Na sadržaj

OBJEKTIVOM PO JUGU

Idila metkovske periferije

Espresso

2 min čitanja
FOTO: Nikša Margeta

Tijekom cijele godine kroz sve vremenske preobrazbe godišnjih doba, metkovska periferija zbog svoje klimatske pogodnosti pruža idiličnu vremensku paletu podneblja čija atmosfera sa zapada izražava otvorenost delte prema moru pa time i svrstane u mediteransku ambijentalnu zonu okupanu suncem, dok brdoviti krajobrazi sa sjeveroistočne strane oblikuju dinarske ogranke, a s juga slivanjske padine. Nepresušno močvarno crpilište i stanište pogoduje cjelovitu poljoprivrednu djelatnost kroz godinu s temperaturnim udolinskim razlikama koje zbog mikroklime od mjesta do mjesta znaju oscilirati i do tri stupnja.

I upravo takva klimatska blagost pogoduje dokolici na periferiji grada. Među najpopularnijim, odnosno najomiljenijim lokacijskim svakako valja izdvojiti Park šumu Predolac - Šibanica, izniman šumski kompleks alepskog bora, čempresa i česvine uz ostatak sredozemnog flornog elementa, tzv. pluća Metkovića čije je sedlo između Predolca i Šibanice nekad obilovalo i preletom ptica prema Donjem Poneretavlju. Na predjelu takve bioraznolikosti smještena je i Jama u Predolcu koja spada među najznačajnijim spelološkim objektima u Dalmaciji gdje stanište i dalje pronalazi školjkaški emdem tercijalnog doba. Neizbježna ruta šumske šetnice parka je i trim staza za trčanje sa spravama za sve one koji su skloni isklesavanju tjelesne figure a koja vodi i do obližnje Pećine, netom iznad gradskih kuća starog dijela grada.

Predio Pavlovača koje je svega dva kilometra udaljeno od grada, poslužilo je za izgradnju posljednjeg leprozorija u Dalmaciji 1905. godine prema naredbi zagrebačkog namjesništva kako bi se spriječilo širenje zaraze a gdje bi se smjestili svi dalmatinski gubavci. Uz ambulantu i sobe, izgrađena je bila i kapelica; smrću većine bolesnika leprozorij se ukida 1924. Lokacija i danas nosi pomalo mističan naziv „Gubave kuće” i time odaje bojazan posjet.

Metkovski Bajer koji započinje od prigradskog Potkraja, preko Izvora, linijom Koševskog polja uz poljoprivredne površine pa sve do Brane, isklesalo je mnoge sportaše grada koji su svoju karijeru izgradili u nogometu ili primjerice rukometu, ali i lađarskoj nezaobilaznoj ruti treninga posljednjih godina. Isto tako u najboljem slučaju taj periferni dragulj služi i za možda dva posljednja stada s periferije grada koja ćete učestalije vidjeti svakodnevno na proljeće.

S desne strane Neretve, ambijent je pretežno močvarnog terena, odvodnih kanala otpadnih voda, obitavalište ptica močvarica, pa svaki namjernik s fotoaparatom rado dohodi putovima obradivih parcela Jerkovca i Rokšića kako bi s buđenjem svakog novog proljeća koje nam uskoro slijedi, uz nalet svakojake bujne raskoši faune i flore pronašao jedinstvenu simbiozu i dokolicu s periferije grada.

Nikša Margeta

Podijeli:

metkovićmetkovska periferijaobjektivom po jugu

Pročitajte još