Na sadržaj

KAKVE SU TO STRANKE KOJE NE MOGU SKUPITI KANDIDATE ZA IZBORE?!

Izuzevši HDZ i „minilokalce” ostali kao da su izašli iz parodije

S juga

4 min čitanja

Piše:

Političko djelovanje počinje od najniže razine, da se našalimo – od kućnog savjeta, ali zapravo nije ni ta šala daleko od istine. Nekadašnje mjesne zajednice, danas gradski kotari i mjesni odbori trebali bi biti prvi dodir građana s politikom. Iako su od strane mjesne samouprave često zanemareni pa ih stoga niti građani „ne doživljavaju” kao nešto jako važno, ne obraćaju im se dovoljno niti misle da se njihovi problemi mogu rješavati na toj razini, to jednostavno, unatoč spomenutom zatomljivanju značaja gradskih kotara i mjesnih odbora – nije istina.

Možda, ali samo možda, zato niti stranke ne pridaju preveliki značaj takvim izborima, odnosno izborima za vijeća gradskih kotara i mjesnih odbora. A trebale bi, ne samo zbog navedenog prvog dodira s biračima ili vlastite ozbiljnosti, već u konačnici i sudjelovanja u vlasti i kreiranju politike na nešto višim razinama, u gradskim i općinskim vijećima prema kojima prijedlozi vijeća gradskih kotara i mjesnih odbora trebaju ići. Barem je tako zamišljeno.

RAD U GRADSKIM KOTARIMA I MJESNIM ODBORIMA NIJE VALJDA DOVOLJNO „ATRAKTIVAN”

No, rad u gradskim kotarima i mjesnim odborima valjda se ne valorizira dovoljno u javnosti, nije dovoljno „atraktivan” pa se često „nikome ne da”. Govori to općenito o želji lokalnih političara da se uistinu bave onim najmanjim, sitnim problemima koji su ipak nekome krupni. Gdje za njih nema neke koristi i medijske promocije, tu ih nema.

Želje za rješavanjem problema građana na toj osnovnoj razni očito nedostaje, a nedavni primjer s Mljeta govori u prilog tome. Naime, 15. svibnja na Mljetu su održani izbori za mjesne odbore na kojima je u svim mjesnim odborima u toj otočnoj općini izašla samo jedna lista, ona HDZ -a s HSS -om kao priljepkom. Pa hajde, možemo možda, samo možda, razumjeti da na Mljetu ne djeluju razne ćuprije, cigle, da nema ni šapta od Glasa ili od naroda otuđenih narodnjaka, barem jednog od sto i jednog jednog HSP -a ili ostataka ostataka liberala, ali da se na niti jednom biračkom mjestu nije pojavila lista SDP -a... Sramotno je da ta stranka nije uspjela iznjedriti po tri kandidata, ako ne u svim, a ono onda u barem dva – tri mjesna odbora u općini u kojoj su nekad - vladali.

Takva nezainteresiranost i odnos sudionika političkog života u Dubrovačko – neretvanskoj županiji porazan je i prema građanima uvredljiv, ali ne i iznenađujući, jer na posljednjim izborima za općinska i gradska vijeća u dvije općine, Janjini i Zažablju, na izbore je također izašao samo HDZ.

KAKVE SU TO STRANKE KOJE NE MOGU SKUPITI KANDIDATE ZA IZBORE?

Zaboga, zapitaju li se u brojnim strankama ikada kakva su to oni politička organizacija kad ne mogu skupiti ni kandidate za izbore? I kad skrpe nekakve liste, dok se kao pura dreku čude kad ih HDZ doslovno pogazi na izborima, kad analiziraju i propituju što se dogodilo, pada li im na pamet očito odgovor da im se dogodio nerad?

Političko djelovanje počinje od toga da netko reče kako se treba posjeći živica ili popraviti stepenice, a to je ono gdje su gradski kotari i mjesni odbori prva instanca. Tko rješava takve probleme dobiva i glasove, osim kod onih koji lokalne izbore gledaju kao ideološke, a takvih je ipak sve manje.

U Dubrovačko – neretvanskoj županiji jedine dvije stranke koje u suštini i djeluju kao političke organizacije na takav način, jesu HDZ, na razini cijele Županije, i Srđ je Grad na razini grada Dubrovnika. HDZ je ustrojena organizacija od samih svojih početaka, a Srđ je Grad od „kupus liste” u međuvremenu je počeo dobivati konture stranke i s glavom, a da nije kupusja, i repom. Mada, u SJG još puno pure trebaju papati da se ustroje u ozbiljnu stranku. Preostali, uključujući „ćuprijaše”, ovise o djelovanju pojedinaca koji bi jednako dobro ili loše prošli na izborima i uz stranku i bez nje. Usporedili bismo to sa slučajem u kojem je godinama u Dubrovniku HNS bio zapravo - Andro Vlahušić, koji, paradoksa li, zapravo nije niti bio član HNS -a, već se članstvom u Liberalnim demokratima s njim stopio ujedinjenjem te dvije u jednu stranku.

No, gdje je tu SDP? Mišo Krstičević kao predsjednik županijskog SDP -a niti može sam, niti ima s kim surađivati da SDP konačno ustroji kao ozbiljnu konkurenciju HDZ -u u cijeloj Županiji. Istina, ima Krstičević na Korčuli dvije čelnice i jednog čelnika lokalne samouprave, ali od to troje dvoje je, može se čuti u političkim krugovima, s Krstičevićem u odnosu „na noža”, konkretno Katarina Gugić, kojoj su potkresana krila pred unutarstranačke izbore, i Kuzma Tomašić za kojeg u SDP -u govore da ne zna valjda ni sam je li SDP -ov socijaldemokrat ili samo socijaldemokrat. U županijskom središtu, Dubrovniku, Krstičević ima predsjednika gradskog odbora Ivicu Didića koji se, nakon početnog angažmana - kao da je ispao iz skeča Top liste nadrealista - trudi ostati anoniman. Tko je predsjednik SDP -a u Metkoviću vjerojatno nije poznato ni većini Metkovaca, ali to je još i dobro kad se zna da ima općina u kojima SDP niti nema organizaciju.

Stoga, kad HDZ uvjerljivo ili manje uvjerljivo dobiva izbore u Dubrovačko – neretvanskoj županiji nije to zasluga nikakvih imaginarnih autobusa glasača iz Hercegovine, već svi ostali HDZ -u znatno olakšavaju izborne procese svojim neradom, nezainteresiranošću i podcjenjivanjem rada na najnižim političkim razinama, što su greške koje HDZ jednostavno – ne radi. Zapravo, izuzevši HDZ, ako bismo još zaobišli stranke i liste strogo „minilokalnog” karaktera, ostali kao da su izašli iz nekakve političke parodija u kojoj izbore dobiva onaj koji se ne kandidira.

Podijeli:

gradski kotariizborimjesni odbori

Pročitajte još