Na sadržaj

TJEDNI RAZGOVOR: STIPO GABRIĆ JAMBO

Masline su sporne, a da sam dijelio marihuanu ne bi me istraživali

S juga

9 min čitanja
Stipo Gabrić Jambo
Stipo Gabrić Jambo / FOTO: Davor Mladošić/arhiva

Piše:

Imam troje djece i petero unučadi Stipanu, Matiju, Stipu, Cvitu i Mateja, tri cure i dva dječaka, a 16. svibnja ću navršiti 64 godine. Ja sam sretan i zadovoljan i ništa mi više ne treba. Iako sam u mirovini radim svakodnevno i puno. Baš su mi se jutros otelile dvije krave, pa sam već u 5:30 sati bio u štali i onda odveo unuku Cvitu u vrtić. Vratio sam se u štalu, malo prostrijet bijele slame, da to sve bude u redu i podojili smo tele. Radim puno i u voćnjaku jer imam mandarine, breskve, nektarine... Nikad mi nije dosadno. – na početku u Tjednom razgovoru Južnog odgovorio je tako bivši gradonačelnik Metkovića i nekadašnji saborski zastupnik Stipo Gabrić Jambo na pitanje gdje je i što radi otkad više nije intenzivno u politici kao prije.

Stipo Gabrić Jambo kroz svoju uspješnu političku karijeru djelovao je i u okviru HDZ -a i HSS -a, ali i kao nezavisni te vlast formirao i s lijevima i desnima.

- Na zadnjim izborima nisam mogao sudjelovati jer sam bio uvjetno osuđen. Pravomoćno sam oslobođen za onu famoznu „sušu“ (optužba je bila da je za 4,5 milijuna kuna državnog novca, namijenjenih za ublažavanje šteta od suše kupio zgradu Poduha u središtu Metkovića, u kojoj su danas smješteni Prirodoslovni Muzej te gradska knjižnica i čitaonica op.a.), ali me onda Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću optužilo da sam vršio utjecaj na svjedoka i dobio sam sedam mjeseci uvjetno. Inače, to je ekspresno presudio onaj sudac iz Osijeka, koji je reketirao Zdravka Mamića. Namjera je bila da me se optuži kako bi se prebili troškovi, jer je država u procesu „suše“ morala platiti više od pola milijuna kuna sudskih troškova. U metkovsko Gradsko vijeće ušla je moja kćer Maša, a vidjet ćemo što će biti za dvije godine. – rekao je Jambo.

Kad pogledam te prvake Mosta promislim kakva su oni sekta i kako nitko od njih nije u životu zaradio žute banke. Njima nitko ne valja, ni lijevi ni desni, oni su spasitelji. Pa i ovi iz Domovinskog pokreta i Penava se prave da sve znaju. Ili ovaj zeleno - lijevi blok, Bože sačuvaj. Ne znam što bi bilo da nas oni vode. Ne bi došli do Brežica, a ne do Bruxellesa i Pariza.

Teško je Vas zamisliti u mirnom umirovljeničkom životu.
- Umirovljenik sam ima već devet godina, jer sam aktivirao saborsku mirovinu kad se to moglo 2013. godine.

Zar niste bili mladi za mirovinu?
- Pokušao sam na par mjesta tražiti posao, ali nije išlo pa sam odlučio aktivirati mirovinu. No ja i dalje radim. Dižem se u 5 sati, bavim se poljoprivredom, stočarstvom, trgovinom, turizmom i jako sam zadovoljan. Bavim se i građevinom, pa kupim zemlju, napravim zgradu i prodam stanove. Ja sam dobro organizirao svoj život.

I DALJE IDE NA SPROVODE

Jeste li i dalje aktivni u Metkoviću, idete li na sve sprovode kao i prije dok ste bili gradonačelnik?
- Naravno. Idem redovno na gotovo sve sprovode. Metković je mali grad i svakoga poznam pa je red poći. Ako sam ja možda u Zagrebu, na sprovod pošaljem ženu ili brata. Ali pođem ja na 98 od sto sprovoda.

