TJEDNI RAZGOVOR: PREDSJEDNIK SSSH MLADEN NOVOSEL
Prosječna plaća mora rasti na 1.500 eura, a božićnicu trebaju dobivati samo članovi sindikata
Piše: Nikolina Metković
Vlada, sindikati i poslodavci pregovaraju o izmjenama Zakona o radu čije se prvo čitanje u saboru očekuje već u lipnju. Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel u Tjednom razgovoru za Južni ističe kako je rast plaća u naredne četiri godine jedna od osnovnih ciljeva sindikata. Prosječna plaća, naglašava Novosel, mora rasti na 1.500 eura, a minimalna na 750 eura. Odgovara i na pitanje zašto bi božićnice trebali dobivati samo oni radnici koji su članovi sindikata. Najavljuje reguliranje rada na određeno vrijeme te ističe kako je apsurdno da demokršćanska Vlada u Hrvatskoj ima više sluha za radništvo nego što su ga imale dvije socijaldemokratske vlade.
U dva navrata smo imali problema sa socijaldemokratskim vladama, kako 2003., tako i 2013. i 2014. kad su bili na vlasti, nelogično, ali je tako. Primjer je grad Zagreb gdje je došla platforma Možemo kao građansko lijevo orijentirana grupacija koja sad u Holdingu otpušta ljude. Htjeli su otpustiti 700, sad se došlo na nekih 400 ljudi, katastrofa. - govori između ostalog Novosel.
U tijeku su izmjene Zakona o radu, još prošle godine moglo se čuti kako će se ići na smanjenje radničkih prava, no čini se da su tijekom pregovora između sindikata i Vlade neke odredbe nacrta ZOR-a ipak ublažene u korist radnika.
- Zakon o radu je nažalost tema svake vlade kad se formira. Dugogodišnja je praksa u Hrvatskoj da poslodavci izbjegavaju socijalni dijalog sa sindikatima. Kad su u pitanju brže, fleksibilnije mijenjanje određenih propisa poput sklapanja sektorskih kolektivnih ugovora, što je inače praksa u europskim zemalja, to kod nas nije slučaj nego Udruga poslodavaca u pravilu uvijek puca prema Vladi i pokušava nešto ušičariti u korist svojih poslodavaca. Naravno da smo s druge strane mi kao sindikati prisiljeni imati svoje zahtjeve. Nažalost, nama je to više bila obrambena nego napadačka taktika.
Sindikalni marš u Zagrebu. Foto: Davor Pongračić / CROPIX
Mi uvijek branimo ono na čemu poslodavci inzistiraju, a Vlada eventualno podržava. Relativno smo imali dosta uspjeha, ali sami ZOR nije prepreka niti gospodarskom rastu, niti poslodavcima u većoj produktivnosti, njima je to uvijek samo izgovor i težnja da dođu do one fleksibilizacije koja bi dovela do toga da oni radnika mogu otpustiti kad hoće, a nadam se da u Hrvatskoj do toga nikad neće doći. Naime, oni smatraju da je prvi i osnovni problem u Hrvatskoj zapošljavanje na određeno vrijeme. U konačnici je tu stav poslodavaca da bi zapošljavali na neodređeno vrijeme, ali teško mogu otpustiti radnika, pa dajte da mi lakše otpustimo radnika pa ćemo više zapošljavati na neodređeno vrijeme. To je floskula koja nikad nigdje u Europi nije prošla u smislu pozitivnih propisa. Uglavnom, sve tri strane, poslodavci, Vlada i sindikati, iznijeli su prijedloge na izmjene Zakona pa je Vlada odlučila raditi novi „Zakon o radu”. Rekli su da će to biti moderniji ZOR, a bio je to prijedlog Zakona koji nije imao ni glavu ni rep. To je bio prijedlog koji je pomiješao kruške i jabuke pa je Vlada nakon sedam mjeseci shvatila da to nema smisla jer su i poslodavci na te izmjene imali slične primjedbe.
Dobro, što se događa s tim izmjenama?
- Vraćene su nazad, odustalo se od tog prijedloga izmjena novog Zakona o radu jer je Vlada shvatila da do kraja godine mora implementirati određene stavke koje je stavila u Nacionalni program oporavka i otpora, čime je Ministarstvo rada preuzelo obvezu provesti reforme u smislu malog postrožavanja uvjeta zapošljavanja na određeno vrijeme, reguliranje rada od kuće i dodatnog rada. Tu je i ova priča tko će primati božićnice, regrese o čemu upravo ovih dana sindikati razgovaraju s Vladom. Nama je od interesa da se ta područja dodatno reguliraju, pogotovo rad na određeno vrijeme. Kroz dosadašnje konzultacije i razgovore čak se i došlo do poboljšanih rješenja i sada će do tri godine na određeno vrijeme moći sklopiti samo tri ugovora, a nakon tri godine neće više biti one pauze od mjesec dana kao dosad nego će nakon godinu dana isti poslodavac moći zaposliti istog radnika na određeno vrijeme, i on i njegova povezana društva. Dosad su poslodavci koristili razne mogućnosti te su u povezanim društvima samo prebacivali radnike iz jedne tvrtke u drugu.
Što na to kažu poslodavci?
- Vlada u svakom slučaju mora nešto posložiti jer smo mi prva zemlja u Europskoj uniji po broju ugovora na određeno vrijeme pa se Vlada obvezala regulirati taj problem. Kad je u pitanju dodatni rad, mi se prije svega protivimo tome da radnik u svoje radno vrijeme treba zaraditi plaću i preživjeti, a ne da mora dodatno raditi, ali nažalost postoji druga strana koja to stalno prakticira. Imate puno liječnika koji rade u bolnici, ali rade i u privatnim poliklinikama i njima to odgovara, ali jedan konobar, koji radi 10 do 12 sati dnevno, neće imati taj interes da radi kod još jednog poslodavca. Dakle, promjene će ići u pravcu da radnik od svog poslodavca ne mora tražiti suglasnost za dodatni rad nego ga samo treba obavijestiti.
NEPRAVDA JE PREMA ČLANOVIMA SINDIKATA AKO ISTA PRAVA KORISTE I RADNICI KOJI NISU ČLANOVI
Hoće li božićnice dobivati samo članovi sindikata?
- To je dugogodišnji zahtjev sindikata. Postoji diskriminacija između onih radnika koji su članovi sindikata, koji plaćaju članarine koje se troše za funkcioniranje sindikata, pregovore, kolektivne ugovore i ostale sindikalne aktivnosti, i ti članovi sudjeluju i u štrajku da bi se sklopio kolektivni ugovor, a kad se on sklopi tada postoji i veća osnovica, veća razina prava na godišnji odmor, božićnice, regrese. Dio radnika koji ne žele biti članovi sindikata konzumiraju ista ta prava. Postoji nešto u Zakonu o radu što je jednako za sve, ali postoje i oni drugi dodaci, poput regresa, božićnice, koji nisu zakonska obveza, a reguliraju se kolektivnim ugovorom i logično je da sindikati smatraju da je nepravda prema članovima sindikata ako ista ta prava koriste i oni radnici koji nisu članovi sindikata. Model koji je predložen ide u pravcu ne da samo članovi dobivaju božićnice, a drugi ne, nego da sindikat u pregovorima za sve dogovori božićnicu od, recimo, 1.000 kuna, ali da za članove sindikata može dogovoriti i nešto malo više, 100, 200 kuna više i u tom pravcu ide taj prijedlog.
U konačnici je i stvar poslodavca hoće li svima dati božićnice.
- Naravno jer to nije obveza poslodavca, već se radi o snazi sindikata da je za svoje članove dogovori i to je sukus izmjena ZOR-a koje bi trebali ići u saborsku proceduru već početkom lipnja. Prvo čitanje je do kraja ovog zasjedanja, drugo čitanje na jesen dok bi primjena zakona stupila na snagu od 1. siječnja iduće godine.
Upravo ste uspješno okončali prvi kruh pregovora s Vladom oko povećanja osnovice. Očekujete li uspjeh u nastavku pregovora na jesen?
- Nama je prvi i osnovni zahtjev veće plaće i u privatnom i u državnom i javnom sektoru. Na tome inzistiramo upravo kroz kolektivno pregovaranje. Mi smo upozoravali na ulazak u euro zonu, divljanje cijena, inflaciju. Postavili smo neki svoj cilj kroz kolektivno pregovaranje, Vladine olakšice, porezna rasterećenja. Do 2026. u Hrvatskoj bi prosječna plaća morala biti najmanje 1.500 eura. Sada je oko 950 eura i nije to nedostižan cilj. Minimalna plaća koja je 50 posto prosječne plaće trebala bi iznositi 750 eura. Na ovim pregovorima smo tražili su povećanje osnovice od osam posto, a Vlada je nudila samo dva posto. Kompromisno smo predložili da se sad digne na četiri, a do kraja godine da se vidi u kojem ritmu bi se došlo do drugih četiri posto. Vlada do zadnjeg trena nije nudila četiri nego samo dva posto. Sindikati su zaprijetili štrajkom i Vlada je popustila i prihvatila četiri posto.
