Na sadržaj

RAZVOJ (ILI PROPAST) RIBARSTVA U DUBROVAČKO – NERETVANSKOJ ŽUPANIJI (III); PREDSJEDNIK CEHA ZA RIBARSTVO I AKVAKULTURU ŽUPANIJSKE OBRTNIČKE KOMORE

MATO OBERAN: RIBE SE JEDE DALEKO MANJE NEGO PRIJE, GUBIMO UTRKU S JEFTINIM MESOM

S juga

7 min čitanja
MATO OBERAN
MATO OBERAN / FOTO: DAVOR MLADOŠIĆ

Piše:

Riba se jede daleko manje nego prije. Ulaskom u Europsku uniju izgubili smo, odnosno zapravo svakodnevno gubimo utrku s konkurentnom namirnicom, a to je meso, koje je prilično jeftino. Ako ćemo realno gledati u ovom inflatornom razdoblju meso je najmanje doživjelo povećanje cijena. Ono je na brojnim akcijama po trgovačkim centrima više dostupno i zanimljivije je za prosječnog kupca nego riba. – govori tako Mato Oberan, predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu Obrtničke komore Dubrovačko - neretvanske županije, a Oberan je u dva mandata bio je predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu Hrvatske obrtničke komore.

- Na ribarnicama petkom, ne samo na dubrovačkom području nego općenito, nešto ribe se i proda, ali drugim danima, jako, uistinu jako slabo i zanemarivo. U većim gradovima poput Splita i Rijeke pa donekle i Zadra, prodaja ribe na ribarnicama je nešto izdašnija, ali na dubrovačkom području koje nema baš propusno zaleđe prodaja je slabija. – kaže Oberan.

Predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu županijske Obrtničke komore dubrovačko – neretvanske našalio se kazavši kako je u kontaktu sa znanstvenicima jedan od njih ustvrdio da će se u dogledno vrijeme ribe iz ulova iz mora jesti onoliko koliko se sad jede mesa iz ulova iz šume.

Otvara se time tema uzgoja i koliko uzgoj ribe ugrožava samo ribarstvo, a Oberan kaže „uzgoj ribe je uvjetovan”.

- Naime, za slatkovodno ribarstvo dostatna je biljna osnova za prehranu ribe. Međutim, morska riba ukoliko nema komponentu ribljeg brašna unutar granula s kojim se hrani, to nije izvedivo i ne može se dobiti pozitivan ishod. Dakle, uvijek će se morati nešto uloviti da se napravi riblje brašno jer se ono mora napraviti od ribe. – sumirao je Oberan.

mato oberan 281024 min

Kad je riječ o razvoju ribarstva na krajnjem jugu Hrvatske, on kaže kako je „u više navrata bio u prilici opisivati ribolovno područje Dubrovačko – neretvanske županije i krajnjeg juga” te da je „ono najnezahvalnije i najzahtjevnije za ribolov” pa pojašnjava:

- U nas vrlo brzo nastupaju velike dubine za razliku od šibenskog, zadarskog pa i splitskog područja gdje je od obale do krajnjih otoka veliki niz kanala koji su ribolovno more te imate dugi niz obale koje je vrlo zanimljivo ribarsko područje. Kod nas južnije od Dubrovnika do Rta Oštro, osim dva otočića u Župskom zaljevu nemate nijednog otoka ni kanala, a sto metara od obale je sto metara dubine, samo mulj i dubine. – priča Mato Oberan i kaže kako je takav teren pogodan isključivo za koćarski ribolov, ali kad je koćaricama riječ onda govori:

- Kad bi ih bilo više nego ih sad egzistira na ovom području bila bi to mala bara puna krokodila. Bio bi slabiji ulov i ne bi bilo ni interesa, tako da neki razvoj ribolova veći od ovog koji imamo ne bi bio ni moguć. Korčula i Lastovo pa i otok Mljet također nisu razvijena ribarska područja. U Županiji je inače oko 250 povlastica za ribolov. Što u obrtništvu, što u poduzećima imamo do desetak većih brodova, plivarica ili koća. Na području Cavtata i Dubrovnika samo nekoliko. Govorimo naravno o ribarima s ovog područja, ne o onima koji dolaze loviti na jug s drugih područja. Na otoku Korčuli imamo nekoliko većih koća i plivarica i tako isto na području Trpnja i Orebića na Pelješcu. U Neretvi ih je zanemarivo malo. U Maslostonskom zaljevu, koji je zatvoreni dio mora, prvenstveno dominira školjkarstvo. Ribari s tog područja nemaju prostora za razvoj ribarstva upravo zato što se radi o zatvorenom moru. Za usporedbu, kad su u pitanju povlastice za profesionalni ribolov, u Istri ih imamo oko 900, u Zadru oko 600. Zadarska je inače „najribarskija” županija s najviše potentnih brodova. Najviše se iskrcava i izlovljava sitna plava riba i tuna. Šibensko područje je slično našem, ali imaju koća višestruko više nego mi, a uz to također imaju marikulturu i uzgoj školjaka na ušću Krke. – opisao je Oberan stanje u ribarstvu na jugu i usporedio ga s drugim područjima.

Dalje kaže kako „što se tiče neke vizije, perspektiva, planiranja za budućnost, ono je skoro nemoguće”.