Kako ste zadovoljni situacijom u Metkoviću i Dubrovačko - neretvanskoj županiji?
- Loše se radi i u Gradu Metkoviću i u Županiji. Kad sam ja vodio grad i to 16 godina, proračun je bio između 20 i 25 milijuna kuna, a gradonačelniku Milanu i HDZ -u je danas bliže 100 nego 80 milijuna kuna. Da nije bilo mene HDZ u prošlom mandatu ne bi ni mogao formirati vlast već bi ostali mostovci. Znači gradonačelnik Milan ima svoje na vlasti u Županiji i Zagrebu, a opet je to slabo. Da sam ja na njegovom mjestu i uz ovako sposobnog premijera, dovukao bih pet puta više para u Metković. Da bi grad išao naprijed treba svaki tjedan ići u Zagreb i rješavati stvari. Za razliku od Mosta i Milana, mi smo iz europskih fondova riješili energetsku obnovu dvorane i dječjeg vrtića, a iza mene su ostala po dva muzeja i vrtića, vatrogasni doma, starački dom, 12 igrališta po kvartovima... Znam da se može više, ali je bitno imati viziju. Što se tiče Županije i oni mogu puno bolje raditi. Poštivam župana Dobroslavića, ali smatram da treba doći mladi čovjek koji će vući naprijed.

Kako Vam se čini situacija u državi?
- Sreća je da imamo vrhunskog premijera, koji pozna Bruxelles i EU kao svoj džep, da nije tako bilo bi nam puno teže. Moramo više proizvoditi novih vrijednosti, a ne sve podrediti turizmu, jer kad se dogodi covid i rat u Ukrajini onda smo u problemu. Tu u prvom red mislim na razvoj poljoprivrede. Kad pređem granicu s Mađarskom ili pođem u Vojvodinu i Srbiju vidim da tamo nema puno ledine za razliku od Hrvatske. Nama bi moglo biti puno bolje, možemo biti dostatni u svim poljoprivrednim proizvodima i još imati viška za pet puta više ljudi nego nas sad ima u Hrvatskoj. Sad nismo u ničemu dostatni iako je od hrvatske samostalnosti podijeljeno preko 40 milijardi kuna poticaja. Za te para mogli smo imati proizvodnju ne za 21. već za 22. stoljeće.

U kakvim ste odnosima s aktualnim hrvatskim političarima?
- Jedan sam od rijetkih koji kad pođe u Zagreb može svratiti i na jedno i na drugo brdo. I do premijera i do predsjednika. Obojici mogu poslati poruku i odgovorit će mi. Mogu otvoriti svaka vrata jer ih nigdje nisam g... zatvorio. Protiv mene je podnešeno bezbroj kaznenih prijava, ali nema nijedne presude osim da sam utjecao na svjedoka, a što nije istina, nego je, kako sam već rekao, trebalo kompenzirati državne troškove.

U METKOVIĆU NITKO BRŽE NIJE IZGRADIO VILU OD BOŽA PETROVA

Koliko imate još otvorenih procesa?
- Već je odbačeno 99 posto tih prijava. Još je ostala prijava da je Grad Metković plaćao autobuse HSS -u za hodočašće u Mariju Bistricu te za dodjelu sadnica maslina. Masline su sporne, a da sam dijelio marihuanu ne bi me istraživali. No, pravda je spora, ali i dostižna.

Spominjete „brda“, koje vam je draže? Predsjednikivo ili premijerovo?
- Obojica su mi draga. Školovani su i pametni. Mislim da Hrvatska u zadnjih 30 godina nije imala boljeg premijera od Plenkovića. Cijenim ga i resprektiram jer može doći i otvoriti svaka vrata. Njemu nije problem zakucati predsjednici Europskog vijeća Ursuli von der Leyen na vrata. On može što hoće. Obojica su odlični, briselski đaci. Završili su pravni fakultet, pošli u Ministarstvo vanjskih poslova i diplomaciju. Pa nije li francuski predsjednik Macron čestitao našem premijeru na odličnom znanju francuskog jezika. Predsjednik Milanović je s druge strane također odličan, bistar i oštrouman. Obojica imaju gene kamene, oni su naši ljudi, oštroumni Dalmatinci. Jako su obrazovani, brzo misle i djeluju.

A kakav Vam je ministar obrane Banožić?
- Smatram da je o puno stvari Banožić trebao šutjeti. Pa ne smije on govoriti da se Ukrajini šalje 40 šlepera oružja. Neka djeluje, ali nek' ne priča puno. Ma i ja sam puno pričao i sad vidim da bi bilo bolje da sam više šutio. Treba se držat one stare dubrovačke „sa svakim lijepo, a s nikim iskreno“.

