Na sadržaj

„NATO KIŠOBRAN” NEMA TKO „OTVORITI”, TO SMO NAUČILI, A EVO ŠTO SE MORAMO ZAPITATI:

Je li pad drona na Jarunu (još jedan) pokušaj Ukrajine da isprovocira ulazak NATO -a u rat?

Global

3 min čitanja
Mjesto pada bespilotne letjelice
Mjesto pada bespilotne letjelice / FOTO: Hina/Admir Buljubašić

Piše:

Letjelica koja se srušila u Zagrebu ne pripada Ukrajini, rekao je u petak savjetnik ministra obrane Ukrajine Markijan Lubviskij, prenijela je novinska agencija Interfax i mi bismo mu svi trebali kao povjerovati.

- Ova bespilotna letjelica nije imala ukrajinske oznake, već crvene zvijezde na sebi. Ovo nije ukrajinska letjelica. - rekao je Lubkivskij, bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj od 2006. do 2009. godine.

No, što smo naučili i što se trebamo zapitati nakon pada bespilotne letjelice u Zagrebu, ali i nakon što su Mađari zamijetili danas još jednu letjelicu, podigli lovce u zrak, ali je na koncu nisu našli.

Na ovom primjeru naučili smo da „NATO kišobran” baš i ne funkcionira. Da bi „NATO kišobran” štitio netko ga treba i „otvoriti”. Letjelica je stigla iz Ukrajine i prošla prostorima triju država članica NATO a, Rumunjskom, Mađarskom i Hrvatskom.

Rumunji je nisu stigli srušiti, njihovim zračnim prostorom letjela je tri minute, Mađari su procijenili da ne trebaju, a Hrvati su saznali za nju tek kad se – srušila. Hrvatima valjda pošiljatelji takvih dronova trebaju poslati pismenu molbu u dva primjerka s dokazom uplaćene uprave pristojbe da bismo uopće znali da nam nešto leti iznad glava. Inače i Hrvatska kontrola zračne plovidbe objavila da oni takve letjelice - ne mogu zamijetiti, kažu, ne nose transpondere. Ma tko bi reć'.

Zaključak: od bilo kakve opasnosti iz zraka nismo zaštićeni, niti možemo računati na prve susjede iz NATO -a, Mađare, dok ministar Banožić treba danas „odletjeti” zajedno s načelnikom Glavnog stožera OS RH Robertom Hranjom.

No, što se moramo zapitati? Pa moramo se zapitati laže li savjetnik ministra obrane Ukrajine Markijan Lubviskij.

Ukrajinici od samog početka ruske agresije na njihovu zemlju pošto – poto u taj sukob žele direktno uključiti NATO. Bespilotna letjelica TU -141 kakva je pala na Jarun koristila se još u vrijeme SSSR -a i posjeduju je obje vojske u ratu u Ukrajini. Rusi u ovom trenutku nemaju ama baš nikakav razlog takvu letjelicu, zastarjele tehnologije koju njihova vojska navodno ne koristi već 31 godinu, poslati u špijunsku misiju nad zemljama NATO -a.

Rusi to kad rade, ako rade, a teško je povjerovati da ne rade, onda to čine puno sofisticiranijim letjelicama, koje je teže zamijetiti, iako vidimo da je Hrvatima teško bilo zamijetiti i ovaj avion težak šest tona.

Ukrajinici pak imaju itekako dobar razlog za poslati jednu takvu letjelicu iznad NATO zemalja: jednostavno da, kad već ne idu molbe, isprovociraju uključivanje NATO -a u sukob. Da je naivno od njih ako su to uradili - jest, ali u takvu teoriju i nije baš teško povjerovati niti je nemoguće, dapače itekako je legitimno i logično to se zapitati.

Novi incident danas u mađarskom zračnom prostoru pokazuje da te letjelice nisu bez kontrole, jer nakon što su „Gripeni” poletjeli u zrak nisu uspjeli pronaći letjelicu koja se dakle ili srušila (što bi valjda netko u Mađarskoj i zamijetio) ili je netko sklonio od lovaca. Da se Rusi igraju prastarim dronovima, i nije baš teorija koja drži vodi, a zadnje pto im treba jest sukob s NATO -om.

Još manje drži vodu teorija kako je riječ o letjelicama koje eto lete naokolo bez kontrole, a ostatak su vojnih vježbi u kojima su služile kao mete. Koliko bi to goriva trebala nositi u sebi da lete danima i danima dok se ne sruše i to baš i kao za vraga u zemlju članicu NATO -a.

P.S.
Uistinu je sprdnja kad s mađarske strane čujemo kako je riječ o bezopasnoj letjelici za koju se treba tek ustvrditi može li nositi oružje. Pa zaboga takav dron, težak šest tona, zapravo veličine zrakoplova, oružje je samo po sebi. Da je pao stotinjak metara dalje ne bi trebala u njemu biti bomba da odnese ljudske živote.

Podijeli:

bespilotna letjelicanatorat u ukrajinirusijaukrajina

Pročitajte još