Na sadržaj

OD PROŠLE GODINE NJEGOVO IME NOSI ZRAČNA LUKA U ČILIPIMA

PRIJE POLA STOLJEĆA DUBROVČANI SU IZBACILI MUZEJ POSVEĆEN JEDNOM VELIKANU DA BI NAPRAVILI RESTORAN

Espresso

4 min čitanja
BENEDIKTINSKI SAMOSTAN NA LOKRUMU
BENEDIKTINSKI SAMOSTAN NA LOKRUMU / FOTO: ILUSTRACIJA JPA

Piše:

Ravno prije pola stoljeća dubrovački Muzej Ruđera Boškovića postao je beskućnik nakon što je njegov prostor u bivšem Benediktinskom samostanu na Lokrumu prepušten restoranu, da bi potom bio ugašen, a sama ideja muzeja tome velikanu pala u trajni zaborav. Podsjetio je na to akademik Žarko Dadić u razgovoru o njegovih 94 godine života i 70 godina od postizanja znanstvene zrelosti.

Dadić je početkom šezdesetih proveo četiri godine u Dubrovniku na proučavanju znanstvene baštine Ruđera Boškovića, gdje ga je odmah po zaposlenju u Institutu za povijest prirodnih, matematičkih i medicinski znanosti u Zagrebu poslao njegov tadašnji šef, profesor matematike na PMF-u Željko Marković, veliki poštovatelj Ruđera Boškovića.

OD IZLOŽBE DO MUZEJA

Muzej Ruđera Boškovića nastao je 1958. godine. Tada je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU) iz koje je nastala i današnja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) priredila izložbu o Ruđeru Boškoviću u povodu 200. obljetnice pojave ključnog Boškovićeva znanstvenog djela „Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini zakon sila koje postoje u prirodi“. Izložba se sastojala od Boškovićevih radova i dokumenata koji su posuđeni iz biblioteka, arhiva i privatnih zbirki.

Tu je izložbu JAZU pretvorila u početnu zbirku Ruđerova muzeja. Muzej je dijelio prostor s Biološkim institutom u bivšem Benediktinskom samostanu na otoku Lokrumu kraj Dubrovnika. Kako te prostorije nisu bile adekvatne, Dadić je dogovorio s tadašnjom Općinom Dubrovnik da se dva stana u rodnoj kući Ruđera Boškovića u gradskoj jezgri isprazne za muzej. To je tada bilo društveno vlasništvo pa nije bilo problema da se stanarima ponudi druga lokacija, objašnjava. Riječ je o kući u povijesnoj gradskoj jezgri, na početku ulice Ruđera Boškovića. Međutim, Savjet Instituta, na čijem je čelu bio Marković, unatoč njegovu pozitivnom stavu donio je suprotno mišljenje.

- Oni su smatrali da ta dva stana nisu dovoljno velika za veličinu Ruđera Boškovića. Kao da u sličnom prostorima nije smješten i Muzej Marina Držića u istom gradu ili muzej Nikole Kopernika u rodnom Torunu. - žalosti se danas Dadić.

Godine 1974. zgrada Benediktinskog samostana na Lokrumu iseljena je u korist ljetnog restorana. Muzejski izlošci vraćeni su arhivima i bibliotekama u Dubrovniku, a ostatak smješten u Povijesni institut koji je danas Zavod za povijesne znanosti u istom gradu.

Muzej je, ustvari, doživio katastrofu, ocjenjuje Dadić, jer su ga svi zaboravili i pitanje je kad će opet biti otvoren.

Dubrovačka zračna luka od 2. studenoga 2023. godine nosi ime Ruđera Boškovića, a radi se o inicijativi dubrovačko – neretvanskog župana Nikole Dobroslavića iz vremena obilježavanja 300. obljetnice rođenja toga znanstvenika, 2011. godine.

SRPSKO SVOJATANJE BOŠKOVIĆA POČELO JE 1922. GODINE

Dadić se, kaže, više puta u životu našao u situaciji da mora braniti istinu i dostojanstvo Josipa Ruđera Boškovića, bilo da se radi o neznanju, institucionalnoj nebrizi ili političkom svojatanju iz susjedstva.

- Još sam Bošković je odbacivao tvrdnje da je Talijan, rekavši da je Dalmatinac. - kaže Dadić i upozorava na svojatanje Boškovića iz krugova srpske kulture i znanosti.

- To počinje 1922., kada je srpski matematičar Branislav Petronijević pomogao da u Londonu izađe Boškovićeva „Teorija” u prijevodu na engleski jezik. U predgovoru je napisao da je Bošković Srbin, oni se i danas pozivaju na to. To je potpuno krivo. - kaže Dadić.

Neki srpski autori, poput Dragana Trifunovića, javno su Dadiću prigovarali što u svoje radove uključuje hrvatske autore poput Vladimira Varićka.

- Varićak jest Srbin po nacionalnosti, ali je ušao po kriteriju da je rođen i djelovao u Hrvatskoj. Isti slučaj je i Milutinom Milankovićem, svađali smo se oko toga. - kaže Dadić.

Zamjera srpskim autorima da se nedovoljno bave srpskom prošlošću, iako „imaju mnogo starih rukopisa iz astronomije sačuvanih u raznim manastirima“.

- Rekao sam im, ako se vi ne budete bavili, onda ću vam se ja početi baviti srpskom nacionalnom baštinom. - domeće Dadić.

Dadić, rođen 11. srpnja 1930., nedavno je obilježio 94. rođendan, 70 godina od postizanja znanstvene zrelosti, te 77 godina od svog prvog članka u stručnom časopisu. Za to vrijeme objavio je veliki broj knjiga, u kojoj se ističu dva monumentalna pregleda povijesti znanosti s ukupno 15 naslova. To su „Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata“ u sedam i „Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata“ u osam svezaka.

Dadić je također objavio monografije o velikanima Ruđeru Boškoviću (1987), Hermanu Dalmatinu (1996), i Franji Petrišu (2000) te više monografija o pojedinim znanstvenim problemima.

Ivo Lučić / HINA

Podijeli:

benediktinski samostanlokrumlokrum restoranmuzej ruđera boškovićaruđer boškovićžarko dadić

Pročitajte još