Na sadržaj

Sve se promijenilo kad je Junker uštipnuo Plenkija za guzicu, čak i Pupovac stavlja na iskušenje čvrstu svetosavsku veru

Global

8 min čitanja
Andrej Plenković na Općem saboru HDZ -a
Andrej Plenković na Općem saboru HDZ -a / FOTO: Ranko Suvar / CROPIX

Piše:

Situacija u državi je teška, ali nije zabrinjavajuća. - izjavio je između ostaloga šef HDZ-a Andrej Plenković, naglasivši kako je HDZ 33. godine od osnivanja i dalje najsnažnija i najveća politička snaga u Hrvatskoj, na što svi članovi stranke mogu biti ponosni. Kazao je to podnoseći izvješće o radu od posljednjeg sabora stranke, pred oko dvije tisuće okupljenih u KD 'Vatroslava Lisinskog' na 19. općem saboru stranke, posebno naglasivši kako su protekle četiri godine bile izrazito izazovne za hrvatsku državu, hrvatski narod, sve građane, Europu, cijeli svijet, referirajući se na razdoblje 'najveće zdravstvene krize, pandemije koronavirusa'.

'Danas je prigoda da se osvrnemo na naša postignuća, predstavimo novi Program, usvojimo izmjene Statuta i jasno artikuliramo prioritete u razdoblju pred nama', dodao je predsjednik HDZ-a.

Plenkovićevi originalni sofizmi

U svome originalnome sofizmu bez problema je Andrej Plenković mogao i obrnuti tezu vezanu za ekonomsko stanje u državi: umjesto 'situacija u državi je teška, ali nije zabrinjavajuća' mogao je kazati 'zabrinjavajuća je ta situacija, ali nije teška'. Svodi se na isto. U gadnoj smo, čini se, krizi, ali nemaj straha, umiri se draga, od utvare to ti srce zebe, otpjevao bi Jesenjin.

Na žalost, narod je prisiljen utjehu tražiti u Plenkovićevim logičkim dosjetkama, jer dugog izbora zapravo i nema, no za kastu HDZ-ovih gojenaca, ministara, državnih tajnika, direktora javnih tvrtki, europarlamentaraca, saborskih zastupnika… situacija na sreću nije ni teška ni zabrinjavajuća: od nje u svakom trenutku mogu pobjeći na primjer u lukrativnu mirovinu, što ovi posljednji, saborski zastupnici dakle, uglavnom i čine. Nakon svakog 'ciklusa' njih brat bratu tridesetak zatraži da im se, kako jednom prilikom reče Rojs, 'regulira penziono pitanje', što je za državu nesumnjivo ugodna vijest: respektabilna grupa građana, od kojih bi mnogi u drugim okolnostima obijali šaltere biroa za nezaposlene, trajno se situira na budžetu mirovinskoga fonda i daju zapaženi statistički doprinos državnim ekonomskim pokazateljima blagostanja. Da je više ljudi s takvom sviješću o odnosu individualnih potreba i individualnoga doprinosa, Hrvatska bi odmah mogla proglasiti ulazak u komunizam.

Cijela Hrvatska jedan Sabor

Interesantan je taj hrvatski Sabor, iznad kojeg je samo Bog. Pretvorio se u socijalnu ustanovu biblijskih proporcija. On je ujedno i potvrda vrhunske isplativosti borbe za narod, u moralnom i materijalnom pogledu. Pojedini budući časni umirovljenici s pedesetak godina i tisuću petsto eura mjesečno nizašto u stanju su izvoditi razne vragolije da se dočepaju zastupničke iskaznice, jer znaju da ih ubrzo čeka 'reward' kakav je za neangažirane građane nezamisliv. Tako se to radi. Cijelu Hrvatsku trebalo bi pretvoriti u jedan veliki Sabor, u kojem se blebeće prema mogućnostima, a zarađuje prema potrebama.

Kad je o prvom dijelu postavke riječ, o blebetanju, Hrvatska je na dobrom putu da i postane hipertrofirani Sabor, a na drugome dijelu, zaradama, suočava se s određenim problemima, teškim 'ali na sreću ne i zabrinjavajućim'. Da Plenkovića nema, trebalo bi ga izmisliti jer nitko kao on ne umije prevrnuti činjenice, a Hrvatska je naučena na skroman život od prevrtanja činjenica o vlastitoj situaciji.

