Knjiga „Geografija kao sudbina“
DUANČIĆ: ZADATAK HISTORIOGRAFIJE U JUGOSLAVIJI JE OBAVILA GEOGRAFIJA
Dok su posvuda u Europi ključnu ulogu u oblikovanju naroda i država imale nacionalne historiografije, u Jugoslaviji je taj zadatak u cijelosti obavila geografija, ističe se u netom objavljenoj knjizi „Geografija kao sudbina“ povjesničara znanosti Vedrana Duančića.
Historiografija sve do druge polovice 20. stoljeća nije uspijevala stvoriti zajedničku povijest jugoslavenskih naroda, pa je geografija puno lakše pronalazila njihov zajednički okvir. Geografski radovi su naprosto služili kao „inventar“ nove države i doslovce je gradili i upoznavali jedne narode i područja s drugima u novoj državi, o kojima su znali malo ili nimalo, tvrdnje su autora knjige, povjesničara znanosti Vedrana Duančića, zaposlenika Sveučilišta Alpe-Adria u Klagenfurtu. Knjigu „Geografija kao sudbina“ tiskala je nakladnička kuća Srednja Europa iz Zagreba.
Kad je Jugoslavija nastala, naslijedila je tolike razlike da ju je teško bilo opisati. Potraga za geografskom „esencijom“ države trajala je tijekom cijelog međuratnog razdoblja, pa se nastavila i nakon Drugog svjetskog rata. Za razliku od drugih zemalja, Jugoslavija se susrela s teretom dvostruke konsolidacije države, na vanjskom i unutarnjem planu. Na unutarnjem planu se osim gospodarskog javljao i teret nacionalnog pitanja, a unutar njega problem dvostruke razine nacije, jugoslavenske i partikularne: slovenske, hrvatske i srpske.
Geografi su stvarali sliku Jugoslavije kao „prirodne“ geografske cjeline, predstavljajući je ne samo kao zemlju utemeljenu na volji naroda, već i na „samoj prirodi“, ističe Duančić.
Kao pripadnici malobrojne inteligencije mnogi su jugoslavenski geografi aktivno sudjelovali u političkom životu prve polovice 20. stoljeća, prekoračujući zamišljene granice između uloge znanstvenika i političara, a njihovi su radovi imali političke implikacije čak i kada su predstavljani kao apolitični, tvrdi nekadašnji član Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU Duančić.
On posebno istražuje uloge srpskog geografa Jovana Cvijića (1865-1927), hrvatskog Filipa Lukasa (1871-1958) i slovenskog Antona Melika (1890-1966), čiji su se radovi posebno nametnuli u doprinosima izgradnji nove države. To je prva knjiga koja ih povezuje, tvrdi autor.
Cvijić je nezaobilazna točka u pisanju povijesti geografije u Jugoslaviji i iznimno je utjecao na stvaranje geografskog narativa o Jugoslaviji, ali su drugi, osobito Lukas i Melik, ponudili relevantne i dalekosežnije lekcije o toj zemlji, smatra Duančić.
Cvijić se danas spominje više nego što je bio čitan za vrijeme života. Osobito je slavno njegovo djelo „Balkansko poluostrvo“, izdano prvo na francuskom u Parizu pa nekoliko godina potom u Zagrebu, dok je Lukas bio najgorljiviji Cvijićev kritičar, premda su obojica izdanci iste geografske tradicije.
Slovenski geografi bili su uspješniji u balansiranju između slovenske i jugoslavenske razine geografske naracije, dok su hrvatski geografi otkazali potporu jugoslavenskom projektu i usredotočili se isključio na hrvatsku razinu nacije.
Hrvatski geografi poput Lukasa pokušali su razgraditi Jugoslaviju na temelju njezine geografske i političke neodrživosti. Lukas nije kao ostali bio sveučilišni nastavnik, nego je vješto koristio infrastrukturu Matice hrvatske, čiji je predsjednik bio bez prekida od 1928. do 1945. godine.
Različita djela izdana pod okriljem Matice hrvatske omogućila su Lukasu da dosegne šire čitateljstvo i geopolitički obrazuje hrvatsku naciju ili barem hrvatsku nacionalističku inteligenciju, ističe Duančić.
Geografi i geografija bili su iznimno važni u konstruiranju Jugoslavije i bili su pozvaniji od svih drugih stručnjaka u tome. Nakon Drugog svjetskog rata geografija se depolitizirala i raslojila unutar sebe.
Istraživački trendovi i metodologija istraživanja dramatično su se do danas promijenili, a profesionalni geografi u državama nasljednicama ne igraju ni približno usporedivu političku ulogu koju su igrali njihovi prethodnici.
No, geografski motivi dvojbene primjenjivosti na suvremenu političku i gospodarsku situaciju opstaju i dalje, navodi Duančić.
(Hina)
geografijageografija kao sudbinahistoriografijajugoslavijavedran duančić
Pročitajte još
RASPRAVA O JUGOSLAVENSKIM SIMBOLIMA KOJA NIJE SLUŽILA NIČEM OSIM DA SE ZAKLJUČI:
NA SJEDNICI ŽUPANIJSKE SKUPŠTINE NORMALNO JE DA SE UZVIKUJE „ZA DOM SPREMNI”
ISPROVOCIRANI KOMENTAR
Rječnikom istraumatiziranog Hrvata, promašila je „ceo fudbal”
RAZGRANIČENJE S CRNOM GOROM:
PLENKOVIĆ: NE TRAŽIMO TUĐE, ALI NE DAMO SVOJE
CRNOGORSKA MINISTRICA EUROPSKIH POSLOVA
GORČEVIĆ KAŽE DA CRNA GORA PRIHVAĆA NAČELA BADINTEROVE KOMISIJE I POŠTUJE HRVATSKI TERITORIJALNI INTEGRITET
PRISTUPANJE CRNE GORE EUROPSKOJ UNIJI
RAZGRANIČENJE NA MORU MOŽE PRIČEKATI, ALI CRNA GORA MORA ODMAH POTVRDITI KOPNENU GRANICU S HRVATSKOM
DAN SJEĆANJA NA ŽRTVU VUKOVARA I ŠKABRNJE






