GOST KOMENTATOR: ANDRO VLAHUŠIĆ
Mentalni poremećaji, depresija, osjećaj usamljenosti također su posljedice pandemije
Nedavno je Britanski institut za zdravlje objavio podatke o povećanoj smrtnosti za 21 tisuću ljudi za područje Engleske i Walesa u razdoblju od četiri mjeseca ove godine u odnosu na petogošinji period prije pandemije. Istraživanje je pokazalo da se 55 posto smrti može povezati s posljedicama Covida ili 11 tisuća smrti, a deset tisuća ili 45 posto drugim bolestima koje nisu uzrokovane sa Covidom. Najčešći uzrok Ne-Covid smrti su srčane bolesti, ciroza jetre, dijabetes.
Piše gost komentator: Andro Vlahušić (liječnik i nekadašnji ministar zdravstva)
Istraživanje zorno pokazuje što se događa sa zdravstvenim sustavima u svijetu u vremenu pandemije. Ljudi povećano umiru i od korone i od bolesti koje zdravstveni sustav u normalnom radu efikasno liječi. Najveći dio zdravstva u proteklih godinu i pol dana, od ožujka 2019. godine posvećen je borbi protiv pandemije. Zadnjih šest mjeseci zbog relativno maloga broja procijepljenoga stanovništva, manje od 80 posto ukupnoga broja koji je potreban za stvaranje kolektivnoga imuniteta, bolnice rade smanjenim opsegom. Tako se ponaša i dubrovačka bolnica. Prosječno pedeset oboljelih od korone, nekolicina na respiratoru traži puni angažman zaraznoga odjela i intenzivne njege te pripadajućih djelatnosti bolnice.
Kakav ćemo imati novi postpandemijski zdravstveni sustav prvenstveno, mogu slobodno reći jedino, ovisi o sposobnosti lokalne politike da u Dubrovnik, na Korčulu, dolinu Neretve zaposli potreban broj liječnika, medicinskih sestara i drugoga zdravstvenoga osoblja.
Primarna zdravstvena zaštita također je velikim dijelom svoga vremena posvećena skrbi o novonastaloj pandemiji. Najmanje 30 posto vremena posvećuje se radu na suzbijanju pandemije, praćenju kontakata i davanja obavijesti o liječenju oboljelima i njihovim obiteljima.
Liječenje najčešćih bolesti kao što su karcinomi, krvožilne bolesti, dijabetes moguće je spriječiti putem preventivnih pregleda te adekvatnim liječenjem. Svi preventivni programi su usporeni ili odgođeni zbog posvećenosti liječnika korona bolesnicima. Posljedice vidimo iz britanskoga izvješća, koje će biti sigurno vidljivo i u hrvatskim epidemiološkim izvještajima narednih godina. Hrvatski pa i županijski podaci o ishodu liječenja malignih bolesti, drugoga najčešćeg uzroka smrti, nisu bili dobri ni prije pandemije. Po ishodu liječenja bili smo na dnu Europske unije.
Uz pandemiju corona virusa veća je pojavnost bolesti koje su posljedica ograničenja druženja i kretanja. Mentalni poremećaji, depresija, osjećaj usamljenosti, tuge rastu u svim zemljama pa tako i kod nas. Osim pogoršanja psihičkoga stanja, mentalni poremećaji ubrzavaju i fizikalne bolesti. Smanjena tjelesna aktivnost povezana je s povećanjem tjelesne težine, dijabetesom, metaboličkim bolestima.
Javno zdravstveno građani su ugroženi s četiri nepovoljna slijeda događaja. Covid bolest i njene posljedice, akutne i kronične, nedostatak preventivnih mjera, povećanje broja covid povezanih bolesti te smanjeni rad zdravstvenoga sustava u uobičajenim okolnostima. Što duže bolest traje, a polako ulazimo i u treću godinu svjetske pandemije zdravlje naroda samo će se dodatno komplicirati, s jasnim ishodom - veća smrtnost i teža stanja kroničnih bolesti.
Zdravstveni djelatnici i pandemija su drugi aspekt priče o koroni.
