DRUKČIJI POGLED NA DAN ŽENA IZ PERSPEKTIVE ŽENE
Dan žena kao alat za ujednačeno ponašanje i masovnu hipnozu
Osvrnula bih se prvenstveno na to što je Dan Žena. Namjerno sam u nazivu napisala „Žena“ sa velikim „Ž“. Dan žena (sada je namjerno malo „ž“) je samo jedan u nizu društvenih konstrukata koji služi kao alat za ujednačeno ponašanje i masovnu hipnozu.
Piše: Ivana Kolić
U državno - pravnom okviru koji je egzistirao od 1945. do 1990., a u kojem je državno-pravnom okviru bio obuhvaćen državno-pravni okvir koji egzistira od 1990. do danas uz pristupanje EU prije desetak godina, kada faktični kmetovi postaju proleteri, Dan žena je slavljen jer je sustavu posloženom na ondašnji način odgovaralo ljude dovesti u ujednačeno ponašanje i masovnu hipnozu ravnopravnosti drugova i drugarica, koja je stvarno u svakodnevnom životu bila lažna.
Drugarice ravnopravno s drugovima imaju pravo glasa kojim faktično niti drugarice niti drugovi ravnopravno ne odlučuju ništa niti postižu ikakve učinke u hijerarhijskom društvu u kojem žive i kojem robuju, ali sada ne pod nazivom robovi ili kmetovi već drugovi, građani, drugovi, proleteri, pioniri, omladinci, komunisti, već prema ulozi koju zahtijeva situacija ili okruženje.
Drugarice, pored mogućnosti školovanja u istoj učionici s drugovima, imaju i mogućnost zaposlenja, a na deklaratornoj razini mogućnost emancipacije od patrijarhalne neravnoteže.
U državno-pravnom okviru koji egzistira od 1990. do danas uz pristupanje EU prije desetak godina, kada se službeni naziv „drugarice i drugovi“ preimenovao u „gospođa i gospodin“, društvo je podijeljeno na dva antipoda, tzv. lijevi i desni.
Tako je podijeljenost u državnopravnom okviru u kojem živimo od 1990. doživio i međunarodni društveni konstrukt Dan žena koji je postao „rezerviran“ za tzv. lijeve skupine te se ujednačeno ponašanje polariziralo, ali je ostalo ujednačeno prema narativu kojeg su ispoljavale različite političke stranke ili grupacije.
Tako tzv. lijeve političke stranke ili grupacije favoziriraju slavlje Dana žena, zalažući se za emancipaciju žena i muškaraca, njihovu jednakovrijednost i ravnopravnost, dok desne političke stranke ili grupacije, smatraju da je Dan žena relikt tzv. komunizma, jer bi, prema tzv. krajnje desnom svjetonazoru, žena trebala biti podložna muškarcu kao glavi te prihvatiti svoju poziciju da je drugotna.
A što je stvarna podloga djelovanju društvenih inženjera za postizanje ujednačenog ponašanja u državno pravnim okririma koji su se mijenjali od 1945. do danas, prema međunarodniom konstruktu Dan žena?
Nakon drugog svjetskog rata, bilo je potrebno pod krinkom ekonomskog razvitka i industrijalizacije, ljudima onemogućiti na selu uzgoj domaće hrane i međuovisan odnos s ljudima u gradovima gdje se manje ili više imala mogućnosti barem vrtnog uzgoja, ako išta onda mrkve, salate, seleni i peršina.
Mnoštvo gladnih ustiju se dovelo u gradske „kajpice“ učinilo ljude ovisnima o plaći, koju dobivaju radeći u nezdravim uvjetima rada po tvornicama ili kao državni namještenici koji rade svoj posao, a svi vezuju konja gdje im gazda kaže.
U uvjetima patrijarhalne neravnoteže, žena se zapošljava za plaću daleko manju nego što je ostvaruju muškarci.
Patrijarhalna neravnoteža se dalje produbljuje, jer žena ostvaruje rad za plaću koja je potplaćena, kućanske poslove koji su neplaćeni, emocionalni rad u obitelji koji je također neplaćen, a muškarac radi posao ne osobito plaćen, nije osnaživan za podjelu roditeljske uloge s majkom svoje djece, također nije osnaživan za podjelu kućanskih poslova sa svojom suprugom odnosno suživotnicom te za emocionalni rad u obitelji.
Raspala se obiteljska podrška, šire obitelji i poremetili su se odnosi, koji u većini nisu bili skladni, jer su puni transgeneracijskih trauma, ali su bili upućivani na podržavanje barem da se tako vidi prema vani. Izgubila se i kakva takva međuovisna podrška među ljudima općenito. Time su odnosi, koji su koliko toliko bili podržavajući - barem na deklaratornoj razini dovedni u konfrontaciju i konkurenciju koja protekom vremena postaje sve žešća.