Novi program

Evidentno je da Europa ne želi Hrvatsku ovakvu kakva jest, a evidentno je i da se Hrvatska sa svojom slabom proizvodnjom i ogromnim dugom ne može razvijati, ili čak u novonastalim ratnim okolnostima u Ukrajini ekonomski preživjeti bez europske naklonosti, i taj konflikt dviju međusobno suprotstavljenih realnosti dovest će Plenkovićevu vladu ubrzo pred zid. 'Nema govora o tome da su pregovori o pristupu Schengenu blokirani zbog određenih nesporazuma države i EU', obznanio je nedavno Premijer, 'samo je ulazak u Schengen ponovo odgođen'. Građanima je, po analogiji s dihotomijom, prepušteno da dokuče u čemu je ključna semantička razlika između blokade i odgode. Bez obzira na njegovu potvrđenu usavršenost u frazeologiji, verbalističko izvlačenje iz složenih situacija za Plenkovića će postajati sve veći problem.

Dio nesporazuma otklonjen

Kako se čini, dio nesporazuma s EU, onaj svjetonazorski, na 19. je općem saboru stranke otklonjen određenim 'ustupcima' vezanim za obitelj, 'kao temeljnu vrednotu društva'. Naime, čini se kako su HDZ-ovi demokršćani od ovog sabora stranke odlučili poštovati 'sve zajednice obiteljskog života', a još do jučer se u (ne)prikrivenoj organizaciji ove stranke vodio pravi rat oko toga što točno znače pojmovi 'obitelj' i 'brak'. Ljudi su bili zbunjeni jer nisu znali što zapravo štite, čas je u igri bila obitelj, čas brak, 'tamburalo je momče' čas o Istanbulskoj, čas o Zekanovićevoj Marakeškoj, da bi ih na kraju sve usvojili.

Sada je kako vidimo nesporazum otklonjen, ali je 'sporna odredba' kako će stranka, od ovog Sabora i službeno, 'poštovati sve zajednice obiteljskog života', ipak podigla popriličnu buru među biračima i velikim dijelom članstva ove stranke. E sad, pravo je pitanje tko je tu lud, a tko zbunjen. Naime, postavlja se pitanje zbog čega je to uopće posebno trebalo naglašavati u stranačkom programu, osim ako nije po nalog Brisela, što je vjerojatno, a ovdje se o briselskim nalozima ne raspravlja – oni se provode, dok je drugo pitanje čemu se najednom birači te stranke čude kada već imaju usvojen 'Zakon o životnom partnerstvu', koji je donijela također njihova stranka, i koji nedvojbeno propisuje kako je 'životno partnerstvo zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama Zakona'. Također se i u 'Zakonu o udomiteljstvu' govori o udomiteljskoj obitelji, a 'Obiteljskim zakonom' propisano je da 'izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica'. I tako dalje.

Savez HDZ-a i neokomunista

Bilo kako bilo, čini se kako Grbin – Tomaševićeva ljevica likuju nad činjenicom kako bi moglo doći do još jednog 'krvoprolića' na desnici, čak ga poskrivečki potpaljuju, tako što mudro, putem svojih medijskih kanala, plasiraju tezu kako je Plenković HDZ odveo u 'pederske vode'. Legendarni desni analitičari u dužim kolumnama navode kako to, zapravo, i nije nikakvo iznenađenje nakon onog štipkanja gospodina Junkera premijera Plenkovića za guzicu. Sve je tu, navode, samo je trebalo malo bolje otvoriti oči, koje Hrvati stoljećima drže zatvorenima.

Glede spomenutoga u igru su se ubacili i oni koje se ovdje najmanje očekivalo, naši vrli Antifašisti, koji su, koje li tragikomedije, pozdravili pomicanje HDZ-a prema 'liberalno – lijevim vrijednostima'. Pravo je pitanje kakve veze činjenica da će HDZ 'poštovati sve oblike obiteljskog života' ima s 'liberalnim' vrijednostima, a posebno kakve veze 'liberalne' vrijednosti imaju s 'lijevim'. No, dobro, otišli bismo u drugom smjeru, bolje da se vratimo HDZ-u i proklamiranom stranačkom 'novopederluku'. Izvorni antifašisti, kako sebi vole tepati, pozdravili su dakle tu odluku, valjda kao oblik nekakvog okajanja grijeha, obzirom da su njihovi ideološki prethodnici partizani i kasnije komunisti 'pedere' tamanili poput zečeva, ali ne samo to, na taj je način sklopljen savez kako nekakva fronta protiv zatucanih katolibana, i HDZ-ovih, ali i inače. Čak je i Milorad Pupovac odlučio staviti na iskušenje svoju čvrstu svetosavsku veru podupirući LGBT. Čuda se ipak događaju.

