Na sadržaj

NI CRNO NI BIJELO

Koliko su vojnika Ukrajinci poslali da ginu na hrvatskom frontu?

Global

3 min čitanja
Davor Mladošić
Davor Mladošić

Piše:

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović ponovo se posljednjih dana potrudio podijeliti hrvatsku javnost, jer da, ima i onih koji Milanovićeve stavove o Ukrajini podržavaju. Ipak ono što izaziva pozornost više od Milanovićevih izjava je li Ukrajini mjesto u NATO savezu ili nije ili je li riječ o korumpiranoj zemlji (kako to smiješno zvuči kada takvo što bilo kome spočitava bilo tko iz Hrvatske, pa makar i predsjednik), jest njegova izjava kako se niti jedan hrvatski vojnik neće boriti u Ukrajini.

Čini se da u ovoj drugoj izjavi, o vojsci, Milanović ima itekakvu podršku.

Dakle, kad stavimo na stranu sve ostale izjave i posvetimo se isključivo onoj o (ne)sudjelovanju Hrvatske vojske u nekoj mogućoj misiji NATO -a u Ukrajini, zamjetno je da dio javnosti, političara pa i novinara ne razumije kako je predsjednik Republike Hrvatske, u ovom slučaju Milanović, vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske. Naime, ovih dana moglo se čuti i pročitati kako izjava da hrvatski vojnici neće sudjelovati u mogućem sukobu u Ukrajini, nije službeni stav Republike Hrvatske. Ispada kao da je to rekao prodavač luka na obližnjoj tržnici, a ne neposredno izabrani predsjednik Republike Hrvatske.

Da je Milanović govorio primjerice o trgovinskim odnosima s Ukrajinom ili Rusijom, svejedno, onda bi to uistinu imalo tek nešto veći značaj od izjave trgovca lukom, onako kuloarski, ali kad predsjednik, vrhovni zapovjednik vojske reče kako vojska kojom zapovijeda neće sudjelovati u nekom ratnom sukobu, onda bi čovjek zaplakao, ne od luka, već od potpunog nerazumijevanja da u tom slučaju to jest službeni stav Republike Hrvatske. Stvar je vrlo jednostavna, stav hrvatskog predsjednika u domeni o kojoj odlučuje jest službeni stav. Što je tu kome nejasno ili upitno?!

Naravno nije sve baš tako crno – bijelo, u konačnici o slanju vosjke ipak ne odlučuje sam Milanović, postoje to i ugovori koji se moraju poštovati, članica samo NATO saveza, no izjave kako to nije službeni stav Hrvatske tek su izvlačenje pred ljutitim Ukrajnicima.

I imaju se zašto Ukrajinici ljutiti, Milanović je uistinu upotrijebio neprimjerenu retoriku. No, ono što u priopćenju ukrajinskog Ministrstva vanjskih poslova bode oči jesu riječi kako je hrvatski predsjednik „pokazao prijezir i nezahvalnost prema pomoći koju su Ukrajina i Ukrajinci pružili Hrvatskoj tijekom njezine borbe za neovisnost”. Ukrajinci jesu diplomatski pomogli Hrvatsku, ukrajinski narod jest imao simpatije prema Hrvatskoj. Ali, koliko su to Ukrajnici poslali vojnika u pomoć Hrvatskoj vojsci nakon što je na našu zemlju izvršena agresija?

Nije pitanje samo Ukrajinaca, koliko je uopće Europska unija ili koliko su iz SAD -a poslali vojnika da ginu na hrvatskom frontu? Nula. Nećemo valjda računati razne „sladoledare”, unproforce i slične pripadnike drugih mirovnih snaga koji su u Hrvatsku došli „promatrati”.

Unatoč tome, iz priopćenja ukrajinskog Ministarstva vanjskih poslova bi semoglo zaključiti i to da su iz te zemlje u Hrvatsku '91. došle silne vojne snage, a ne diplomatska podrška koju uostalom Hrvatska daje i Ukrajini danas, bez obzira na Milanovića.

Zato se čini da predsjednik Zoran Milanović, u dijelu kada govori o vojsci, govori onako kako većina u Hrvatskoj i misli. Diplomatski Hrvatska mora pomoći Ukrajinu i pomoći će bez obzira na Milanovićeve izjave o Ukrajini koje uistinu, osim dijela o vojsci, jesu nesuvisle.

Podijeli:

hrvatska vojskaukrajinazoran milanović

Pročitajte još