PUT POD NOGE
Uz „Zahumsku damu s Ošlja” legenda kaže zakopana su zlatna zvona
Piše: Nedim Meco
Proputovanje Dubrovačkim primorjem zasigurno zaslužuje krenuti posjetom vrlo posebnoj i rijetkoj sakralnoj građevini, a kako je prozvasmo „Zahumskoj dami s Ošlja”. Dakle, osmerokonhna crkva ili jednostavno, po svom obliku nazvana Rotonda rijedak je primjer ranosrednjovjekovne crkve koja datira još u vremenu između 8. i 10. stoljeća, a koju smo posjetili više puta na nama jako dragoj izletničkoj ruti srednjovjekovnog hodoljublja, putem prema Slanom pa primorskim selima preko Visočana i Smokovljana prema Ošlju.
Svaki od izleta uključuje i tu našu pasiju i navadu za posjetom srednjovjekovnim nekropolama pa do samog Ošlja put nikad nije isti, a nekropole Dubrovačkog primorja mogu i zaslužuju biti posebna priča.
Zimski pogled na Ošlje. Foto: Nedim Meco
Crkva je smještena na lokalitetu Bijela lokva, ponad primorskog sela Ošlje kojeg bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u 10. stoljeću, u svom djelu „O upravljanju carstvom” (De administrando imperio) spominje kao jedno od pet naseljenih mjesta Zahumlja, pod nazivom Josle - Ošlje.
Put koji iz Ošlja vodi prema crkvi. Foto: Nedim Meco
Toponimija kraja i nazivi vezani uz crkvu daju nam naslutiti slojevitu prošlost naselja i okoline pa se tako jedno od uzvišenja iznad Bijele lokve naziva Gradac, a samu crkvu se u narodu nazivalo i „Grčka crkva”, „Banovi dvori” ili „Mirine”.
Posebnost te, danas već oronule predromaničke crkve, jest zasigurno u njenom tlocrtnom obliku koji je kružan s osam radijalno postavljenih konhi, odnosno apsida gdje je izduljeni dio zapadne apside služio kao ulaz te se može okarakterizirati kao predvorje odnosno narteks.
Svodovi nad konhama nisu sačuvani kao ni dijelovi konstrukcije koja se nalazila nad kružnim prostorom.
Za pretpostaviti je i da su tako masivni zidovi i sam korpus nad sobom mogli nositi zvonik iz čega je nastala i legenda po kojoj su negdje uz crkvu zakopana zlatna zvona. Zaslužuje, iz navedenog, taj mali graditeljski unikum i biti zastrt velom mističnosti koji je okružuje jer u vremenu u kojem traje izgubilo se čak i ime titulara kojem je crkva prvobitno bila posvećena.
Međutim, iako je crkva sad već u omirinama ne može se ne biti oduševljen jednim tako skladnim, prefinim kamenom zidanim zdanjem, pa se čak i čini da mimikrira s krškim okružjem.
„Zahumska dama” zimi. Foto: Nedim Meco
Za pravo reći, nismo sigurni kad smo više uživali u njenoj oblikovnosti, u kasnu jesen kad joj dugim sjenama oštro zapadno svjetlo naglasi razčlanjenost lezenama ili pak kad se pod siječanjskim mrazom istakne ta tisućljetna stamena tektonka stvorena u kamenu.
*Nacrt preuzet iz časopisa Građevinar
Eto, taj graditeljski rafinman u obliku osmerolista po svom obliku i sačuvanim ostacima rijedak je primjer i u europskoj graditeljskoj baštini svog vremena pa joj se još može pridružiti u toj posebnosti crkva Saint Michel d'Entraiges u jugozapadnoj Francuskoj.
Dakle, što reći, štapove u ruke, cilj je postavljen, a put do njega prepustite mašti i lutanju selima Dubrovačkog primorja, onako po svojoj gospodskoj volji, a prije toga u foto prilogu povirite još pokoju fotografiju „Zahumske dame s Ošlja”.
*„Put pod noge” rubrika je koja izlazi svakog prvog petka u mjesecu.
dubrovačko primorjeošljeput pod nogerotonda
Pročitajte još
Čuvarica tradicije Dubrovačkog primorja
Foto / OTVORENA IZLOŽBA ANKE MARINOVIĆ „OBNOVLJENO NARODNO RUHO IZ OŠLJEG”
S PRAVOM PITAJU: A ŠTO AKO JEDNOM TAMO NE BUDE ŠKOLA?
PRIMORCI NISU PRISTALI ŽUPANIJI PREPISATI ZGRADU ŠKOLE U SMOKOVLJANIMA
ZA SMJEŠTAJNE JEDINICE U KAMPOVIMA I OBJEKTIMA ROBINZONSKOG TURIZMA
PRIMORSKI NAČELNIK „MANEVROM” SPRIJEČIO POVEĆANJE PAUŠALNOG POREZA
NAKNADNO OTKRIVENO DA JE POČINIO SERIJU KRAĐA
LOPOV ZATEČEN U TOPOLOM NA (NE)DJELU
JU BAŠTINA DUBROVAČKOG PRIMORJA I TZ DUBROVAČKO PRIMORJE
U SLANOM SE ODRŽALO NATJECANJE U PRIPRAVLJANU TRADICIONALNE SLASTICE - KROKANTA
NA PRIJEDLOG NAČELNIKA OPĆINE DUBROVAČKO PRIMORJE NIKOLE KNEŽIĆA