Znači, stisnuli ste ih najavom štrajka?
- A nego sa čime, gledajte u javnom sektoru je daleko jednostavnije organizirati štrajk nego u privatnom. Kad u školama organizirate štrajk, sve škole od Dubrovnika do Vukovara su u štrajku. Ako idemo u privatni sektor, što, primjerice Debeljaka u Brodosplitu briga za neku metalnu firmu u Zagrebu. Jednostavnije je organizirati se u javnom sektoru. Ljudi imaju dojam da su sindikati u javnom sektoru snažniji, nisu snažniji nego imaju puno bolju poziciju za pritiske i pregovore i imaju jednog poslodavca. U privatnom pregovaranju je puno poslodavaca. Naš cilj je povećanje plaća i sigurno će nastavak razgovora s Vladom slijediti krajem rujna, a hoće li se do kraja godine postići tih dodatnih četiri posto, vidjet ćemo. Ne mogu u ovom trenutku procijeniti što nas čeka do kraja godine.
Hoće li aktualna situacija, kriza, rat u Ukrajini, ojačati ili oslabiti pregovaračke pozicije sindikata?
- Bili smo dvije godine u pandemiji, u krizi pa sad imamo rat, pa se ne zna što će biti s energentima i pojedinim tvrtkama. Ako proizvodnje neće biti onda neće biti ni novca u državnom proračunu, a kako je to lančani ciklus, neće biti ni novca za povećanje tih četiri posto. No, ne prihvaćamo argumente koji se uvijek plasiraju da se ništa ne može kad dođe neka kriza jer vidimo kako se i u krizama neki pojedinci još više bogate. Siguran sam da će se još nešto podignuti u odnosu na ovih četiri posto. Ne treba zanemariti ni ovo povećanje s jedne kune na 1,35 kuna za troškove putovanja te dio koji se odnosi na pokrivanje sistematskih pregleda s 500 na 1 200 kuna, ima tu dobrih pomaka. Daleko veći izazov je kako u privatnom sektoru pokriti daleko više radnika kroz sektorske kolektivne ugovore kako bi svi radnici imali ista prava. Tada, primjerice ako se radi o hotelijerstvu, možete na razini svakog hotela dogovoriti veća prava. Zakon o minimalnoj plaći prošle je godine regulirao da svi oni poslodavci, pokriveni kolektivnim ugovorom, ako radnicima ne obračunavaju plaće prema kolektivnom ugovoru, mogu imati nadzor Državnog inspektorata i porezne inspekcije i to za cijelu plaću, što nije bilo tako do listopada 2021. Zbog rada na crno, ogromnog sivog tržišta, ključno je što više djelatnosti u privatnom sektoru pokriti sektorskim kolektivnim ugovorom.
TURIZAM JE DRŽAVNI HOD PO ŽARU
Dojam je da vam je lakše pregovarati s Plenkovićevom nego što je bilo s Milanovićevom vladom.
- Apsurdno je da su demokršćanske vlade, poput HDZ-a i partnera, učinile puno više nego SDP i socijaldemokratske vlade. U dva navrata smo imali problema sa socijaldemokratskim vladama, kako 2003., tako i 2013. i 2014. kad su bili na vlasti, nelogično, ali je tako. Primjer je grad Zagreb gdje je došla platforma Možemo kao građansko lijevo orijentirana grupacija koja sad u Holdingu otpušta ljude. Htjeli su otpustiti 700, sad se došlo na nekih 400 ljudi, katastrofa.
Što se događa s otpuštanjima u Holdingu?
- Poseban problem u zagrebačkom Holdingu je što je tamo 29 sindikata. Katastrofalno je raštrkana sindikalna scena, dio kućnih sindikata se, nažalost, priklonio poslodavcu, što takvi sindikati obično čine. Možemo je u zagrebački holding postavio klasičnu neoliberalnu upravu. Dobili su zadatak da moraju rezati i očekivali su punu veću podršku javnosti jer kao, otpuštaju Bandićeve uhljebe.
Sindikati tvrde da to nije tako.
-Ma naravno, obične ljude otpuštaju. Među ovih 400 do među 500 ljudi koje planiraju otpustiti, možda bi se našlo 50 -tak uhljeba koji su preko, ne znam čega, došli tamo raditi, a možda nisu ni radili, ali onda su prvo trebali riješiti te ljude, dati im što će raditi pa ako neće raditi, doviđenja.
Ima li u Holdingu viška radnika?
- Ne mogu reći ima li viška, ali sam siguran da Uprava u ovom trenutku ne zna s kojim ljudima će odraditi posao. Na bilo koje pitanje koje smo im postavili oko funkcioniranja nakon otpuštanja ljudi, nisu nam znali odgovoriti jer njima to očito nije važno, jer će ona koristiti agencijske radnike.