Naime, produbila se kako natjecateljska psihologija, tako i agresivno ponašanje kao npr. što bi mi u Dubrovniku zvali zakidivanje i ruganje, što je postojalo kao iskra „narodnog blaga“ ali se nastavilo reproducirati u sve intenzivnijoj varijanti. I tako se pod krinkom emancipacije žena produbljuje patrijarhalna neravnoteža u kojoj su svi sudionici i žrtve i nasilnici.
Žene svoju podložnu poziciji rješavaju pasivnom agresijom i manipulacijom kao naučenim ponašanjem koje im je potrebgno kao mehanizam preživljenja, a muškarci za koje je alkoholizam, promiskuitet i nasilje društveno prihvatljivo, podliježu svemu tome, ovisno o situaciji. I tako se krug vrti, obrasci se u sve intenzivnijoj varijanti reproduciraju na sljedeću generaciju.
Ja osobno, s prvim uzdahom 1969. na ovom putovanju koji se zove život, otkad znam za sebe, gnušam se na ujednačena ponašanja, licemjerje i konvertitstvo.
Dok se 8. mart slavio službeno, imala sam gnušanje na takav blagdan jer sam smatrala da i muškarci i žene imaju svaki Božji dan na Zemlji kao svoj. Kad sam ušla u pubertet bili su mi dragi benefiti tog dana jer se normalno sa svima ljubilo bez zakidivanja tko se kome sviđa. Već tada sam prihvatila slaviti na moj način sve što se slaviti da. Danas slavlja koja su zloupotrebljena i nametnuta kao društveni konstrukt s mojim bližim prijateljima nazivam „Majmunovo“ i samo je važno da se družimo i volimo. Ako je bilo tko „u svom filmu“, blagoslovi se „njegov film“?
Smatram da svi trebaju biti emancipirani od hijerarjskog sustava, a međuovisni kao ljudi koji sami upravljaju sustavom prema svojim jedinstvenim kreativnim talentima koji se razvijaju uz međusobno brižnost i podršku, kao što su međuovisne ptice i ribe u svojim jatima, vukovi u svojim čoporima. Niti ptice, niti ribe, niti vukovi, nemaju nikoga hijerarhijski iznad sebe tko ih upravlja njihovim jatima ili čoporima. Ne treba nitko niti iznad čovjeka. Kreativna smo bića i sugurno možemo upravljati svojim postojanjima na Zemlji daleko bolje od riba, ptica i vukova.
Čovjek je i duhovno biće, stoga svijet može biti sretan samo s muškim i ženskim principom u ravnoteži, suradnji, solidarnosti, ujedinjenju i sinhronizaciji svih generacija i svih ljudi u njihovoj punoj duhovnoj prirodi, jer nas ta cjelina čini ljudskom populacijom i jača našu duhovnost i moćnu seksualnu energiju između voljenog para, a koja se promiskuitetnim ponašanjem rasipa i dovodi do razarajuće sile koje se očituje u patrijarhalnoj neravnoteži, koja je svojim produbljivanjem pod krinkom emanipacije razorila i obitelj i cijelo čovječanstvo.
Niti jedna neravnoteža nije zdrava, pa tako niti neravnoteža muškog principa koji se očituje u ratovanjima, konkurenciji i hijerarhiji, u odnosu na ženski princip koji je horizontalan, holistički, suradnički, podržavajući, solidaran, koordiniran, i koji princip drži na okupu i jata ptica i riba i čopore vukova te bi trebao držati na okupu i ljude.
To bi bila matricentrična društva, ne društva u kojem vladaju žene, već društva ravnoteže muškog i ženskog principa u kojem ženski princip ujedinjuje, kako na razini pojedinca, para, grupe, društva, čovječanstva.
Zato uđimo u dubinu svoje duše, svaki dan, proslavimo i muški i ženski princip u nama, integrirajmo se putem ženskog principa, a plodimo se muškim principom, neovisno o spolu kojeg imamo na fizičkoj razini.
Ravnoteža muškog i ženskog principa tvori krug koji se primjereno snazi i čvrstini može vrtiti prema napredovanju čovjeka kao duhovnog bića.
I muški i ženski princip prebivaju svakome od nas, a neravnoteža nas dovodi u poremećeno stanje vrijednosti prvenstveno na razini pojedinca, potom novca, obitelji, grupe, društva, neovisno o državno pravnim okvirima, njihovim zastavama, simbolima, nazivima i sl.
Pročitajte još
UZ DAN ŽENA
100 ŽENA, A I POKOJI MUŠKARACA NA SNIJEŽNICI
UZ DAN ŽENA
GRAD DUBROVNIK ORGANIZIRA „WOMEN SUMMIT”
UZ DAN ŽENA
PREDAVANJE „ŽENE I OBRAZOVANJE - NEKAD I SAD”
UZ DAN ŽENA
Župan priredio prijem za pročelnice i ravnateljice
DANAS JE NJIHOV DAN
Pet uspješnih žena s juga o Danu žena i položaju žena u društvu
RAZGRANIČENJE S CRNOM GOROM:






