NI CRNO NI BIJELO
Ograničavanjem rada na određeno mnogi će bez posla ostati na neodređeno
Piše: Davor Mladošić
U javnost su izašli nacrti novog Zakona o radu kojima nitko nije zadovoljan, ni poslodavci niti oni koji kao zastupaju radnike, a riječ je sindikalnim vođama koji su se najbolje od svega pobrinuli za vlastite džepove. Ono što je najgore jest da u biti radnike nitko nije ni pitao ništa jer da jest ovi koji ih zastupaju, spomenuti sindikalisti dubokih džepova, ne bi zauzimali tvrdokorne stavove naspram rada na određeno na kojeg se gleda kao na nešto iznimno loše.
No je li baš tako, je li rad na određeno vrijeme baš tako loš? Kako ništa nije ni samo crno ni samo bijelo za kvalitetan prijedlog izmjena zakona kojima bi se regulirao rad na određeno vrijeme treba sagledati sve aspekte od kojih je u ovom trenutku najvažniji onaj da bi izmjenama zakona mnogi radnici, umjesto da dobiju ugovore na neodređeno vrijeme, vrlo skoro, u roku od tri godine nakon što zakon stupi na snagu, mogli dobiti „šut kartu”. Dakle, učinila bi im se medvjeđa usluga.
Koji će to poslodavac, koji posluje npr. devet mjeseci u godini, sezonskom radniku uz godišnji odmor platiti još dva mjeseca da – sjedi doma?!
Naime, izmjenama zakona zasad se predviđa kako bi poslodavac s istim radnikom mogao sklopiti najviše tri uzastopna ugovora na određeno vrijeme i to, kako se navodi „ako za to postoji objektivan razlog”, a ukupno trajanje svih ugovora ne smije biti duže od tri godine. Pritom se prekid ugovora kraći od tri mjeseca ne bi smatrao prekidom razdoblja od tri godine.
Idemo vidjeti što to znači ovdje kod nas na jugu. Pa to otprilike znači da bi netko tko radi sezonski, npr. u nekom od hotela, devet mjeseci godišnje, pa ima još mjesec dana godišnjeg odmora te zatim ide dva mjeseca na „burzu rada”, nakon tri godine ili trebao biti zaposlen na neodređeno u tom hotelu ili više tamo ne može raditi jer će poslodavcu biti zabranjeno da ga ponovo zaposli na određeno. Ako uistinu postoje naivci koji vjeruju da će bilo koji poslodavac sebi stvarati nepotrebne troškove u mjesecima u kojima hotel iz ovog primjera stoji zatvoren i davati plaću nekom da sjedi doma, onda nije ni čudo da smo i kao država i kao društvo tu gdje jesmo.
U svemu tome najviše će ispaštati upravo radnik kojeg se kao štiti predloženim izmjenama zakona, a koji će morati tražiti drugog poslodavaca iako je dotadašnjim možda bio i zadovoljan bez obzira što nije imao ugovor na neodređeno vrijeme. Uostalom, postoje i oni, doduše u manjini, a riječ je o nizu mlađih generacija među kojima ima onih kojima takvi ugovori i odgovaraju, jednostavno postoje mladi koji žele raditi devet mjeseci i tri mjeseca „laprdat” po svijetu. OK, njima se ovdje nećemo baviti, bit je na radnicima koji žele neku sigurnost u životu, a izmjene zakona bi im trebale to omogućiti. No neće, zbog već spomenutih razloga samo će im život dodatno zagorčati.
Po sadašnjim odredbama zakona o radu i sudskoj praksi u sporovima, radnik, da bi dobio otkaz, treba izgleda ne doći na posao mjesec, dva ili pobiti pola kolega u poduzeću, a da otkaz bude zakonski opravdan.
Uz to što poslodavci sebi neće stvarati nepotrebne troškove plaćanja radne snage u mjesecima u kojima im ta radna snaga nije potreba, kod drugih poslodavaca, koji imaju cjelogodišnje poslovanje postoji veliki problem kod otkazivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme. U onom trenutku kada poslodavcima bude omogućeno da daju otkaz radniku čijim radom jednostavno – nisu zadovoljni – e tada poslodavci neće ni trebati posezati za ugovorima na određeno vrijeme. Po sadašnjim odredbama zakona o radu i sudskoj praksi u sporovima, radnik, da bi dobio otkaz, treba izgleda ne doći na posao mjesec, dva ili pobiti pola kolega u poduzeću, a da otkaz bude zakonski opravdan. To što ne radi dobro ili možda što stvara lošu atmosferu među kolegama čija produktivnost trpi zbog toga, to po hrvatskim zakonima nipošto nije opravdan razlog otkaza. Nije, jer je i postojeći, a to će biti i budući zakon o radu, jedan obilan retaj socijalizma i društvenog samoupravljanja.
Stoga poslodavci i posežu za ugovorima o radu na određeno vrijeme, a zakonodavci umjesto da prilagođavaju zakone vremenu u kojem jesmo, a vlast da ih provodi, jer nije pitanje npr. koliko će biti dozvoljeni broj prekovremenih sati, već je pitanje da se taj rad pošteno plati, oni se pokušavaju ulizati i radnicima i poslodavcima polovičnim izmjenama radnih prava i obaveza koje ne odgovaraju nikome.
Nego, kad se govori o sigurnosti radnika, koja je u prvom planu kada se spominju nedostaci rada na određeno, onda se kao problem takve vrste rada najviše spominje kako ti radnici nemaju kod banaka pravo na kredite i slične financijske usluge jer „nemaju stalna primanja”. To se čak i spominje kao jedan od razloga izmjena odredbi o radu na određeno vrijeme. Pa zaboga, nije to problem Zakona o radu, to je problem što je država nemoćna, što je talac banaka i ne umije regulirati zakonodavstvo kojima bi spriječila takvo tržišno nekorektno i diskriminirajuće poslovanje bankarskih ustanova koje zapravo jesu prava vlast u Hrvatskoj, njih se dirati ne smije pa hajmo onda mijenjati Zakon o radu.
davor mladošićni crno ni bijelorad na određenozakon o radu
Pročitajte još
NI CRNO NI BIJELO
Oprosti Zelenskij, ali tako je
NI CRNO NI BIJELO
U 23 godine vladavine napravio je veliko - ništa, Putin pošto - poto želi ući u povijesne knjige
NI CRNO NI BIJELO
Bit će ovako sve dok je alternativa vlasti gora od vlasti
NI CRNO NI BIJELO
Da je vidit JOPPD Grbina, Bauka i Đakića, čisto da znamo jesu li dnevnice ili naknada za odvojeni život
NI CRNO NI BIJELO
Jednom tvrdnjom GI „Mračna strana svjetla” sve što radi bacila je u more ispod Pelješkog mosta
NI CRNO NI BIJELO






