Srijeda, 15 Svibanj 2024
POVJESNIČAR DR. SC. DAMIR AGIČIĆ RED. PROF.

NEMA NIŠTA POZITIVNO U USTAŠKOM REŽIMU, A REŽIM USPOSTAVLJEN '45. SE ISPRAVLJAO I ČINIO DOBRO

Damir Agičić Damir Agičić Foto: Damir Krajač i Ranko Šuvar / CROPIX // Ilustracija: JPA


Povjesničar, sveučilišni profesor i nakladnik dr. sc. Damir Agičić red. prof. koji je nedavno organizirao i historiografski festival Kliofest, ocijenio je da je hrvatska historiografija ponovo izložena političkim pritiscima, čemu se, kaže, nije nadao, te da historiografi utječu na ponašanje društva i da taj utjecaj nije uvijek pozitivan. Pri tome najviše udara trpe udžbenici povijesti.

Agičić je precizirao da se historiografija suočava s ozbiljnim problemima u nastavi povijesti u pisanju udžbenika, te da je ponekad „teško izložena”, kao i da „autori nisu posve samostalni u onome što pišu”.

- U jednom se trenutku, početkom 2000-ih, činilo da su udžbenici postali oslobođeni političkih stega. Onda su se stvari počele opet mijenjati u lošijem pravcu i mislim da smo se danas vratili na mjesto na kojem je vrlo teško biti autor udžbenika i vrlo je teško zadovoljiti i kriterije struke i kriterije očekivanja odgovornih osoba u državnim tijelima.

ODNOS PREMA NDH

- Hrvatski historiografski udžbenici ne opravdavaju NDH režim i većina ga ocjenjuje onako kako i zaslužuje. U jednom udžbeniku iz 90-ih ili početka 2000-ih piše da je taj režim nanio Hrvatima veliku štetu tijekom druge polovice 20. stoljeća. Ali neki povjesničari imaju, kako bi se to kazalo, blaže ocjene. - kaže Damir Agičić.

Na pitanje o nedavnom slučaju kada je udžbenik povijesti „Zašto je povijest važna? 4” naknadno izbačen s popisa udžbenika iako je prošao recenzije i nekoliko godina korišten, Agičić odgovara da taj udžbenik nije trebalo izbaciti s popisa.

- Ne treba zabranjivati udžbenike koji su prošli proceduru i već su odobreni, jer ta procedura nije samo recenzija izdavača, nego i postupak nadgledanja koji provodi samo Ministarstvo za znanost i obrazovanje, odnosno Agencija za odgoj i obrazovanje. - kazao je Agičić.

Agičić napominje da i neki roditelji vrše negativan utjecaj na autore udžbenika i nastavu povijesti općenito, što ne bi trebala biti praksa. Smatra da povjesničari trebaju obraniti svoju struku od svih loših utjecaja.

- Svojedobno je, osamdesetih godina, profesor Ljubo Boban (1933.-1994.) u predgovoru jedne svoje knjige napisao da se mnogi putnici namjernici i zlonamjerni među njima, ušetavaju u dvorište historiografije te da bi se povjesničari trebali na njih okomiti tako da im ne dopuste ulazak u to područje. A kako će to učiniti? Tako da kritički govore o takvim i sličnim djelima, da pišu o tome u novinama i u časopisima. - kaže.

LOŠE JE KAD POVJESNIČARI SVOJE DANAŠNJE POLITIČKO OPREDJELJENJE PRENOSE U PROŠLOST

Agičić smatra da se svaki povjesničar treba držati osnovnih alata te da treba pisati maksimalno uvažavajući izvore do kojih dođe, ali priznaje da svatko od njih „ima svoje viđenje današnje situacije”.

- Loše je kad povjesničari svoje današnje političko opredjeljenje prenose u prošlost, jer prošlost nije što je današnjica. - ističe.

Podsjetio je na riječi povjesničarke Mirjane Gross (1922. - 2012.) da joj se „Franjo Josip može ne sviđati, ali kada piše o njemu i o Austro-Ugarskoj njegova razdoblja, mora imati u vidu sve što izvori o tom vremenu govore” te „ako je bilo pozitivnih stvari, govoriti o pozitivnim stvarima i obratno, ako vidim da nešto nije bilo dobro, moram to nekako istaknuti”.

- To je ključno, povjesničar bi se u opisu prošle stvarnosti trebao moći postaviti neovisno o današnjim okolnostima, a to je, moguće, iako teško. - smatra Agičić.

Na pitanje koliko je hrvatska historiografija u ovom trenutku jedinstvena oko ključnih vrijednosti, Agičić odgovara da jedinstvena nije, niti da treba biti te da misli da nikad neće biti.

- Međutim, dobro je da se o osjetljivim temama piše iz različitih rakursa, da se o njima razgovara. Nikako se pri tome ne bi smjelo voditi današnjim političkim interesima, međutim to je isto teško isključiti. - kaže.

NEMA NIKAKVOG ARGUMENTA ZA OPRAVDAVANJE USTAŠA

- Pisanje povijesti ovisi o svakom pojedincu, kako se on postavi prema prošloj stvarnosti. Imate istraživače koji govore na taj način, spominjući i dobre i loše stvari. Evo konkretno, dobre i loše stvari režima uspostavljenog nakon 1945., ali kad istraživači ističu pozitivne stvari toga režima, neki ih optužuju da opravdavaju taj režim. - napominje Damir Agičić.

- Režim uspostavljen 1945., komunistički, imao je neupitno loših strana, ali isto tako izuzetno dobrih strana. U nekim je elementima činio zločine prema poraženim snagama, činio je i pritisak prema dijelu stanovništva u okrutnom vremenu staljinizma, bilo je svega i svačega, ali se ispravljao i činio dobro, omogućio mnogima da se školuju, da promijene svoj društveni status, da se razviju gradovi, sela i Hrvatska općenito, da se ostvari, na kraju krajeva, i potpuna nezavisnost Hrvatske, jer je Ustav 1974. to omogućio. - ističe Agičić.

- Govorimo li o režimu do 1945., uistinu je za nj teško naći dobrih ocjena i oni koji vide išta pozitivnog u ustaškom pokretu teško griješe, jer je to bio fašistički totalitarni režim koji je u svojoj naravi bio zločinački i nema nikakvog argumenta da se takav režim ikako opravda. - naglašava.

KLJUČNI POLITIČKI AKTERI MORAJU KAZATI KOJA JE NJIHOVA POLITIKA POVIJESTI

- Neki istraživači suvremenih historiografija i politike povijesti ističu da svatko od nas ima svoju politiku povijesti i da političke stranke isto imaju neku politiku povijesti. Zato bi bilo vrlo pošteno da prije izbora ključni politički akteri kažu koja je njihova politika povijesti, da se birači mogu o tome izjasniti i opredijeliti. Možda su zadnji izbori pokazali da su ekstremne politike povijesti, primjerice Domovinskog pokreta, polučile izborne rezultate. - kazao je Agičić, povjesničar kojem je u čast, u povodu šezdesetog rođendana, znanstveni časopis „Radovi” posvetio svoj novi broj.

On naglašava da u hrvatskoj historiografiji postoje revizionističke tendencije, ali i koje se suočavaju s revizionizmom. Navodi primjere knjiga Ive Goldsteina „Povijesni revizionizam i ustaštvo” i poljskog povjesničara Tomasza Stryjeka „Suvremena Hrvatska i Srbija prema vlastitoj povijesti”. Također, ističe knjigu Željka Krušelja koja govori o historiografskoj pripremi rata na prostorima bivše Jugoslavije, objavljenu prije nekoliko godina.

- Takve knjige zapravo pokazuju je li i koliko je moguće da historiografija djeluje na nas. Moguće je i djeluje! - zaključio je Agičić i izrazio želju da djeluje u pozitivnom, a ne u negativnom smislu.

Ivo Lučić (Hina)