Na sadržaj

PUT POD NOGE

Esculapova špilja i Ledenice iz kojih je pošiljku za vrelih dana nestrpljivo čekala dubrovačka vlastala

Espresso

4 min čitanja
FOTO: Nedim Meco

Piše:

Moglo bi se reći kako je prikladno u ovom vremenu od korone posjetiti špilju Esculapa, starorimskog boga iscjeliteljstva, negdje u vrletima Sniježnice. I tako krenu naš prvi zamršeni pokušaj pohoda Esculapovoj špilji lutanjem krškim krajem pa nas to 12 kilometara dugo vrludanje ne odvede k željenom odredištu već teškim usponom dosegnusmo do špilja Velike i Male ledenice.

Bio je to jedan sasvim spontani dan u kojem kao nagrada ipak stiže pogled na taj fenomen ledenih siga krških jama u kojima se svojevremeno i čuvao led, a kojim su Konavljani, u nekim prošlim vremenima Republike, namirivali dubrovačku vlastelu za vrelih ljetnih dana.


ledenice040322Ledenice

Dakle, u prvom pohodu k špilji na samom početku smo promašili planinarsku stazu, pa u kratkom, tek uru vremena produljenom danu veljače, dosegnuli taman toliko da se još zadana zaustavimo uz Ledenice i tu, na sreću, odlučimo ostaviti posjet Esculapovoj špilji za neki sljedeći vikend.


crkvasvstjepana040322Crkva sv. Stjepana

Iako baš ne možemo preporučiti ovu nemarkiranu stazu prema Ledenicama, a koja vodi iz Dube konavoske, točnije putem uz južni dio suhozida crkve sv. Stjepana, preko nazubljene krške čuke na stari makadamski put, možemo reći da je nama takva avantura prema špiljama Ledenicama, nastala iz pukog promašaja praćenja planinarskih markacija, donijela jedan sasvim poseban dan i put od neutabanih staza, baš onakav kakav najviše volimo.


napustenoseoskoimanje040322Napušteno imanje

Na samom usponu k Ledenicama nije nam mogao ostati nezamijećen skoro pa arkadijski sklop napuštenog seoskog imanja s tipičnim elementima autohtone ruralne arhitekture, s neizbježnim kamenim gumnom i suhozidom ograđenim baštinama, a sad već, nažalost, jasno vidljivo kako je sve davno napušteno u patini nekog davnog vremena.


dubakonavoska040322Duba konavoska

Sljedeći vikend, s proširenom družbom koja uključuje našeg Maka, krenuli smo ipak pripremljeniji, opet iz Dube konavoske, ali ovaj put odlučni stići do Esculapove špilje. Prije polaska stazom svakako treba pročitati dodatne informacije o speleološkim prostorima Snježnice na panoima pred crkvom sv. Stjepana, tik uz fini stećak s heraldičkim motivom.


stecak040322Stećak s heraldičkim motivom

Naravno, nismo odoljeli obići i ostale srednjovjekovne spavače, na neki način to nam je sad već pasija, pa smo odvojili dio vremena tog sunčanog jutra za posjetu i ostalima koji se nalaze u krugu recentnog groblja uz samu crkvu.
putokazuzcrkvu040322
Putokaz pred crkvom upućuje na tri sata dugu stazu. Toliko zbilja i treba u jednom pravcu. Dakle, malo nakon samog polaska potrebno je skrenuti zapadno uzbrdo kršem gdje se naiđe na prvu planinarsku markaciju. Ipak, pazite da se ne zapričate usput, nama se već desilo da zalutamo. Pa kad se uputite tom prvom markacijom put teče nešto napornije s obzirom da treba pripaziti na početni dio vrlo kamenite strme staze.

putpremaspilji040322Put prema Esculapovoj špilji

Zapravo špilja prema kojoj smo se uputili prvobitno se zvala Jezerine zbog pitke vode u njenom dnu koja bi formirala omanje jezero, a za koju se smatralo da je imala ljekovita svojstva. Ako se pak malo više prokopa po nekim starijim zapisima to je i njena mistika naglašenija pa se čini da su po legendi u špilji stanovale i Esculapove zmije, a na dnu jezera pak ležala tri novčića koje nije bilo moguće doseći.

Vjerovalo se početkom 19. stoljeća da baš ta jezerska voda liječi i hudu groznicu. Već i sama mistika mjesta bi bila dovoljna za posjetiti taj vrlo posebni krški fenomen, a ništa manje nisu privlačne ni prirodne posebnosti tih speleoloških oblika.

Na putu od tri sata dobro je planirati i jednu pauzu za neku manju okrepu, pa smo se i mi zaustavili na raskrižju koje vodi prema selu Šilješki. Dakle, put prema špilji i ledenicama možete planirati osim iz Dube i iz tog sela. Na sat vremena pred dolazak u Esculapovu špilju još jednom će putokaz dobro doći i usmjeriti kretanje prema špilji ili pak na skretanje prema Maloj i Velikoj ledenici.

putpremaspiljitekst040322Strmi uspon nadomak špilje

Uspon pred samu špilju je prilično naporan pa kad ga svladate, a s obzirom na njenu veličinu, ostanete iznenađeni jer se špilja ne otkriva nekim velebnim ulazom već skromnim otvorom u stijeni kojim vas uvodi u svoje impresivno grotlo.

ulazuspiljutekst040322Ulaz u Esculapovu špilju

Pri silasku u špilju treba se naoružati svim oprezom ovoga svijeta pogotovo kad sa sobom vodite tinejđere.

spiljaesculaptekst040322Esculapova špilja

E sad, kako nas se špilja dojmila, može biti samo naša preporuka da je i sami posjetite, ne treba biti ni sve rečeno kako bi ostalo svakome ponešto za svoje zadovoljstvo.

escalupknezevdvor040322Esculapov kapitel na Kneževom dvoru u Dubrovniku

Priča o špiljama Ledenicama i Esculapovoj špilji svakako može završiti u jednoj ljetnoj šetnji Gradom, pogledom prema prozorima palača i etaži piano nobile u kojima se, ne baš ni tako davno, za vremena ljetnih vrućina na trpezama saloča služio konavoski led, a da su i Dubrovčani štovali kult boga Eskulapa najvjernije nam donosi i Esculapov kapitel na jednom od stupova pred Kneževim dvorom i latinski natpis na kojem između ostalog isčitavamo „Ovo je Esculap iz kamena isklesan, naša slava, rođen u Dubrovniku”.

I za kraj još ponešto iz škafetina latinskih mudrosti „medicus curat, natura sanat”, dakle, „liječnik liječi, priroda ozdravlja”. Zdravi bili i ne propustite fotogaleriju iz Esculapove špilje u prilogu.

Nadopuna: U naslovu umjesto "vlastala" treba stajati "vlastela", ali iz tehničkih razloga naslov nije promijenjen.

Podijeli:

esculapova špiljakonavleledeniceput pod nogesnježnica

Pročitajte još