasnije razgovoru s ljudima koji su gledali predstavu, sve su nas razumjeli i čestitali. - kazao je.
Kada je na završnici festivala izgovoreno njegovo ime za nagradu za najbolji dramski tekst, uslijedio je trenutak čistog iznenađenja i snažnih emocija.
- Uvijek se nadaš nekoj nagradi ako sudjeluješ na Festivalu, ali si u podsvijesti pripremljen da ostaneš i bez toga jer je konkurencija iznimno dobra. Bio sam ugodno iznenađen i trebalo mi je kratko vrijeme, dok su naši već pljeskali, slavili i skakali od sreće, da shvatim da moram poć' na pozornicu. Nadao sam se da će netko od glumaca bit prozvan. - rekao je Surjan o tim trenucima.
Ova velika pobjeda za Velolučki pučki teatar imala je i duboko emotivan značaj za cijeli teatar.
- Ovo priznanje i nagradu posvetili smo našem dugogodišnjem članu i glumcu Zoranu Miroševiću, koji se zajedno s nama izborio za nastup na ovom Festivalu, ali je nažalost tragično stradao u prometnoj nesreći. - kaže Surjan.
ČUVAR ZAJEDNIŠTVA I OTOČKOG DUHA
Kroz rad Tončija Surjana Trofa amatersko kazalište u Veloj Luci preraslo je okvire običnog hobija. Ono je postalo utočište zajedništva, mjesto susreta generacija i živi spomenik luškoj riječi.
Njegova je poruka mladima i publici jednostavna: u svijetu ekrana i društvenih mreža, kazalište nas vraća osnovnim ljudskim vrijednostima - razgovoru, smijehu i međusobnoj bliskosti. A dokle god bude priča iz svakodnevnog života i ljudi voljnih da ih ispričaju na sceni, Tonči Surjan Trofo nastavit će pisati stranice koje spajaju ljude i čuvaju dušu otoka.
tonči surjanvela lukavelolučki pučki teatar
Pročitajte još
KOMEDIJA „SPAJALICA“ VELOLUČKOG PUČKOG TEATRA; AUTOR I REDATELJ TONČI SURJAN
PREDSTAVA NA VELOLUČKOM DIJALEKTU PREDSTAVLJA DUBROVAČKO – NERETVANSKU ŽUPANIJU NA DVA FESTIVALA
SUZE RADOSNICE, PJESMA I PONOS NAKON 18 DANA TRČANJA DO VUKOVARA
EMOTIVAN DOČEK JELENE BARČOT U VELOJ LUCI
MILJENKO SURJAN
RUKE KOJE VIDE DRUGIMA NEVIDLJIVO: KAKO JE STOLAR IZ VELE LUKE U DRVU PRONAŠAO DUŠU, A U RIBLJOJ KOSTI JEDRENJAK
PROSLAVLJENJI JUBILEJI
50 GODINA RUKOMETA U VELOJ LUCI I 30 GODINA KLUBA
INVESTICIJA VRIJEDNA 1,45 MILIJUNA EURA ZA NAJMLAĐE LUČANE
OTVOREN OBNOVLJENI DJEČJI VRTIĆ „RADOST” U VELOJ LUCI
ŽUPAN PEZO I NAČELNICA GUGIĆ SU ZA TO, ALI U KALOSU IZGLEDA DA BAŠ I NISU





