Je li prosječna plaća od 1 500 eura do 2026. ostvariva?
- Vjerujem da je to moguće jer kako god okrenuli priču, s rastom BDP-a moraju rasti i plaće jer ne možemo imati bogatu državu, a siromašne radnike. Moramo inzistirati na drukčijoj preraspodjeli zajednički stečene vrijednosti. Dosad je bila praksa da je vlasnicima interes profit, dividenda, a uprave su bile te koje su stiskale radnike da bi oni imali dovoljno za svoje profite i dividende i zato imamo problem s plaćama. U kapitalizmu i privatizaciji na hrvatski način u ovih 30 -tak godina netko se preko noći mora obogatiti i svi vide kako se neki zaista bogate preko noći. Evo, ministar Paladino ne zna kako je zaradio prvi milijun.
A mijenja li se takav način poslovanja ili smo još na početku?
- Nažalost, još uvijek smo na početku jer treba prvo promijeniti svijest da se tako ne može raditi.
Jesmo li previše ovisni o turizmu?
- Apsolutno! Kad jedna zemlja ima preko 20 posto udjela u BDP-u od turizma onda ona hoda po žaru ili sjedi na klimavom stolcu. Vidjeli smo u koroni kako taj turizam nestane. Da, ne daj Bože, neki dron padne ovdje, kao što je pao u Zagrebu, nitko ne bi došao. U ovoj se krizi pokazalo da zemlje koje nemaju vlastitu proizvodnju, od energenata do hrane, zemlje koje su ovisne o uvozu, sad su u najvećem problemu. Hrvatska mora shvatiti da mora ulagati u proizvodnju, da mora tražiti plin u Jadranu, jer ga ima, ako ćemo čekati jeftini ruski ili norveški plin, možemo ugasiti industriju, a godinama se upravo išlo u smjeru da ćemo živjeti od turizma i jeftinog uvoza ruskog plina, da nam ne treba zemlja u Slavoniji.
Ipak, jesen pred nama mogla bi biti jako teška. Inflacija ždere primanja, a cijene divljaju.
- Vlada je u mjere upucala pet milijardi kuna. Smanjila je u međuvremenu PDV za meso, živežne namirnice, ribu, povrće, voće, ali cijene svih tih proizvoda nisu pale kad im je PDV s 25 pao na pet posto. Ne da nisu spustili cijene nego su ih podigli uz opravdanje kako je rat u Ukrajini. Ta perceprija je u Hrvatskoj najveći problem, ali ona u Hrvatskoj prolazi jer građani to mirno promatraju umjesto da je na ulicama 10 tisuća ljudi. Mi smo ovce koje prihvaćaju kad im netko govori da je sve zbog rata u Ukrajini moralo poskupjeti, a kad mi istovremeno kažemo da moramo imati veće plaće, tada se čude na osnovu čega mi to tražimo. Ako je sve skupo, ako su svi dignuli cijene, krajnje opterećenje je na kupcu jer on sve plaća dok njegova plaća ostaje ista ili realno pada. Ako sve raste, moraju rasti i plaće.
mladen novoselsavez samostalnih sindikata hrvatskessshtjedni razgovor
Pročitajte još
DA JE I JEDAN RADNIK POGINUO PREVIŠE JE, ALI OVO JE ZABRINJAVAJUĆI BROJ
LANI SU U HRVATSKOJ ZABILJEŽENA 32 SMRTNA SLUČAJA NA RADU I 17240 OZLJEDA
REAKCIJA SINDIKALISTA NA MJERE VLADE ZA UBLAŽAVANJE KRIZE
SSSH: Vladine mjere korak su u dobrom smjeru, ali nedovoljne
TJEDNI RAZGOVOR: DAMIR VLAŠIĆ, PREDSJEDNIK MLADEŽI HDZ -A VELA LUKA
SDP u Veloj Luci kao bitne obilježava projekte koji počnu i završe se u jednom danu
TJEDNI RAZGOVOR: PREDSJEDNIK GO HDZ PLOČE IVAN ŠKARIĆ
Krstičević je kao liječnik i osoba dobar, ali kao gradonačelnik mora više biti u Pločama
TJEDNI RAZGOVOR: VODITELJICA LAG-A 5 KATARINA SLEJKO
LAG 5 dosad je alocirao 7,84 milijuna kuna
TJEDNI RAZGOVOR: RAVNATELJICA MUZEJA I GALERIJA KONAVALA ANTONIA RUSKOVIĆ RADONIĆ






