Na sadržaj

„STOLOVI SU DUBROVAČKE NAFTNE PLATFORME”

Dubrovački gradski vijećnici otvorili put prema međusobnom reketarenju ugostitelja

S juga

2 min čitanja
Dubrovnik je zapravo „nevidljiv” grad, od tendi i suncobrana koji natkrivaju stolove ugostiteljskih objekata ne može ga se ni vidjeti.
Dubrovnik je zapravo „nevidljiv” grad, od tendi i suncobrana koji natkrivaju stolove ugostiteljskih objekata ne može ga se ni vidjeti. / FOTO: Davor Mladošić

Piše:

Dubrovačko Gradsko vijeće na jučerašnjoj sjednici učinilo je presedan izglasavanjem izmjena Odluke o zakupu javnih površina prema kojoj će se ugostitelji zapravo moći međusobno dogovarati oko raspodjele javnih površina koje jedan od njih ili obojica imaju u zakupu.

S obzirom koliki prihod donose ugostiteljima, a koliko problema ugostiteljski stolovi zakrčenjem ulica donose, javne površine Grad Dubrovnik zapravo daje za bagatelnu cijenu. Prema važećem pravilniku minimalna cijena za zakup na Stradunu i Brsaljama je 280 kuna po metru kvadratnom i, ovisno o položaju u dubrovačkoj povijesnoj jezgri, pada sve do 120 kuna po kvadratu. Riječ je naravno o mjesečnim iznosima. Mjesečni najam za jedan stol i četiri stolice većina dubrovačkih ugostitelja tako može isplatiti u dvije ozbiljnije ture piće, dakle u maksimalno sat ili dva vremena rada.

Pojedini ugostiteljski objekti u Dubrovniku doslovno ne bi imali što tražiti na tržištu da nemaju u zakupu javne površine, jer je riječ o šupama pretvorenima u kafiće ili čak restorane za koje samo dragi Bog zna kako su prošle inspekcijske i druge nadzore da dobiju dozvolu za rad. Pojedini objekti veličine su koliko je prema važećem zakonu predviđena veličina samo zahoda, no svejedno rade.

I veći i pristojni objekti bez zakupa javnih površina možda bi se našli u problemima, a sasvim sigurno zarada ne bi bila tako izdašna kao što je sa stolovima na ulici. „Stolovi su dubrovačke naftne platforme”, ustvrdio je jednom bivši gradski vijećnik SDP -a Jadran Barač.

U takvoj situaciji ne čudi da se za stol više u Dubrovniku vodi bitka i to ne samo figurativno, već su šake uistinu znale „raditi”. Izglasavanjem apsurdne odluke prema kojom se ugostitelji mogu međusobno dogovarati o javnim površinama koje imaju u zakupu lako može doći do zloupotrebe te odredbe tako da jedan ugostitelj, ocjeni li da mu je to isplativije, drugom može dati javnu površinu u jednu vrstu podnajma, po puno većoj cijeni od one za koju je zakupio. Isplata bi naravno u takvim slučajevima bila „solarna”: pare na Sunce.

Na to su upozoravali i pojedini vijećnici, a Andro Vlahušić je to sve sveo na jednu rečenicu: „Legaliziramo reket između dva ugostitelja.”

Grad Dubrovnik zapravo je oprao ruke od svega, odnosno vlastite odgovornosti, jer uvreda je zdravom razumu da bi npr. dvoje ugostitelja trebali ostvariti dogovor bez jasnih pravila. Ako nije financijski sa „solarnim plaćanjem”, takav dogovor malo će tko ostvariti. Zašto bi se uostalom netko tko već posluje na jednoj lokaciji i ima zakup javne površine odricao jednog njenog dijela jer je nekom drugom „priprdilo” da u susjednoj šupi otvori restoran i treba mu par stolova bez kojih ne može poslovati?! A bez „dogovora” javne površine i stolova na njoj za novi objekt nema, jer odlukom Grada Dubrovnika ne predviđa se povećanje broja stolova, odnosno broja kvadrata javnih površina u zakupu.

Podijeli:

dubrovnikjavne površinestolovi

Pročitajte još