- Imamo zajedničku ribarsku politiku na razini Europske unije i mi na nju ne možemo previše utjecati, imamo zajedničku zakonsku regulativu i izdašne fondove, svaki neposluh preporuka europske ribarske politike rezultirao bi oskudnijim ili potpunim izostankom sredstava iz EU fondova bez kojih bi dobar dio ribarskog sektora potpuno pao na koljena i ljudi bi se time prestali baviti. Mi u ribarstvu imamo potpore male vrijednosti, to je državna potpora koja je regulirana po osnovnim kriterijima i tko ih zadovolji na godišnjoj razini dobiva određeni novčani iznos kojem nije imperativno propisana namjena. Također dobivamo i nešto iz programa za ribarstvo i akvakulturu, a to je obeštećenje za štete koje nam nanose sisavci, prvenstveno dupini, koji, iako su lijepi za vidjeti, na ribarskim alatima, trgajući mreže, nanose veliku štetu. Dakle, to je jedan finiji financijski injektivan dodatak bez kojega bi priličnom broju ribara koji se bave malim priobalnim ribarenjem, a dobrim dijelom i u slučajevima kod većih plovila, bio upitan daljnji kontinuitet. Osim toga, u plivaričarskom i koćarskom ribolovu imaju razdoblja lovostaja, za što se dobivaju naknade. – ispričao je Oberan.

mato oberan naslovna 281024 min

Što se tiče izgradnje ribarske luke u Sustjepanu, ali i one u Veloj Luci, on govori kako je „ta tema i prije ulaska u EU bila na pijedestalu jer nautički turizam je itekako progresivan, a zbog njega ribarska flota gubi svoja mjesta u privezištima, kao i iskrcajna mjesta”.

- Ulaskom u EU osigurana su sredstva za izgradnju infrastrukture za ribarstvo. Nažalost, u prethodnom razdoblju zbog administrativnih prepreka nije započela izgradnja ribarske luke u Sustjepanu. No, predviđen je novi natječaj za luke i iskrcajna mjesta na koji će se sa spremnom i potpunom dokumentacijom javiti Županijska lučka uprava Dubrovnik. Što se tiče autohtonih ribara na dubrovačkom području, čak i veći postotak nego što je na razini Hrvatske odnosi se na mali priobalni ribolov i manja plovila koja imaju vezove osigurane u komunalnim lučicama i mjestima prebivališta, ali i uz takvo stanje ribarska luka u Sustjepanu je apsolutno neophodna. Imamo nekoliko velikih brodova s našeg područja kojima će ona dobro doći, a tu su i ribari koji dolaze iz drugih područja, a kojima će ona služiti. U prvoj fazi je planirana izgradnja rive i pristupne ceste, a napravila bi se i priprema za objekt koji je sastavni dio projekta, koji je planiran i osmišljen kao servisni objekt za ribare. Radi se o jednom velikom prostoru za reparacije, krpanje i rekonstrukcije mreža, prostoru u kojem bi bili smješteni ledomati, higijenski čvorovi, ali i uredski prostori. Dakle, mogli bismo računati da ćemo do 2030. imati pravu ribarsku luku. Čini se da je to prilično daleko, ali vrijeme brzo prođe. – kazao je Oberan.

Iako je ulazak u Europsku uniju otvorio mogućnost iskorištavanja fondova za izgradnju infrastrukture, s druge strane EU birokracija ima i cilj smanjenja broja ribara.

- Od ulaska u EU broj aktera u ribarstvu, dakle, ribara, broj plovila i broj povlastica, odobrenja u kojima su uneseni snaga motora i kapacitet plovila, „zacementirani” su i dalje nema povećanja. Može biti jedino smanjenja. Europski ribarski krugovi su našli za shodno da jedan od načina smanjena bude i uništavanje brodova uz nadoknadu, a čime se u potpunosti briše i povlastica, odnosno ne može se prenijeti na neki drugi brod. Ne može se reći da za pojedince to nije bilo prilično motivacijski i izdašno tako da su se javljali vlasnici brodova, a uglavnom se radilo o plivaričarima i koćarima, odnosno većim i potentnijim brodovima za koje je upravo i osmišljen taj način izlaska iz ribolova. Tako je uvijek bio veći interes od predviđenih sredstava. Inače, u smanjenju ribolovnog napora i očuvanju ribljeg fonda ništa ne znači maknuti neki brod koji minimalno lovi ili skoro pa ne lovi, tako da su na listama i po kriterijima odabira u prvenstvu bili oni brodovi koji su imali puno radnih dana prethodnih godina i itekako zapažene rezultate iskrcaja ulova. Ti su brodovi izlazili iz ribolova i interes je bio veliki. Osim toga, to je bilo prilično motivacijski jer takvi brodovi na tržištu sigurno bi postizali manju cijenu od one koja je bila izdašno isplaćena za potpuni odlazak iz ribolova. Bile su dvije mogućnosti, a to je da možete dobiti sto posto predviđeni novac za uništenje broda ili 70 posto iznosa ako taj brod ide u neku prenamjenu. Dakle, dobijete 70 posto predviđenog novca, a brod zadržavate i ide u prenamjenu koja nije ribolov već možda turizam, prijevoz putnika ili tereta ili da čak brod postaje muzejski eksponat, i ta je mogućnost postojala. – ispričao je Oberan.

*Sadržaj nastao uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
*Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora

PRETHODNO O TEMI:

37 MILIJUNA KUNA ZA RIBARSKU LUKU U SUSTJEPANU PROPALO JE, ALI KOME I LUKA KAD JE RIBARSKU FLOTU NEMOGUĆE POVEĆATI

NIJE SE ODUSTALO OD RIBARSKE LUKE U SUSTJEPANU, PRIČA ĆE SE OVE JESENI „ZAKOTRLJATI” DALJE

Podijeli:

ceh ribaramato oberanobrtnička komoraribarstvo

Pročitajte još