KORČULANSKA VODIČKA IVICA ŽAKNIĆ:
KORČULANSKI GRADSKI TRG POSTAO JE PRIVATNO VLASNIŠTVO?!
Piše: JP
Parkirala sam auto ispod Fortece, na prvo slobodno mjesto koje mi se ukazalo tek iza vidikovca nad Gradom, do kojega karoca upravo dovodi grupu turista, obiđem ih polako i dođem gotovo do Tommyja…
Sad lijepo tuka strčat u grad, a nisam u godinama kad to ne predstavlja problem, i baš je nešto stoplilo danas, u 12 na vratima od grada čekam svoju grupu s kojom ću obaviti razgled grada, a grad je danas pun, krcat, uza punat vidim sve grupu za grupom, jednu sam vodičku srela dva puta, svaki put s drugom grupom, blago njoj kad uspijeva, meni je u mojim godinama puno i jedna.
Puno mi je jer se poslije obavljena posla moram popeti pod Fortecu, skrenuti lijevo pa prema raskrižju. Gdje me ono čeka moj Golf? Ako me netko sretne reći će „a di ćeš u ovu uru jadna ženo, ma je li tebi to triba”, ja ću šutjeti i misliti naravno da mi treba, treba mi susret sa starom prijateljicom i studijskom vodičkom Sonjom, s njezinim studentima koje zanima mediteranski otok na koji su u povijesti dolazili (možda bježali kao A.S. Masoch ili Franz Theodor Csokor…) intelektualci iz europskih zemalja, o čemu su ostavili pisani trag, upravo tom pisanom tragu Sonjine grupice posvete jedan kratak odmor godišnje, žele nakratko vidjeti i upoznati grad u kojem su pisani Beppo i Pule, Maslinici u plamenu, Nimfa Kalypso… žele k tome upoznati ženu koja ih je prevela na hrvatski i predstavila domaćoj javnosti, i volim biti s tim grupicama, ostati u kontaktu jer me on duhovno rekreira, odradim tako pet - šest vođenja u pred - i posezoni, tek toliko da moja licenca turističkog vodiča ne visi besposleno na polici za knjige, a ostalo rado prepuštam mlađim vodičima, svaki dolazak u grad za mene je velika tlaka i napor, jedanput sam poslije grada do večeri završila na Hitnoj.
- Samo šest ljudi u grupi? - pitam Sonju
- Da! - došla su teška vremena veli ona, booking je vrlo klimav…
Ljudi iz grupe osupnuti su ljepotom luke, grada koji blista na suncu, Revelina koji je zatvoren. Šteta! Gore s vrha imali bi krasan vidik i pregled nad krovovima grada, unutra bih im mogla ispričati priču o Moreški…
Skrećemo lijevo prema istočnoj strani grada jer je trg ispred gradske vijećnice pun, i lođa je puna, kraj crkvice svete Katarine nalazimo malo mira i tu raspredam priču o lijepoj, crnokosoj Kerkyri i imenu otoka Korčule, o Grcima i Rimljanima i Ilirima koje zapravo malo tko i spominje, i začas smo kod kule Svih Svetih, na istočnoj strani gradskih zidina, Sonja mi šapće da nažalost imam samo sat vremena jer ljudi još moraju objedovati, imati slobodnog vremena i već u 16 sati krenuti prema Splitu, dug je njoj taj put, ali Korčule u programu se ne može i ne želi odreći…
Prošli smo pored restorana duž istočnih zidina, kratko se zadržali kraj centra Marko Polo, naravno da je to tema koja ih zanima! Govorim im u hodu, premda to nije jednostavno, jer na ulicama vrvi kao u mravinjaku, i upravo izlazimo na glavni gradski trg… Lijevo se nudi pogled na kulu Marka Pola, ispred crkvice sv. Petra i na pižulima uz katedralu velika grupa s vodičem, vidim da su ozvučeni i da na tu stranu ne mogu, što ne znači da ću grupi uskratiti priču o crkvici sv. Petra i načinu pokapanja umrlih od kuge, jedino što je moguće - kako ne bi zakrčili prolaz ostalim grupama turista - jest pomaknuti se malo u desno, primičemo se dakle stolovima postavljenim na trgu, često se kaže štekat, ali štekat znači četiri stola, a ovdje se hrpa stolova opasno primiče portalu katedrale.
Počinjem priču o crkvici zbog koje se svojedobno u tlocrtu starog grada odstupilo od raspoređivanja ulica u obliku riblje kosti…kad preda mnom stoji mlad čovjek, uniforma na njemu je vjerojatno konobarska, i govori on meni nešto, ali ja ga ne kapiram, grupa me gleda upitno i Sonja me gleda malo nezdvojno, a on će: „Ne možete tu stajati, došli ste… Ovo tu je privatno!”
Svaka njegova riječ pada poput bata na moju glavu. Privatno? Kažem, koliko ja znam ovo tu je glavni gradski trg, a on je javni prostor i nikako ne može biti privatno vlasništvo, i on je puno stariji nego ti, sinko moj, stariji od svih pizzerija i stolova u ovom gradu, mislim… Poći ću dalje kad svojim gostima ispričam kratko što sam bila naumila…
Premda sam evo gotovo i zaboravila što sam bila naumila.
Ah, da! Naumila sam gradonačelniku ili nekom inom lokalnom moćniku ispričati ovaj susret s privatnim vlasnikom glavnog trga u starom gradu Korčula.
Ivica Žaknić
gradski trgivica žaknićkorčulaturizamvodiči
Pročitajte još
JEDINO SU VELA LUKA I GRAD KORČULA RASLI U SVIM PARAMETRIMA
TURISTIČKI REZULTATI NA OTOKU KORČULI PODJEDNAKI ONIMA IZ 2023. GODINE
KAKO JE PROŠLA TURISTIČKA SEZONA NA OTOKU KORČULI
U OPĆINI BLATO MANJE GOSTIJU NEGO U VELOJ LUCI, A VIŠE NOĆENJA
48 POSTO SVOG KRUZERSKOG PROMETA OSTVARENO JE U DUBROVAČKO - NERETVANSKOJ ŽUPANIJI
KORČULA JE NA PETOM MJESTU U HRVATSKOJ, DUBROVNIK I DALJE NA PRVOM MJESTU PO BROJU KRUZERA
Po broju dolazaka i noćenja
TURISTIČKI KOLOVOZ U KORČULI JE PODBACIO
Na razini, ali ipak nešto manje
TURISTIČKI SRPANJ NA KORČULI NIJE DOHVATIO PROŠLOGODIŠNJE BROJKE
Lipanj za proučavanje






