Na sadržaj

JEGULJA I NERETVANSKI BRUJET NERASKIDIVO SU VEZANI UZ STOLJETNI NAČIN ŽIVOTA

Neretvanski brujet postao je zaštićeno nematerijalno dobro

Espresso

3 min čitanja
Neretvanski brujet
Neretvanski brujet / FOTO: Denis Jerković / CROPIX

Piše:

Rješenjem Ministarstva kulture i medija Umijeće pripreme neretvanskog brujeta postalo je zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.

- Jegulja i neretvanski brujet neraskidivo su vezani uz stoljetni način života i privređivanja puka doline Neretve i dio su njihovoga identiteta. U svim mjestima doline, Neretvani ponosno ističu da „brujeta od jegulja ima samo u Neretvi i da se nijedan drugi brujet s njihovim ne može mjeriti“. Tradicija pripremanja brujeta prenosi se s generacije na generaciju pa tako i danas mnogobrojne Neretvanke ili čak više Neretvani kuhaju brujet. Tijekom 20. stoljeća doživio je nekoliko promjena. Tijekom 19. stoljeća, jeguljama se počinju dodavati i žabe, a tek od 20 -ih godina prošlog stoljeća pravi se od različite ribe. – pojasnila je za Južni viša stručna savjetnica Konzervatorskog odjela Imotski koji djeluje pri Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Nikolina Luketić Delija, magistra etnologije i kulturne antropologije.

- Brujet od jegulja, nastavila je, priprema se samo u posebnim prilikama budući da je količina jegulje u Neretvi značajno smanjena pa je cijena kilograma vrlo visoka. Stoga se kuha brujet od jegulja i cipla, jegulja i žaba ili od cipla i neke druge morske ribe. Postalo je uobičajeno da se nađe na svečanom stolu prilikom blagdana ili drugih svečanih prigoda poput vjenčanja, krstitki pa je utoliko značajan za društveni život i okupljanje zajednice. – kazala je stučnjakinja.

Prema njezinim riječima, u današnje suvremeno doba, neretvanski brujet je dio kulturnog identiteta i živog sjećanje na nekadašnji, izrazito težak život neretvanskog čovjeka, svjedok je društvenog i gospodarskog života doline Neretve te gastro specijalitet prepoznatljiv u okvirima europskih kuharskih stručnjaka i gastronoma.

- Slična jela nalazimo razasuta u kuharicama diljem Europe od 15. stoljeća nadalje, a osobitosti starije inačice tog jela možemo pronaći već u djelima renesansnih gastronoma i kulinarskih pisaca poput Bartolomea Platine ili Bartolomea Scappia. Broeti di anguile ed gambori uso narentin ili bisato uso narentin, recepti koje nalazimo kod spomenutih autora, jasno govore o ranom širenju načina pripreme jegulje na neretvanski način (uso narentin). Temeljni recept mijenjao se kroz povijest, zadržavajući tehnologiju kuhanja ribe uz dodatak luka, kvasine, lovora, soli i vode, ali dodajući s vremenom nove začine i namirnice. Prvenstveno crvenu začinsku papriku koja daje karakterističnu ljutinu neretvanskom brujetu, a koja se kao jeftinija zamjena za papar širi Europom od kraja 17., a osobito u 18. i 19. stoljeću. – kazala je Nikolina Luketić Delija.

Prema rješenju, temeljni recept za pripremu neretvanskog brujeta sadrži jegulje (0,5 kg), luk (10 dag), lovor, sol, rajčicu koncentrat, kvasinu (ocat) i ljute papričice. Način pripreme kakav se ustalio posljednjih dvjestotinjak godina je sljedeći: U lonac se stavi maslinovo ulje na kojem se posoljen luk pirja dok ne omekša. S lukom se pirjaju ljuta papričica i lovorov list. Kad luk omekša, dodaje mu se nasjeckana svježa rajčica i koncentrat rajčice te podlije malo vodom. Zatim se stavlja jegulja izrezana na „zvona“, koja se zalije s još vode i posoli. Nakon 15 minuta ulije se domaću kvasinu. Jegulji je potrebno 35 minuta da se skuha, a pred sam kraj, kuhari često dodaju i žabe. Prilikom kuhanja, jelo se ne miješa, već se posuda nekoliko puta protrese (kotlača). Brujet se servira s kuhanom palentom.

- Iznimnu pomoć prilikom istraživanja i prikupljanja dokumentacije pružili su nam Veljko Barbieri, naš vrhunski gastronom koji je niz godina predsjednik ocjenjivačkog suda neretvanske Brudetijade i Pavo Jerković, vlasnik restorana Villa Neretva u Krvavcu o začetnik turizma u dolini Neretve. – kazala je Nikolina Luketić Delija.

Inače, predlagatelj zaštite Umijeća pripreme neretvanskog brojeta bio je imotski Konzervatorski odjel pri Ministarstvu kulture i medija. Nositelj zaštite je Udruga građana Družba Pivčeva kala iz Opuzena, koja ima obvezu provoditi zadane mjere zaštite Umijeća pripreme neretvanskog brujeta te nastojati realizirati prijedlog očuvanja i daljnje valorizacije ovog nematerijalnog kulturnog dobra.

Zanimalo nas je zove li to jelo brujet ili brodet pa nam je stručnjakinja rekla:
- Iako postoje oba naziva, mi smo se odlučili za naziv brujet jer time naglašavamo prostornu ograničenost ovoga specijaliteta te se može promicati kao nešto tipično neretvansko. Vodili smo se tradicijom te usvojili ovaj prepoznatljiviji, neretvanskiji izraz. – pojasnila je Nikolina Luketić Delija.

Podijeli:

brjetbrodetneretvanski brodetneretvansku brujetnikolina luketić delijazaštićeno nematerijalno kulturno dobro

Pročitajte još