EKO TEME JUŽNOG: POSLJEDICA GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA
Proizvodnja hrane sve je upitnija
Proizvodnja hrane na našem planetu je upitna i zabrinjava. Gotovo trećina usjeva i pašnjaka u svijetu bit će neprikladna za proizvodnju hrane do kraja ovog stoljeća ako se učinak stakleničkih plinova koji zagrijavaju Zemljinu površinu i donje slojeva atmosfere selektivnim propuštanjem zračenja oštro ne suzbije, jedan je od zaključaka Međuvladina panela UN-a za klimatske promjene (IPCC).
Sve manje kvalitetnih usjeva za proizvodnju hrane i pomor stoke zbog posljedica ekstremnih vrućina samo su neki od katastrofalnih scenarija koji bi do 2050. mogli ugroziti prehrambeni sustav, s obzirom na zagrijavanje planeta na kojemu živimo. Takav bi scenarij rezultirao višim cijenama te bi u opasnost od gladi doveo dodatnih 80 milijuna stanovnika.
„Ako nešto ne poduzmemo, budućnost nam izgleda mračno”, rekla je Rachel Bezner Kerr, glavna autorica izvješća IPCC-a i znanstvenica koja se bavi globalnim razvojem na sveučilištu Cornell. Upozorava da „nijedna regija u svijetu neće biti pošteđena”.
Znanstvenici kažu da bi se najgori učinci klimatskih promjena mogli početi primjećivati čim globalna temperatura poraste za više od 1,5 Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Budući da se Zemlja već globalno zagrijala za 1,1 Celzijev stupanj, stručnjaci predviđaju da bi planet na kojemu živimo mogao dosegnuti prag od 1,5 Celzijeva stupnja u roku od samo dva desetljeća.
Izvješće UN-a bavi se brojnim posljedicama klimatskih promjena, od većih gradova u kojima se neće moći živjeti do ugroženih ekonomija. No u izvješću se posebno upozorava na proizvodnju hrane i opskrbu stanovništva hranom u relativno skoroj budućnosti. Proizvodnja hrane na globalnoj razini i dalje je u porastu, ali ne raste tako brzo kao u prošlosti. U zadnjih 60 godina klimatske promjene već su obuzdale rast proizvodnje za oko 21 posto, stoji u izvješću, a istodobno potražnja za većom količinom hrane raste proporcionalno povećanju broja stanovnika.
Obilne kiše, previsoke temperature, lošija kvaliteta tla, porast broja štetnika, poput skakavaca i manji broj korisnih oprašivača (pčela) utjecat će na smanjenje zaliha žitarica. Očekuje se da će, uz svaki stupanj zagrijavanja prinosi kukuruza, riže i pšenice pasti za 10 do 25 posto.
Do 2100. farme bi se mogle suočiti s nedostatkom radne snage. Ako se ne obuzdaju klimatske promjene u nekim će regijama radnika nedostajati čak 250 dana godišnje.
Tropske i suptropske zemlje bi do 2100. godine mogle biti suočene s gubitkom do 22 milijarde dolara godišnje u resoru mliječne industrije i oko 38 milijarda dolara u resoru proizvodnje govedine jer će toplinski stres prorijediti stada, stoji u izvješću. Pritom bi najviše stradala vruća i vlažna područja - Sahel (granična zona u Africi između Sahare na sjeveru i plodnije regije Sudan na jugu). amazonski bazen i jugoistočna Azija.
Utjecaj globalnog zatopljenja nije ograničen samo na kopnene dijelove. Toplinski valovi u obalnim područjima, zakiseljavanje oceana, slana voda koja prodire u slatkovodna područja i štetno cvjetanje algi uzimaju danak te uništavaju ribu i ostale stanovnike podmorja.
Na konzumaciju ribe u svijetu trenutačno otpada oko 17 posto globalne konzumacije mesa i predviđa se njezin porast. No globalni ribolovni prinosi pali su za 4,1 posto zbog klimatskih promjena između 1930. i 2010. godine, stoji u izvješću IPCC-a. Neka područja, poput Sjevernog mora i područja oko Pirinejskog poluotoka bilježe gubitke i do 35 posto, a stručnjaci očekuju nastavak tog trenda s obzirom na globalni porast temperatura.
S obzirom na smanjenje proizvodnje hrane, prehrana stanovništva globalno će postati veći problem.
„Kada upozoravamo vlade na ugroženost usjeva, one nas obično upućuju na tehnike zelene revolucije korištenja gnojiva, strojeva i velikih monokultura, koje mogu povećati proizvodnju”, kaže Olivier De Schutter, supredsjedavajući Međunarodnog panela stručnjaka za održive prehrambene sustave, koji nije sudjelovao u izradi izvješća IPCC-a.
U izvješću se ističe da bi se mogle primijeniti poljoprivredne metode koje koegzistiraju s prirodom, što bi povećalo proizvodnju hrane. Kao primjer se navodi agrošumarstvo – praksa sadnje usjeva među drvećem ili u zajedničkim društvenim vrtovima. Pozitivnu bi razliku učinilo i smanjeno konzumiranje mesnih i mliječnih proizvoda.
No ključno je obuzdati klimatske promjene, slažu se stručnjaci IPCC-a.
(Hina)
globalno zagrijavanjeproizvodnja hrane
Pročitajte još
ZNANSTVENICI PROUČAVAJU I USPOREĐUJU ODNOS MODERNOG I PREDINDUSTRIJSKOG VREMENA
ZABRINJAVAJUĆI PODATAK O PROSJEČNOJ TEMPERATURI ZRAKA
OD ELEKTRIČNIH AUTOMOBILA DO VJETROTURBINA
„ZELENA RJEŠENJA” KOJA ZAPRAVO SAMO ŠTETE PRIRODI
OSNIVAČ KATEDRE ZA EKOHISTORIJU NA FILOZOFSKOM FAKULTETU
HRVOJE PETRIĆ: KLIMATSKE PROMJENE DOVEST ĆE I DO DRUŠTVENIH PROMJENA
IZ MJESECA U MJESEC OBARAJU SE TEMPERATURNI REKORDI
TRAVANJ 11. MJESEC ZAREDOM KOJI RUŠI TOPLINSKE REKORDE
EUROPA JE NESPREMNA ZA KLIMATSKE PROMJENE
KOMARCI NA JUGU EUROPE POČELI PRENOSITI TROPSKE BOLESTI
OTKRILA STUDIJA O MORSKIM SPUŽVAMA