Kada kažemo Mirnodopski heroji, nimalo ne pretjeravam s hvalospjevima za posao koji svakodnevno obavljaju svi zdravstveni djelatnici te svi zaposleni u zdravstvenome sustavu. 18 mjeseci na „prvoj liniji obrane“ u skafanderima po 12 sati u smjeni, izloženi virusu, a bez sigurne obrane. Prvih godinu dana i bez cjepiva za zaštiti sebe. Raditi s oboljelima, od kojih i sami možete oboljeti te bolest prenijeti svojima najbližima, obitelji, djeci, roditeljima tražilo je i traži posebnu radnu energiju. Iako su školovani i posvećeni svome poslu, nismo sigurni kakve će posljedice biti za dio zdravstvenoga osoblja. Nitko ne zna koliko će pandemija trajati, najmanje do ljeta naredne godine. Ako primijenimo sva znanja koja danas imamo, cijepimo 80 posto stanovništva, a mutacije virusa postanu poželjne. Koliki broj liječnika i sestara će oboljeti od sindroma „covid izgaranja“ i njegovih posljedica ne znamo. Svjedočimo i danas da su odlasci iz zdravstvenoga sustava veliki, prvenstveno zbog starenja samih djelatnik, iseljavanja i odlaska u druge djelatnosti. Nakon što pandemije prođe nedostatak liječnika i sestara u našoj županiji biti će dodatno izražen.
Zdravstveni sustav prvenstveno su liječnici, sestre i ostalo zdravstveno osoblje. Naravno da su zgrade, medicinska oprema, vozila, helikopteri važni u liječenju bolesti i spašavanju života. Zdravstvena infrastruktura u našoj županiji je iznad hrvatskoga prosjeka, usudio bih se reći u gornjoj polovici europskih najboljih regija. Moderna bolnica sa svim djelatnostima, moderna poliklinika i hitni prijem, bolničkih postelja i više nego dovoljno za sve hospitalizacije. Ambulante na otocima, domovi zdravlja, Zavod za javno zdravstvo i ustanove za hitnu medicinsku pomoć adekvatno su prostorno zbrinuti. Nužna je redovita amortizacija i obnavljanje medicinske opreme, vozila, ambulanti, bolničkih soba.
Kakav ćemo imati novi postpandemijski zdravstveni sustav prvenstveno, mogu slobodno reći jedino, ovisi o sposobnosti lokalne politike da u Dubrovnik, na Korčulu, dolinu Neretve zaposli potreban broj liječnika, medicinskih sestara i drugoga zdravstvenoga osoblja. Zadnjih deset godina sa županijske i gradskih razina pričalo se samo o betonu i novim vozilima. Izgubili smo desetke liječnika specijalista, a specijalizanti koji se primaju u velikom broju radije ostaju u Zagrebu nego se vraćaju u Dubrovnik ili u Županiju. Nije stvoreno atraktivno i aktivno promedicinsko okruženje u Županiji i gradovima, kojima bi zdravlje stanovništva i zadovoljstvo zdravstvenih djelatnika rezultiralo nužnom sinergijom, da imamo više zdravlja za građane i odlične uvjete za zdravstvene djelatnike.
Kao građanin sam optimist, ali kao dobar poznavatelj lokalne politike pesimist sam. Traže se nova rješenja, kojih na vidiku nema, veliki znanstvenik je rekao: „Čovjek koji je prouzročio problem, ne može smisliti njegovo rješenje.”
Pročitajte još
NAKON ŠTO NIJE DOŠAO NA RASPRAVU
VLAHUŠIĆU SUDAC U SPLITU PRIPRIJETIO I PRITVOROM
POZLILO MU NA SUĐENJU
VLAHUŠIĆ ZAVRŠIO NA SPLITSKOJ HITNOJ
I PREDSJEDNIK GRADSKOG VIJEĆA GRADA DUBROVNIKA KAZAO JE KAKO SU MU NUDILI „KOLAČE”
MATO FRANKOVIĆ: NIJE NEOBIČNO DA NUDE GRADONAČELNICIMA DUBROVNIKA PO JEDAN STAN, SAMO JE PITANJE ILI UZMU ILI NE UZMU. JA NISAM.
BIVŠI GRADONAČELNIK DUBROVNIKA SAVJETNIK JE KANDIDATKINJE SDP-A I DOJUČERAŠNJIH ŽESTOKIH POLITIČKIH PROTIVNIKA IZ SRĐ JE GRAD
VLAHUŠIĆ PRIZNAO: SAVJETUJEM ANITU BONAČIĆ OBRADOVIĆ
GRADONAČELNIK DUBROVNIKA MATO FRANKOVIĆ:
ANDRO VLAHUŠIĆ JE OTAC I POKROVITELJ KOALICIJE SDP – SRĐ JE GRAD
NEZAVISNI DUBROVAČKI VIJEĆNIK I BIVŠI GRADONAČELNIK






