Na sadržaj

Pitanje je zapravo je li u slučaju „otmice” korčulanske djece bila bujnija dječja ili novinarska mašta

OTIMAJU LI SE DJECA UVIJEK U CRNOM KOMBIJU ILI MOŽE BITI I BIJELI, CRVENI MOŽDA?

S juga

5 min čitanja
Odmorište na kojem se "dogodio" izmišljeni slučaj otmice
Odmorište na kojem se "dogodio" izmišljeni slučaj otmice / FOTO: Joško Šupić / CROPIX

Piše:

Tko će se ispričati gospodinu za neugodnosti, pitanje je koje je postavio jedan od čitatelja portala Južni nakon što smo objavili kako je vijest o pokušaju otmice korčulanske djece na autocesti, a koju su objavili pojedini mediji, obična izmišljotina, odnosno plod dječje mašte. Da je riječ o izmišljenom događaju potvrdili su iz Policijske uprave dubrovačko – neretvanske te objavili kako se na odmorištu Zir, kod popularnog restorana Macola, praktički nije dogodilo ništa. No, čovjeku, kojemu je de facto presuđeno prije negoli je policija provela istragu, nitko se neće ispričati. U policiji su vjerojatno to učinili, nakon što su provjerili sve okolnosti, no oni koji su bez ikakve provjere, nasjeli na priče desetogodišnje djece, i svojim tekstovima digli Hrvatsku na noge... Osjećaju li oni ikakvu odgovornost? Izgleda da baš i ne.

Svako malo u dijelu medija pojavi se priča o pokušaju otmice djece na odmorištima na autocesti. Čudo jedno kako se više itko s djecom usudi stati na odmorištima kad su na njima učestali pokušaji otmice djece.

Priča je uvijek ista; uvijek neki muškarci u duksericama vabe djecu u crne kombije. Nikad nisu sivi ili crveni, kombiji su vazda skupi crni, nipošto jeftiniji bijeli.

Tako su prema izmišljenoj priči u crni kombi na odmorištu kod Macole, muškarci u duksericama pokušali novcem navabiti četvrtaše iz Korčule. Kao nudili su im novčanice od 10 i 20 eura ako u njega uđu i potezali ih u vozilo. Nakon što je jedna djevojčica zapamtila dio registrske pločice tog navodnog crnog kombija, roditelj te djevojčice obukao je cipele inspektora pa je utvrdio kako vozilo već pet mjeseci nije registrirano, dok je prije toga bilo prijavljeno na jednu pa na drugu tvrtku. Ta je djevojčica inače zapamtila samo brojeve, ali ne i slova s registarske oznake vozila koje u konačnici nije bilo kombi, ali objavljivane su čak i slike kombija kojem je sličio taj u koji su dvojica starijih muškaraca pokušali ugurati djecu. Mercedesa, naravno, jer djeca se vazda otimaju s Mercedes kombijima.

„Horor”, „Drama”, „Predatori na autocesti”, vrištali su napisi portala, dok na odmorištu Zir nije bilo ni drame ni horora, a ni predatora. Naime, muškarac koji je sa suradnicom poslom putovao za Šibenik, zaustavio se na odmorištu kupiti nešto za pojesti. Kad je u trgovini vidio dječaka koji više nije imao novca s kojim bi iz automata pokušao izvući neku od igračaka koja mu se svidjela, ostavio mu je nešto eura, nešto sitna od kusura za sendvič. Dječak je novac uzeo, a kako su ga gledala druga djeca koja su s tim dječakom bila na automatu, muškarac je i njih pitao hoće li im dati nešto eura. Oni su to odbili.

Ne znamo je li dječak na kraju iz automata s onim sitnišem, koji mu je čovjek ostavio, izvukao željenu igračku. Ne znamo ni je li taj čovjek u trgovini kupio vodu ili kakav sok, ali znamo da je sendvič polako pojeo u autu u kojem ga je cijelo vrijeme čekala suradnica. Potom su krenuli za Šibenik. Sve to eto pomalo, a prethodno pokušavši na silu ugurati djecu u nepostojeći crni kombi. Sva odmorišta, kao i autocesta, pokriveni su kamerama pa je policija vrlo brzo odradila svoj posao. No, djeci, koja o kamerama ne vode računa, u autobusu od Like do Korčule proradila je mašta, a mašta kao mašta, kad nabuja granica nema.

Radi tih nekoliko četvrtaša bujne mašte u Osnovnoj školi Petra Kanavelića u Korčuli sazvan je i roditeljski sastanak, no varate se ako mislite da će maštovita dječica na bilo koji način biti kažnjeni. Djeca su nedodirljiva, pokazuje to i nedavni primjer djece iz Konavala u kojem su ta „nevinašca” maltretirala vozača autobusa do tih granica da je čovjek na koncu zaradio i prijavu jer su mu pukli živci i uistinu se neprimjereno ponašao. Prijavu jest zaslužio, ali s druge strane nikoga od institucija nije briga kako je došlo do toga da vozač „pukne”.

Doduše, roditelj dječaka s Korčule koji je izmislio da ga je muškarac s odmorišta potezao za rame, doveo je dijete u policijsku postaju, i dijete je priznalo da je lagalo. Taj je roditelj preuzeo odgovornost. Da može i da zna njegov identitet, vjerojatno bi se ispričao čovjeku kojega je veliki dio medija nazvao predatorom.

Djecu, naime, njihovi roditelji, baš kao i učitelji i pedagozi u školama, moraju učiti odgovornosti. Nije li nedavno 13 - godišnji Kosta Kecmanović iz Beograda pištoljem pobio i ranio nekoliko školskih kolega, zaštitara, profesoricu... Jesmo li iz toga slučaja u susjedstvu išta naučili? Kako tko.

Kod Macole se proteklog vikenda nije mahalo oružjem, ali se itekako pucalo. U ovom slučaju ćorcima se pucalo u čovjeka, oca četvero djece od koji je jedno dijete osoba s invaliditetom. „Pucalo” se na čovjeka koji, ostavivši nešto sitna dječaku na automatu s igračkama, nije učinio ništa neprimjereno, dapače, svojom nas je gestom podsjetio koliko smo nenormalno društvo postali da je i normalna gesta postala nenormalna.

U tog je čovjeka, nasjevši na priču koja je plod dječje mašte i dijela roditelja, koji bi ipak trebali moći prepoznati kad ih vlastita djeca lažu, na osnovu neprovjerenih i rekla kazala informacija, verbalno pucao dio hrvatskih novinara.

Na novinarima nije samo najveća odgovornost pri objavljivanju ovakvih i sličnih priča, nego se, kad se pročitaju tekstovi o „predatoru” kod Macole, postavlja pitanje čija je mašta zapravo u ovom slučaju radila svašta, dječja ili novinarska.

Novinari griješe, nitko od nas nije imun na greške, no u ovom slučaju koji je od samog početka izgledao nevjerojatan, a priča nevjerodostojna, brzanje s objavom nije bilo ništa drugo nego potraga za senzacijom.

Podijeli:

korčulamacolaotmica djecezir

Pročitajte još