A kako gledate na najavljenu rekonstrukciju Vlade?
- Dobro je da se malo osvježi. Ja to podržavam. Oporba traži izbore, a kad pogledam te prvake Mosta promislim kakva su oni sekta i kako nitko od njih nije u životu zaradio žute banke. Njima nitko ne valja, ni lijevi ni desni, oni su spasitelji. Pa i ovi iz Domovinskog pokreta i Penava se prave da sve znaju. Ili ovaj zeleno - lijevi blok, Bože sačuvaj. Ne znam što bi bilo da nas oni vode. Ne bi došli do Brežica, a ne do Bruxellesa i Pariza. Oni su kao i ovi u Splitu. Najprije se prave dobri i pravilni, prikazuju kao borci za promjene, a kad jedan od njih kaže novinarki da će joj se krvi napiti, e onda to brane. Puljak sad ide na nove izbore, ali neće dobiti više, nego manje glasova. A ne znam ni koliko će dugo u Zagrebu trajati ova vlast. Lako se je valjati u Varšavskoj, ali nije lako voditi Grad i firme.

Ima li Most budućnosti?
- To je magla. Najprije su pripremali osmogodišnji plan za Metković pa nakon godine dana pobjegli u Zagreb. Grmoja je već potpuno odselio s obitelji, a u Metkoviću nitko nije brže od Petrova izgradio vilu i to samo u šest mjeseci. Kad pogledate, oni su dva puta bili u Vladi i nisu ništa napravili. Oreškovićevu Vladu su srušili, a onda ih je Plenković nabio kao nitko nikoga. I taj se Raspudić pravi veliki političar, a nesposoban. Ma za ništa su.

90 POSTO SUNCOKRETOVA ULJA STIZALO JE IZ UKRAJINE

Kad Vas čovjek sluša promisli da se vraćate u HDZ -ove skute, govorite kao HDZ -ovac?
- Bio sam ja u HDZ -u i mene je zbog Luke Bebića Sanader izbacio iz stranke. Ja sam realan čovjek i znam što je dobro za moju dicu i unučad. Znam kad netko dobro radi, a vidim i ove pametnjakoviće iz sekte. Znam što su napravili, znam im ćaću i mater, babe i didove. Grmoja i Petrov su dva mandata u Zagrebu i što su napravili za našu županiju... Ništa. Petrov je bio potpredsjednik Vlade i što je napravio za primjerice zdravstvo u Županiji, je li netko dobio specijalizaciju, je li osigurao novac dubrovačkoj bolnici ili metkovskom Domu zdravlja... Grmoja je bio potpredsjednik Sabora.... I ništa. Da sam ja potpredsjednik Vlade, pa Županija bi procvjetala u svim sektorima turizmu, prometu, gospodarstvu, poljoprivredi.

Vlasnik ste turističkog naselja u Kleku. Kakva su očekivanja od sezone?
- Očekivanja su jako slaba. Naši gosti su uglavnom bili iz Ukrajine, Bjelorusije, Rusije i baltičkih zemalja. Sad nitko od njih neće doći. Trebamo se svi skupa moliti Bogu da stane rat u Ukrajini. Ako ne stane, neki će se dogodine smrzavati, a mnogi će vrlo teško sastavljati kraj s krajem.

Je li prijeti siromaštvo?
- Ne prijeti siromaštvo nego nego neće biti namirnica. Ako u jednoj Njemačkoj, ekonomskoj velesili s 90 milijuna stanovnika, postoji ograničenje za kupovinu ulja, onda nam se ne piše dobro. Danska i Njemačka su smanjile izvozne kvote svinjskog mesa, a Orban je zabranio izvoz pšenice i brašna iz Mađarske u Italiju. Ta je velesila u proizvodnji tjestenine i smrznutih pekarskih proizvoda ovisila o Mađarskoj pa što sad može napraviti sa svojim eurima kad nema pšenice. Trećina svjetskog izvoza kukuruza dolazi iz Ukrajine i Rusije, bili su vodeći i u proizvodnji pšenice, a skoro 90 posto suncokretovog ulja je stizalo iz Ukrajine. To je velika žitnica s izvanrednim uvjetima, a proizvodnja je sad stala. Magistar sam agronomije i sa sigurnošću mogu reći da bi Hrvatska sa svojim resursima mogla hraniti 15 do 20 milijuna ljudi. Talijani od našeg kukuruza proizvode bio plin, a Danci hrane njime svinje. Zašto se u Hrvatskoj ne bi hranile svinje, a ne da ih milijune uvozimo.

Pa zašto je to tako?
- „Đaba mlika u krave ako nema uprave“. Naša država godinama daje poticaje na ekološki uzgoj oraha, bajama i lješnjaka te za pašnjake u stotinama milijuna kuna, a proizvodi se malo. Opet se orasi, bajami i lješnjaci uvoze. Zemlja nam je u ledini, neobrađena. EU potiče da ostanemo u ledini i da kupujemo njihove proizvode.

Podijeli:

stipo gabrić jambotjedni razgovor

Pročitajte još