Unutarstranački obračuni

Nema nikakve dvojbe kako će spomenuta odredba o 'poštivanju svake zajednice obiteljskog života' biti iskorištena za unutarstranačke obračune. Birači i dio vodstva koji su sve nezadovoljniji Plenkovićevim načinom vođenja i upravljanja strankom vjerojatno će krenuti u još jedan obračun, sad koliko će u tome imati uspjeha vidjet ćemo. S jedne strane Plenković je obezglavio i eutanazirao praktički svu unutarnju oporbu, kako na terenu tako i u samom vrhu stranke, s druge strane pitanje je na koga više, od ozbiljnih igrača, i on može računati.

Plenkoviću će u krizi, ovoj ili onoj, koja je neminovna trebati politička podrška, a moći će je, kako stvari stoje, dobiti jedino od niza kompromitiranih ili bezličnih osoba, koje je reciklirao na ministarskim ili savjetničkim položajima. Davor Božinović, Mario Banožić, Ivan Malenica, Ivan Paladina, Davor Filipović, Nina Obuljen Koržinek, Nikolina Brnjac, Marija Vučković, Tomislav Ćorić, Nataša Tramišak, Tomo Medved, Vili Beroš, Zdravka Bušić itd. imena su koje biračima ne znače mnogo, niti su u stanju pokrenuti bilo kakve procese. Slikovitije rečeno, gospodin Plenković vrti se u krugu, što je postalo očito ubrzo nakon izbora. Sam je, međutim, odgovoran za svoje stanje.

I ono što je možda najvažnije, ne raspolaže manevarskim prostorom za ozbiljniju reformu pravosuđa, jer bi ona ugrozila ljude koje je pretvorio u nosioce svoga poretka, a time i njega samoga, i prinuđen je na spašavanje vlastitoga statusa quo postavljanjem ministara koji će scenu tresti samo do mjere koju on odredi.

Plenkovićeve dvije Vlade napustio je zavidan broj ministara ili visokih dužnosnika, sjeća li se tko još ovih likova: Predrag Štromar, Blaženka Divjak, Pavo Barišić, Davor Ivo Stier, Martina Dalić, Lovro Kuščević, Goran Marić, Josipa Rimac, Gabrijela Žalac, Tomislav Tolušić, Nada Murganić, Milan Kujundžić, Damir Krstičević, Darko Horvat, Josip Aladrović, Boris Milošević, Tomislava Ćorić, Darko Horvat… Analitičari upozoravaju kako bi se Plenkoviću taktika kojom se odriče kompromitiranih ministara, odnosno taktika nekakvog 'autoimuniteta', ipak mogla razbiti o glavu, jer 'vrč ide na vodu dok se ne razbije'.

Milanovićev retorički iskorak

Na nedavnom primanju za novinare predsjednik Milanović je retorički iskorak i službeni dio svoga govora začinio post verbumom u kojem se fokusirao na korupciju u javnim nabavama, dakle u strukturama vlasti. Posebno je spomenuo netransparentnost trgovačkih transakcija u Ministarstvu obrane, što ide na račun njegovoga miljenika Marija Banožića, a mogao je, kako stvari stoje, zahvatiti i mnoge druge sektore.

Predsjednik je nesumnjivo u pravu kad tvrdi da su javne nabave žarišta korupcije, ali ta činjenica ponešto govori i o truleži hrvatske tržišne ekonomije, u kojoj je gotovo nemoguće poslovati bez privilegiranih kontakata s državnom upravom.

Mnogi vlasnici malih i srednjih firmi, hrvatski Mittelstand, koji je u zdravijim društvima osnovna poluga razvoja, ne postavljaju pitanje 'podmićivati ili ne', nego pitanje 'koga, kako i koliko podmititi' da u tome pronađu posao, jer upravo je sveprisutna država u Hrvatskoj kontrolor tržišta i u nizu područja jedan od glavnih poslodavaca, i o dobroj volji njezinih utjecajnih predstavnika izravno ovise sudbine malih kapitalista i njihovih radnika.

Želimo kazati da je korupcija postala nešto poput strukturalnoga svojstva hrvatskoga društva, prije svega zato što se vlast ne želi odreći svoje arbitrirajuće uloge u ekonomiji, a u konzekvenci ne želi razviti ni pravosuđe koje bi tu njezinu diskretnu ulogu moglo ugroziti. U arbitrirajućoj ekonomskoj ulozi države gospodin Plenković pronalazi jednu od svojih osnovnih poluga moći, a Zlata Hrvoj Šipek, Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske, u takvim okolnostima postaje glavna i politička i medijska zvijezda.

Podijeli:

hdzopći sabor

Pročitajte još